ČUDO OD ŽENE U osmom desetljeću života, još skrbi o zdravlju otočana i ne planira stati!

Tris najsjevernijih otoka zadarskog arhipelaga – Premuda, Silba i Olib – vrata Dalmacije, stoljećima su naseljeni dovitljivim, otpornim bodulima, koji na svojim leđima nose teret prostorne izoliranosti, ali i neopisive ljepote netaknute prirode. Najčešće promovirani kao oaze mira, savršene točke za nautički turizam ili pak ronjenje, otoci žive tijekom cijele godine, bržim i sporijim ritmom, kako smo se i mi imali prilike uvjeriti.

Premreženi uskim kaletama, okruženi tirkiznim morem, simboli su ustrajnosti i tvrdoglavosti njegovih žitelja.

A jedna od najtvrdoglavijih svakako je Neda Motušić – medicinska sestra u silbenskoj ambulanti obiteljske medicine, nezaustavljiva »Wonder Woman« na koju se oslanjaju žitelji ovih triju otoka.

Zajedno s liječnicom Brankom Živković Duvnjak, te patronažnom sestrom Silvijom Vukasović skrbi o zdravlju otočana tijekom cijele godine. Ljeta se brojka s petstotinjak duša na tri otoka udeseterostručuje, tako da je biti medicinskim djelatnikom na otoku podjednako zahtjevan fizički i psihički zadatak.

Uigrani tim

Ova priča bila bi kao i svaka druga o teškoćama zdravstvene zaštite na dalmatinskim otocima da naša sugovornica najsjeverniju ambulantu obiteljske medicine u Zadarskoj županiji ne zove svojim radnim mjestom u sedmom desetljeću života.

S više od pedeset godina radnog staža na leđima, Neda je nezaustavljiva u svom poslanju medicinske sestre, kontinuirano se usavršava, čita o najnovijim dostignućima medicine, te kaže – u penziju će kad umre. Kako zbog toga što bez svog poziva ne može živjeti, tako i zbog toga što otočani ovise o njezinim znanjima i vještinama.

No, ističe, nada se kako će glave koje zdravstvenim sustavom upravljaju iz Zadra, biti pametne, probuditi se, te na vrijeme početi tražiti zamjenu njoj i dr. Živković Duvnjak, koja je također u dobi za mirovinu.

Na Silbu je stigla kao 19-godišnjakinja, ravno iz Medicinske škole Ante Kuzmanića, koju je upisala nastavljajući obiteljsku tradiciju svog oca, koji je bio medicinski tehničar.

– Iščekujemo da nam u dugo obećavani posjet dođe pročelnik Kolega, kojemu ćemo priuštiti putovanje na sva tri otoka, da malo iskusi kako je nama raditi u hitnim situacijama. Istovremeno smo doktorica i ja u timu obiteljske medicine i hitne pomoći, jer Zavodu je, kako su nam kazali, preskupo da na otoku plaćaju tim hitne medicine, koji bi u takvim slučajevima izlazio na teren.

Nas dvije tako radimo redovne smjene u ambulanti obiteljske medicine, a kad god imamo hitni slučaj na bilo kojem od triju otoka odmah idemo na brod, te dok ne dođemo do pacijenta, telefonom s njihovim najbližima pokušavamo ocijeniti situaciju, priča Motušić i dodaje kako su sklopu nove ambulante, koja je izgrađena prije 14 godina, imaju i prostoriju za hitne slučajeve, opremljenu donacijama ne nadležnih institucija, već posredstvom Tomislava Vukorepe, koji je porijeklom sa Silbe, ali živi u Francuskoj.

– Na Silbi sam počela raditi još 70-ih godina. Ja sam prava vlajina iz Nadina koja živi za otočane. Ja i doktorica smo tim već 26 godina. Poznam sve obitelji na sva tri otoka. Kroz godine smo ušle u sve kuće.

Ljeti nas nema po cijeli dan, jer na tri se otoka stanovništvo privremeno poveća za nekoliko tisuća. Zato se tijekom godine pripremam kako bih do ljeta fizički mogla izdržati takav napor. U jesen berem gljive, u proljeće šparoge, a zimi skačem preko mocira i berem limune.

