50 SATI DRAME U najkrvavijem danu na Masleničkom bojištu poginula 23 hrvatska branitelja

Zadarski list u nastavcima donosi iscrpni i dokumentirani feljton o Vojno-redarstvenoj operaciji Maslenica te složenim vojnim, političkim i sigurnosnim okolnostima koje su prethodile njezinoj provedbi. Kroz autentična svjedočanstva i kronološki prikaz događaja, brigadir Danijel Kotlar čitateljima približava stanje na zadarskoj bojišnici uoči jedne od ključnih oslobodilačkih operacija u Domovinskom ratu.

Dana 27. siječnja 1993. godine, pod snažnim pritiskom međunarodne zajednice, donesena je zapovijed o prestanku napadajnih djelovanja. Hrvatske snage morale su se zaustaviti na dostignutoj crti bojišta. Ubrzano se pristupilo inženjerijskom utvrđivanju prve crte, zaprečavanju minsko-eksplozivnim sredstvima te organiziranju aktivne obrane.

Euforije nije bilo. Borbe su bile iznimno žestoke, uz stalne gubitke u ljudstvu i tehnici. Do 27. siječnja 1993. godine, odnosno do završetka napadajnih djelovanja i prelaska u fazu aktivne obrane, na hrvatskoj strani poginulo je 27 hrvatskih branitelja.

Protunapad srbočetnika

Tijekom napadne faze oslobođena su mjesta i objekti: Rovanjska, Maslenica i Jasenice, dok su na području Velebita hrvatske snage u potpunosti oslobodile ili osigurale nadzor nad nizom strateški važnih točaka. Oslobođena i osigurana područja obuhvaćala su Podgradinu, Paljuv, Novigrad, dio Pridrage (Oštriće, Narančiće, Bature i Pediće), Zeleni hrast, Islam Latinski, Islam Grčki, Kašić, Crno, Donju Murvicu, Gornju Murvicu, Smoković, Babindub, Zrakoplovnu bazu i aerodrom Zadar (danas vojarnu “Pukovnik Mirko Vukušić” u Zemuniku Donjem i Zračnu luku Zadar), kao i dio Škabrnje (Ambar).

Nakon zaustavljanja napadnog dijela Vojno-redarstvene operacije “Maslenica” započinje faza držanja dostignute crte i izvođenja aktivne obrane. Ta faza zahtijevala je iznimne napore i niz ključnih bitaka kako bi se obranilo osvojeno područje. Žestina borbi nadilazila je intenzitet same napadne faze operacije, tijekom koje su hrvatske snage oslobodile planirano područje i ponovno povezale sjever i jug Hrvatske.

Upravo se taj nastavak borbi može s pravom nazvati “Masleničkim bojištem”.

Neprijateljske, srbočetničke snage iznenađujuće su se brzo pregrupirale te dovele pojačanja iz Srbije, Bosne i Hercegovine te iz okupiranih dijelova Hrvatske. Na bojište su dovedene njihove najelitnije postrojbe – dragovoljačke snage pristigle iz Srbije, uključujući Arkanove “Tigrove”, pripadnike Srpske radikalne stranke, “Bele orlove”, niške padobrance, kao i postrojbe iz sastava vojske bosanskih Srba, poput “Vukova s Vučjaka”. U borbama su sudjelovale i postrojbe “Alfe” pod zapovjedništvom kapetana Dragana Vasiljkovića, “Knindže” i druge.

Tom srpskom silom izravno su zapovijedali Ratko Mladić, kapetan Dragan Vasiljković, Željko Ražnatović Arkan, pukovnik Veljko Milanković (koji je poginuo tijekom operacije “Maslenica”), kao i tadašnji ministar policije i vojske tzv. “Republike Srpske Krajine” Milan Martić.

Najkritičnija faza

U trenutku najkritičnije faze ratovanja – prijelaza iz napada u obranu, smjene postrojbi i konsolidacije crte – 1. veljače 1993. godine izveden je snažan protunapad neprijateljskih snaga, posebno na području Pridrage, Novigrada, Paljuva i Kašića, neposredno nakon što je Taktička grupa 3. gardijske brigade, 3. bojna “Kobre”, zaposjela položaje.

