Članovi Konjičkog kluba Sv. Krševan nižu uspjehe: "Sve je počelo kad sam..."

U Zadru se malo čuje o konjičkom sportu, ali to svojim rezultatima mijenja nekolicina sportaša okupljena u Konjičkom klubu Zadar i Konjičkom klubu Sv Krševan. Nedavno su djevojke iz Konjičkog kluba Zadar sudjelovale na drugom kolu Prvenstva Dalmacije u Sinju i bile uspješne, a članovi Konjičkog kluba Sv. Krševan natjecali su se na drugom kolu Croatia Cupa u Zagrebu.

Članovi Konjičkog kluba Sv. Krševan, Iva Bajlo i Bepo Medić bez pogreške su odskakali prepone visine 90 cm sa svojim konjima koji nose imena One Milion i Levidence. Isto tako Iva Bajlo je prošlog mjeseca na prvom kolu Croatia Cupa u dva dana osvojila prvo i drugo mjesto na visini 90 cm, dok je Bepo Medić uspješno odradio visine 80 i 90 cm na nacionalnom turniru u Samoboru.

Ovakvi uspjesi potaknuli su nas da se uputimo na prekrasan ranč, dom zaljubljenika u konje, Konjički klub Sv. Krševan. Posvećeni sportskim natjecanjima, rekreativcima i terapijskom jahanju, već nekoliko godina njeguju posebnu vezu čovjeka i konja koja traje već stoljećima. Ovaj put do ranča, koji vodi makadamskom cesticom kroz prekrasne nepregledne livade, podsjećao nas je na neki francuski film, a tu su, između Gornjeg i Donjeg Zemunika, na području kojeg mještani nazivaju Jezerine.

Tako je počelo…

Na ranču smo se susreli s domaćinima, Ivanom i njenom kćeri Ivom Bajlo, a pridružili su nam se majka i sin, Marijana i Bepo Medić koji imaju svoj ranč Idassa u Kožinu. Iva i Bepo, zbog ljubavi prema konjima, preokrenuli su cijeli život ovih dviju obitelji naglavačke. Njihov stil života otkad su djeca počela svakodnevno odlaziti na ranč, otkad su se počela natjecati, nije više isti. Na ranču su minimalno dva puta dnevno. Obje majke su dale otkaz na poslu, a ljubav koju su djeca osjećala prema ovim plemenitim životinjama zarazila je i njih. Upravo zato, kad smo ih upitali kako je sve počelo, usmjerile su nas na glavne krivce – svoju djecu.

Iva nam je ispričala kako je sve krenulo u Konjičkom klubu Epona, kojeg je držao njihov rođak. Sve je počelo, kazuje nam, s jednom običnom idejom da odu vidjeti konje na ranč.

– Tu je odmah sve počelo kad sam vidjela konje. Odmah sam poželjela jahati. Imala sam šest godina, a kad je mamin rođak zatvarao klub, meni je poklonio tog konja, Quisinija. Nakon dvije godine nagovaranja, roditelji su popustili i napravili mu štalu, pa da ne bude sam kupili smo Atlantu. Eto tako je krenulo… Krenuli smo s terapijskim jahanjem i ponijima, treninzima… malo smo se raširili, došlo je još konja kod nas i evo nas danas, ispričala nam je Iva.

Marijana Medić i Ivana Bajlo/Foto: Mislav Klanac

Epona je bio klub u kojem je i Bepo započeo svoju priču. Nakon Epone, bio je u Konjičkom klubu Zadar, pa Zagreb, i na kraju Sv. Krševan. Inače, dok je jahao za Zagreb, bio je treći u državi u kategoriji poni jahača.

Bepo je počeo jahati s devet godina, kada je na svom rođendanu zajahao na poniju.

– Vidjeli su roditelji da sam zagrizao i da ne odustajem. Onda su me prebacili u klub Epona gdje je bila i Iva. Dugo vremena sam tamo jahao, do 2019. godine. Kupili smo onda dva ponija, napravili svoj ranč i tako treniram svaki dan, kazao nam je Bepo koji je inače i odlikaš u školi.

Puno odricanja

Kako smo saznali, u Hrvatskoj nema puno turnira na kojima je moguće natjecanje već mnogi naši jahači odlaze u druge države. Tako će i Iva provesti dva tjedna u Sloveniji, a nakon toga i Bepo putuje. Ipak, u rujnu nas očekuje i natjecanje u Zadru u Konjičkom klubu Zadar, a radi se o trećem kolu Prvenstva Dalmacije. To će biti prvi turnir u Zadru, točnije u Murvici gdje se nalazi spomenuti klub.

Ovaj sport iziskuje puno vremena, svaki dan su Iva i Bepo na ranču, svaki dan je trening, a u svemu su im velika podrška njihove obitelji.

– U ovaj sport jako puno ulažemo, stalno putujemo. Između ostalog jer je Bepo dostigao i S2 i D2 licencu, što podrazumijeva viši nivo natjecanja. Dakle, S0 je jahaća dozvola, S1 je licenca do 1,15 metara, a S2 je licenca do 1,25 metara. Ona se dobije kada skočite pet puta unutar dvije godine 1,10 – 1,15 metara čisto ili da ste u plasmanu. To zvuči jednostavno, ali uistinu nije. D2 licenca se, pak, dobije na dresurnom jahanju kada tri puta imate više od 60 %, a to su oboje položili na dva dana natjecanja, objasnila nam je Marijana.

– Ovaj sport znači puno odricanja, priprema, troška, vremena, ali kad se osvoje nagrade sve se zaboravi, kazala nam je Ivana kroz smijeh dok nam je Bepo istaknuo da svaka njegova medalja puno znači s obzirom na trud i uvjete u kojima radi.

Pehari i medalje

– Ponosan sam jer sam uspio iako nemam takve uvjete kao što, primjerice, imaju u Zagrebu gdje svaki dan imaju trenera, gdje jašu u hali dok ja jašem i po kiši… a isto tako, imaju puno više terena, dok ja imam malen prostor za skakati složene parkure, kazao je Bepo koji doma ima preko 50 rozeta i jako puno pehara. Ništa manje nema ni Iva, kažu da pehare i medalje ne broje, samo slažu na police na kojima ponestaje mjesta.

FOTO: EQUIGRAPHY

Konjički sport se ubraja među najstarije sportove, a za razliku od ostalih, partner ti je životinja sa svom svojom naravi, izdržljivosti i voljom. Puno vremena treba da se konja dresira, ali najvažnije je da klikne s jahačem, da zbilja postanu partneri.

– Ovo je jedan od najstarijih i najstrožih sportova. Preponsko jahanje nastalo je iz lova, a danas se za njega kaže da je skup sport. Skup je postao, između ostalog, iz razloga što su ljudi kupovali djeci gotove dresirane konje koji mogu proći sve visine. Ovo što rade naša djeca, koja su imale prilike jahati i lošije konje, omogućilo im je da steknu puno znanja i iskustva. Bepo sad ima mladu kobilu koju sve uči, a kojom se povezao i koju dresira da skače. Nitko ju nije ništa naučio, sve ide sporije, ali uspjesi su slađi jer njihova je zasluga, kazala nam je Marijana.

Ovaj sport jako puno znači našim jahačima. Bez obzira na to što je jedan od zahtjevnijih sportova koji ne poznaje vikende i odmore, koji osim jahanja podrazumijeva čišćenje štale i brigu za konja, jahat će dok god budu mogli, a svaki njihov uspjeh, uspjeh je i njihovih roditelja.