Zato su me prozvali Neda Ukraden, jer ulazim u vrtove gdje se vidi da nitko ne bere limune, govori u šali Neda.

Prva i posljednja ambulanta

– Ordinacija je moja kapelica, kazala je Neda. Potpuno je posvećena svom poslu. Spremna za svaku hitnu situaciju, bilo da je u ordinaciji ili kod kuće. »Hitnjak« je uvijek pri ruci. Nagledala se u karijeri brojnih hitnih situacija, a brzom reakcijom spasila i brojne živote.

Na svakom otoku imaju ambulantu sa svim najhitnijim potrepštinama. Putujuća su ordinacija. Dva puta tjedno idu na Olib, a jednom tjedno na Premudu.

– Moj je otac bio medicinski tehničar. Od malena me učio previjanju, čišćenju rana. Ta me ljubav ponukala da se upišem u medicinsku školu. Kako nismo imali veza da se zaposlim u bolnici, došla sam na Silbu.

To je moja prva, a bit će i posljednja ambulanta u životu. Kroz godine sam prošla brojne edukacije, promjene sustava, a naučila i koristiti se računalom. Zato se i ne osjećam starom.

Plan mi je raditi dok doktorica ne dođe u dob za penziju te se tada umiroviti zajedno s njom, govori Neda, koja se u karijeri nagledala svega – od epileptičkih napadaja, utapanja, uboda pčela, infarkta, raznih lomova, pa čak i ubodnih rana od ribarskih ostiju.

– Posao me oplemenjuje i održava mladom. On je za mene božji dar. Zato se i bojim kako bi mi dani prolazili u mirovini, dodala je. Od 19. je godine u zdravstvenom sustavu, a sada joj je 71. Pitamo ju osjeća li se da je zaslužila odmoriti se i otići u mirovinu.

Pacijenti, dodaje, ne žele da napusti ordinaciju. Boje se hoće li tko htjeti doći na Silbu nakon njih. Ispratila je kroz desetljeća brojne liječnike, a u poslu se vodi intuicijom i iskustvom koje je stekla kroz desetljeća rada.

I pokojnike oblači

Nikada se ne događa da ona i liječnica istovremeno izbivaju s otoka. Jedna uvijek dežura u slučaju hitnih intervencija. Ljeti ih spašava činjenica se na otoku uvijek nađe liječnik koji može uskočiti u hitnim slučajevima. Silbenska »Wonder Woman« neumorno pomaže svima koji se zateknu u nevolji.

– Jednom sam prilikom tako imala hitan slučaj s kroničnim bolesnikom koji je patio od ciroze jetre. Bio je sam na Premudi i naglo mu je pozlilo. Bilo je jako nevrijeme, a ja sama na intervenciji. On je u brodici Lučke kapetanije ležao na brodu. Pokušavala sam mu uvesti infuziju, a on povraća krv u mlazovima.

Od muke sam se počela naglas moliti. Nisam znala kako mu više pomoći u tom trenu. Unatoč teško bolesti i svim molbama obitelji da ne ide na otok, Premudu je volio više od svega, prisjeća se Neda.

Boji se zato kako će ambulanta nakon njih. Šali se, da će ju pacijenti zvati i kad bude u mirovini. Znali su joj dolaziti i u spavaću sobu usred noći zapomažući u hitnim situacijama. Ljeti, prepričava nam, stalno imaju intervencije. U kući zato drži dodatnu opremu i lijekove.

No, Neda u 71. godini zapravo radi dva posla, jer na prvoj je liniji u hitnim slučajevima. Zavod za hitnu medicinu Zadarske županije plaća ju za dežurstva i hitne intervencije. Kad treba pere i oblači i pokojnike, a ima i certifikat primalje.

– Da među nama u ambulanti ne vlada obiteljsko ozračje puno poštovanja, ne bih mogla izdržati radni ritam. Kad zagusti, osim naše patronažne sestre, pomažu nam i naši supruzi. Zato nam toliko teško pada teška komunikacija sa Zadrom. Jedino što tražimo je poštovanje i pristojna kompenzacija za sav posao koji ovdje radimo, ističe Neda.