Dana 1. veljače 1993. elitne četničke dragovoljačke postrojbe, dobro obučene i opremljene, započele su silovit protunapad s više od tisuću pješaka i 17 tenkova, uz snažnu topničku potporu. Vatra je najprije otvorena po području Novigrada kako bi se odvukla pozornost s glavnog udara, a zatim se postupno usmjerila prema Paljuvu, a osobito prema Kašiću.

U jednom trenutku neprijateljske snage uspjele su probiti dio obrane koji nije bio pod nadzorom “Kobri” te s 11 tenkova doći 3. bojni “Kobre” s leđa. Bio je to uvod u krvavu 50-satnu dramu, tijekom koje su se velikom brzinom izmjenjivali udari i protuudari, borbe prsa o prsa te iznimna herojstva hrvatskih vojnika koji su vlastitim životima zaustavljali višestruko brojnijeg i tehnički nadmoćnijeg neprijatelja.

Bio je to najkrvaviji dan na cijelom Masleničkom bojištu. Poginula su 23 hrvatska vojnika, pripadnika 3. gardijske brigade, dva pripadnika 4. gardijske brigade te dva pripadnika 7. domobranske pukovnije – Joso Bakić i Marinko Gnjatović, na području Kašića i Paljuva. Više desetaka hrvatskih vojnika bilo je ranjeno.

Na pravcu Pridraga – Novigrad – Paljuv – Kašić neprestano su se vodile žestoke borbe. Krajem siječnja u pomoć dolazi MOMP Dugi otok – Ugljan, a početkom veljače i mornarička satnija “Vange” iz Pule, Taktička grupa 2. gardijske brigade “Gromovi”, bojna “Crne mambe”, Taktička grupa 5. gardijske brigade “Sokolovi”, 2. bojna 112. brigade, specijalne postrojbe OSRH, kao i pripadnici 7. domobranske pukovnije. Sve su postrojbe uvođene izravno u najžešće borbe.

Doprinos svih postrojbi

Posebno se istaknula mornarička satnija “Vange” iz Pule, koja je iznimnom hrabrošću držala crtu Paljuv – Novigrad, izgubivši u kratkom vremenu četiri pripadnika, ali je unatoč gubicima ostala čvrsta u obrani linije. Nakon dolaska 1. bojne “Crne mambe” i 2. gardijske brigade “Gromovi”, herojskom obranom crta je konačno obranjena.

9. bojna HOS-a “Rafael vitez Boban” također se istaknula u držanju položaja u Škabrnji (Ambar). Nimalo se ne umanjuje doprinos drugih postrojbi, osobito gardijskih brigada koje su držale najteže dijelove crte. Tijekom cijelog razdoblja pripadnici 7. domobranske pukovnije bili su neprekidno na prvoj crti, imajući iznimno važnu ulogu u borbama, ali i u brzom upoznavanju novo pristiglih postrojbi sa stanjem na bojištu.

Valja naglasiti kako su neprijateljske, četničke snage – iako višestruko nadmoćnije u ljudstvu i tehnici – pokazale veliku odlučnost u pokušaju vraćanja izgubljenog teritorija. Nisu to bile neorganizirane skupine, kako se ponekad površno prikazuje, već dobro uvježbane, opremljene i disciplinirane dragovoljačke postrojbe s ratnim iskustvom iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Upravo ta činjenica dodatno potvrđuje razinu hrabrosti i borbene sposobnosti hrvatskih vojnika.

Unatoč svim naporima neprijatelja, crta bojišta ostala je nepromijenjena. Četničke snage pretrpjele su velike gubitke i nisu uspjele ostvariti nikakav pomak. Postupno je došlo do rasula u njihovim redovima, a dragovoljačke postrojbe, nakon teških gubitaka, povukle su se odakle su i došle.

Isprika čitateljima

U trećem dijelu feljtona umirovljenog brigadira Danijela Kotlara nenamjerno je ispušten dio teksta koji se odnosi na junaštvo hrvatskih snaga pri oslobađanju Rovanjske, Maslenice i Jasenica, kao i velebitskog područja Velike i Male Bobije, u čijim su borbama sudjelovale Taktička grupa 112. brigade, Taktička grupa 9. gardijske brigade, 54. domobranska bojna Obrovac, Specijalne postrojbe GSHV-a i Specijalne postrojbe MUP-a. Čitateljima se ispričavamo zbog nenamjernog propusta.