Aleksandra Šikoparija drvo stogodišnjih maslina pretvara u unikatne ogrlice

Na Sajmu otočnih proizvoda koji je održan u sklopu turističko-športske manifestacije Škraping, u Interpretacijskom centru pomorske baštine u Tkonu među brojnim HOP izlagačima veliku zainteresiranost privukao je i štand Domaća radinost Egon Majer iz Preka na kojem su bile izložene ogrlice od maslinovog drva i epoxy smole.

Tada je Šime Erlić, ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije, razgledavajući izložene HOP proizvode oduševljeno izjavio kako je prekrasno za vidjeti sve te proizvode vrhunske kvalitete na jednom mjestu, a koji plijene pažnju cijeloga svijeta i zbog čega mnogi kao turisti vole doći u Hrvatsku.

Nakit od maslinovog drveta i epoksidne smole koji strpljivo i s puno ljubavi izrađuje Aleksandra Šikoparija pravo je otkriće za sve one koji cijene jedinstvene proizvode bazirane na ekološkim načelima i koji posebno cijene kvalitetu koja ide ruku pod ruku s brigom za prirodu.

Ovih dana Aleksandru smo posjetili u Preku gdje i živi kako bismo saznali po čemu je njezin dizajnerski nakit tako poseban i je li oduvijek pokazivala interes za dizajn i rukotvorine. Kreativnu inspiraciju, kako ističe, nalazi u svemu što je okružuje, posebno u prirodi.

Od slike – maske do nakita

– U Novom Sadu završila sam svoje školovanje u Centru za dizajn Bogdan Šuput. Tamo sam se zaljubila u umjetnost i sve što to nosi sa sobom. Od svoje mladosti uvijek sam pokazivala sklonost prema kreativnosti.

Iako smo u Centru učili sve što se tiče umjetnosti, od grafičkog dizajna, dizajna interijera, dizajna tekstila, likovne umjetnosti, arhitekture i slično, osobno se nikada nisam bavila slikarstvom ili nečim sličnim što smo tamo učili i za što su nas tamo pripremali, ali sam se uvijek bavila na neki način s umjetnošću, govori nam Aleksandra i dodaje kako se prvo počela baviti s izrađivanjem slike – maske.

– Te slike – maske bile su moja prva ljubav i kroz izrađivanje takvih slika prvi put bila sam priznata kao umjetnica. Bio je vrlo kompleksan i naporan rad napraviti sliku koja se nije mogla usporediti ni s čim do tada viđenim.

Izlagala sam ih na raznim izložbama i sajmovima u svim većim gradovima Europe i za to me vežu razne uspomene.

S obzirom na to da su izrada i transport takvih slika zahtijevali dosta veliko financijsko ulaganje počela sam tragati za nečim što je bilo manje zahtjevno za transport i izlaganje, a isto tako inspirativno za izradu, priča Aleksandra te ističe kako je to bio nakit.

– Prije desetak godina sam počela izrađivati nakit od žice i stakla koje mi je donosilo izvanrednu inspiraciju i zadovoljstvo u izradi i koji mi je donosio i odličan prihod.

Međutim, poslije izvjesnog vremena umjetnici su takvi da se jednostavno zasite istog te sam spontano počela tragati za nečim novim što će me ispuniti, zadovoljiti i dodatno inspirirati. Pronašla sam novu ljubav, maslinovo drvo, govori Aleksandra i dodaje kako ga obožava.

– Ljepota, miris maslinovog drva, njegov izgled i šare u njemu, sve, baš sve, jako volim kad je u pitanju maslinovo drvo. Od maslinovog drva i epoxy smole počela sam izrađivati nakit, a kombinacija jednog i drugog je nevjerojatna, predivna.

Toliko toga se može napraviti s predivnim šarama i bojama epoxy smole u kombinaciji s maslinom koja je stara više od 100 godina. Uživam u tome, istaknula je Aleksandra dodajući kako je vrlo težak i kompleksan način izrade nakita od maslinovog drva.

Zahtjevna izrada

Zanimalo nas je koliko je vremena potrebno za izradu jednog takvog unikatnog nakita, je li proces obrade maslinovog drva za nakit težak i izrađuje li se isključivo ručnom obradom.

– Proces izrade je vrlo kompleksan i dugotrajan, kaže Aleksandra i objašnjava kako je za izradu jedne ogrlice potrebno od 5 do 6 sati rada.

– Obrada masline se radi sa strojevima, a poslije toga – sve ručno. Drvo se stavlja u kalup i izlijeva se epoxy smola. Potrebno je 48 sati sušenja kako bi epoxy smola postala čvrsta kao kamen. Iscrtava se željeni oblik i oblikuje se strojem.

Poslije toga dolazi najteži posao s 10 vrsta brusnih papira razne finoće s kojima se brusi ručno. Nakon toga se sve polira, objašnjava Aleksandra dodajući kako potom od kože plete ogrlice na koje stavlja gotov privjesak, nakit.

Aleksandra nam je i otkrila što se sve može pronaći u njezinoj ponudi odnosno sve ono što bi jedna ženska osoba mogla poželjeti, a to su naušnice, ogrlice, narukvice, prstenje izrađeno od žice i kamena. Ogrlice od maslinovog drva i epoxy smole s oznakom HOP zapakirane su u ukrasnoj poklon kutiji.

– Jedan moj prijatelj Željko Jerolimov iz Preka koji izrađuje pisaći pribor i nakit od maslinovog drva nagovorio me da se prijavim na natječaj » Hrvatski otočni proizvod« odnosno na Javni poziv za dodjelu oznake »Hrvatski otočni proizvod«, a koji objavljuje Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije jednom godišnje.

Oznaka »HOP« dodjeljuje se otočnim proizvodima i nematerijalnom dobru u svrhu očuvanja otočne tradicije i identiteta u skladu s programom »Hrvatski otočni proizvod«, ističe Aleksandra i dodaje kako se tu među mnoštvom proizvoda, od strane umjetnika, dizajnera, arhitekta, biraju najbolji.

Taj miris otoka…

Aleksandra je 2023. godine za unikatan nakit dobila oznaku HOP, a preko Ministarstva za regionalni razvoj dobiva pozive za sudjelovanje na raznim manifestacijama gdje može izložiti, pokazati i prodati svoj proizvod.

Između ostalog prošle godine u Tkonu na Sajmu hrvatskih otočnih proizvoda među mnoštvom izlagača dobila je prvu nagradu za najbolji proizvod u kategoriji rukotvorine, što ju je posebno obradovalo i ohrabrilo da nastavi sa svojim kreativnim radom.

Preko ljeta sudjeluje na mnogim sajmovima i događajima na otoku Ugljanu i Pašmanu gdje može izložiti svoj nakit. Reakcija kupaca na njezine ogrlice od maslinovog drva i epoxy smole je vrlo pozitivna, a oni koji su zainteresirani za kupnju tih ogrlica mogu je kontaktirati.

I za kraj našeg razgovora zanimalo nas je obzirom da je Aleksandra iz Novog Sada kakav je njezin život na otoku.

– Za mene je život na otoku mir i spokojstvo. Volim miris mora i borova koji samo čovjek iz grada može prepoznati. Mještani Preka i otočani su naviknuli na to pa ne obraćaju pažnju na tu bogomdanu ljepotu.

Ja živim pola godine u gradu, pola godine na otoku. Volim takav život, naravno ispuni me i život koji se odvija u gradu, ali taj mir otoka i miris maslinovog drva i mora, svakom bih poželjela, istaknula je Aleksandra.