Osti u nozi

– Mi smo najudaljenija ambulanta u našem regionalnom sustavu zdravstvene zaštite, navodi Neda, koja, kad treba, bez djelatnika hitne medicine zajedno s liječnicom izvodi i male kirurške zahvate i hitne pretrage.

Nismo mogli, a da se ne zapitamo, kako nadležni razmišljaju. Žele li da na zadarskim otocima djeluju timovi zdravstvene zaštite kako bi otočani imali pristup jednoj od najosnovnijih životnih potreba.

Nada Motušić nam spremno kaže kako je i u osmom desetljeću života spremna, pored sveg posla i obaveza raditi s mladim kolegama, obučavati ih i prenijeti im sva svoja znanja, kako bi jednog dana mirne duše mogla otići u mirovinu, znajući da ambulantu ostavlja u dobrim rukama.

Život na Silbi daleko je od lošeg. Iako su na Olibu i Premudi životni uvjeti teži, a vrijeme još surovije nego na bliskoj im Silbi, Neda ističe kako se nikada se smije smetnuti s uma plemeniti poziv spašavanja života. Bio on na otoku ili u velikom gradu – jednako vrijedi.

– Otočani nam dolaze u ordinaciju i kada ne trebaju zdravstvenu pomoć. Traže osmijeh, toplu riječ i prijateljstvo, dodala je Neda, istaknuvši kako je liječnica Živković Duvnjak od nadležnih više puta neuspješno tražila da na otoku, barem ljeti, bude još jedan medicinski tim, jer broj potencijalnih pacijenata na trima otocima raste iznad deset tisuća.

– Jednom smo čovjeku tako, primjerice, tri sata pokušavali izvući osti koje su mu se zabole u nogu. Da se takva nesreća dogodila negdje na kopnu, to bi riješio tim hitne medicinske pomoći, upozorava Neda, koja sa stranim posjetiteljima priča engleski i talijanski.

Upoznata je sa svim detaljima medicinske struke, usavršava se u korištenju digitalnih tehnologija, te uspješno barata svim izazovima medicinske struke.

Uzor mladima

Teška ju je obiteljska situacija, priznala nam je, još više nagnala da se posveti medicini. Teška dijagnoza kroz koju je njezin unuk prošao, strepnja, strah, ali i pozitivne emocije i sva pomoć koju su dobili od otočana, dala joj je dodatnu snagu da se posveti svom znanju.

Njegove su joj patnje, ali i brojne druge djece, priznanje, pomogle da se izdigne iznad te patnje te pronađe novu snagu i nastavi raditi. Dobra riječ otočana, njihova podrška, dodaje, držali su se ja nogama. Unuke je, šali se, kao i kćer kad je bila dijete, vodila u kućne posjete po otoku.

– Mi pripadamo otoku. S njim smo srasle. Prije nekoliko desetljeća bili smo prepušteni sami sebi. U hitnim bi situacijama ono što smo mogle same sanirale te potom s pacijentom sljedećeg dana redovitom brodskom linijom išle prema Zadru. I kad odem u mirovinu pomagat ću kad god budem mogla. Ne bih mogla biti mirna da netko pati, a ja mu ne pomognem, istaknula je Nada.

Od 1972. godine do danas nije prestala raditi. Rijetko kada ide na godišnji, a za bolovanje u životu se nije odlučila. Opušta se u šetnji otokom, a priznaje da je htjela planinariti Andama, ali zbog lagane slabokrvnosti od tog je morala odustati.

– Naši su pacijenti, naročito Premuđani i Olibljani zakinuti. Život na tim otocima još je teži nego na Silbi. Zato ih nikada ne odbijamo u teškim situacijama. I kad je vrijeme ružno, kad puše jaki vjetar, kad ne možemo isploviti prema tim otocima, svim se snagama, pa makar na daljinu, trudimo pomoći, naglašava Neda.

Pacijenti ju mole da ne ide u penziju, iako je Neda čvrsto uvjerena kako nitko nije nezamjenjiv. Ova vrijedna žena, neumorno posvećena svojoj profesiji, najbolji je uzor mladim generacijama medicinskih sestra i tehničara, koje tek očekuju prvi profesionalni izazovi.