48 SATI PAKLA Kako je obranjen Kašić na Masleničkom bojištu

Zadarski list u nastavcima donosi iscrpni i dokumentirani feljton o Vojno-redarstvenoj operaciji Maslenica te složenim vojnim, političkim i sigurnosnim okolnostima koje su prethodile njezinoj provedbi. Kroz autentična svjedočanstva i kronološki prikaz događaja, brigadir Danijel Kotlar čitateljima približava stanje na zadarskoj bojišnici uoči jedne od ključnih oslobodilačkih operacija u Domovinskom ratu.

Nakon što su pripadnici 4. gardijske brigade, uz pomoć dviju satnija 1. bojne 7. domobranske pukovnije Zadar, u napadajnom dijelu strelovito oslobodili sela na glavnom pravcu napada- Islam Latinski, Islam Grčki i Kašić – te na pomoćnom smjeru Podgradinu, Paljuv, Novigrad i dio Pridrage, započelo se s inženjerijskim utvrđivanjem bojišnice.

Dostignuta crta pokušavala se urediti inženjerijski, zapriječiti minsko-eksplozivnim sredstvima, uspostaviti sustavima veze i uvezati sa susjednim postrojbama, uz stalnu obranu i svakodnevne okršaje s četničkim snagama koje se nisu mirile s gubitkom tog područja. Za njih su Kašić i kula Janković Stojana u Islamu Grčkom predstavljali snažne simbole srpstva.

U razdoblju od 28. do 29. siječnja 1993. godine provedena je ubrzana primopredaja položaja između izmorenih pripadnika 4. gardijske brigade, koji su već osam dana bili u žestokim borbama, i Taktičke grupe 3. gardijske brigade, 3. bojne “Kobre”. Istodobno su, s druge strane, već nekoliko dana pristizale elitne četničke dragovoljačke snage iz Srbije, Bosne i Hercegovine te drugih okupiranih dijelova Hrvatske. Nakon izviđanja terena, planiran je snažan protunapad za 1. veljače 1993. godine, s težištem na Kašić.

Prema svjedočenju generala Mladena Kruljca, tada pukovnika i zapovjednika Taktičke grupe 3. gardijske brigade, “576 pripadnika 3. gardijske brigade po noći je prebačeno helikopterima na Masleničko bojište”. Preuzeli su crtu Novigrad – Paljuv – Kašić u dužini od 17 kilometara. Već sljedećeg dana započeo je žestok protunapad srpskih snaga na Kašić. U napadu je sudjelovalo više od 1000 pripadnika elitnih četničko-dragovoljačkih postrojbi, potpomognutih s 17 tenkova i snažnim topništvom.

Tijekom noći na kašićko groblje, koje je bilo pod nadzorom hrvatskih snaga, preko desnog boka koji nije bio pod kontrolom 3. gardijske brigade, neopaženo se ubacilo tridesetak pripadnika Srpske dragovoljačke garde – “Arkanovaca”. Cijelu noć proveli su skrivajući se u grobnicama, da bi ujutro u 6.00 sati izašli i započeli djelovanje. Trojica hrvatskih vojnika odmah su streljana s leđa. Napadnuta su dva tamića međusobno udaljena oko 400 metara – u prvom su ubijena dvojica vojnika, a u drugom vozač i dva ranjenika. Ostali pripadnici ginuli su u drugim situacijama tijekom borbi.

U Kašiću se vodila borba za svaku kuću i svaku ulicu, a postrojbe su se tijekom bitke potpuno pomiješale. Položaji su se dva puta gubili i vraćali, no nije se htjelo posustati. Kada je general Ivica Obrovac, tada bojnik, ostao u okruženju s dvadesetak svojih vojnika, zapovjednik je okupio logističare, lakše ranjenike i vojne policajce. Pridružila se i izvidnička satnija 4. gardijske brigade na čelu sa zapovjednikom Zvonom Asanovićem te je pokrenut odlučujući juriš za izvlačenje opkoljenih. U tome se uspjelo i u 3.00 sata u noći neprijatelj je istjeran iz Kašića.

U Kašiću je poginulo 16 hrvatskih branitelja, dok su ostali tih dana stradali u Novigradu i Paljuvu. Bitka je trajala 48 sati, od 1. do 2. veljače 1993. godine, i od tada tako žestok napad više nije izveden. Sljedećih dana neprijateljske snage prebacile su djelovanje na područje Pridrage, Paljuva i Novigrada. Prema hrvatskim spoznajama, srpske snage pretrpjele su velike gubitke u ljudstvu i tehnici. U tim borbama poginuo je i pukovnik Veljko Milanković, zapovjednik “Vukova s Vučjaka”.

Ta bitka bila je ključna za obranu Kašića. Tijekom tih dana 3. gardijska brigada imala je 23 poginula pripadnika, a u daljnjem sudjelovanju u obrani na Masleničkom bojištu ukupno je poginulo 35 pripadnika 3. gardijske brigade “Kune”. Nakon nekoliko dana dio crte ponovno preuzima 4. gardijska brigada, dok Taktička grupa 3. gardijske brigade, nakon deset dana, dobiva smjenu zbog iscrpljenosti i velikih gubitaka.

Nakon što su pripadnici Taktičke grupe 3. gardijske brigade “Kune” odbili protunapad neprijatelja na Masleničkom bojištu, 11. veljače 1993. godine u Kašić stiže Taktička grupa 5. gardijske brigade “Sokolovi”.

O nemoći srpskih snaga svjedoči i njihov očajnički potez – slanje tzv. “vlaka smrti”, kompozicije s vagonima punima eksploziva prema Zadru. Na sreću, vlak je zaustavljen na barikadi postavljenoj u tunelu kod Debeljaka, gdje je i eksplodirao. Teško je zamisliti razmjere tragedije da je vlak pun eksploziva stigao do Bibinja ili Zadra.

Taktička grupa 5. gardijske brigade bila je ustrojena tako da su njezinu okosnicu činile dvije pješačke satnije i jedna tenkovska satnija, uz pridodane postrojbe: izvidnički vod, bitnicu MB 120, protuoklopni vod, pionirski vod, protuzračnu desetinu, sanitetsku desetinu, desetinu veze i logistički vod. Ukupno je brojala 516 ljudi. Većinu, osobito u 2. pješačkoj satniji, činili su vojnici s bogatim ratnim iskustvom stečenim u sastavu 3. gardijske brigade.

Prvu pješačku satniju, kao i dio protuoklopa, logistike te Zapovjedništva Taktičke grupe, činili su borci s iskustvom iz Vukovara i Vinkovaca – s Trpinjske ceste, Sajmišta i drugih dijelova Vukovara i Borova naselja. Bili su hrabri i iznimno iskusni. Zapovijed su dobili 10. veljače, a već 11. veljače helikopterima su stigli na Pag. Sljedećeg dana uslijedili su prijem zadaće i zapovjedno izviđanje, a 13. veljače u ranim jutarnjim satima preuzeli su crtu od pripadnika 4. gardijske brigade, budući da je zbog velikih gubitaka Taktička grupa 3. gardijske brigade dobila smjenu.

Nakon preuzimanja crte neprijatelj je nastavio napade svim raspoloživim sredstvima – topništvom, oklopom, protuoklopnim snagama i pješaštvom. Pripadnici Taktičke grupe 5. gardijske brigade svježinom i kvalitetno organiziranom obranom uspješno su odbijali napade te su imali minimalne gubitke. Poginuo je jedan pripadnik, Predrag Farago, dok je 11 pripadnika lakše ranjeno. To je bio jasan pokazatelj da su srbo-četničke snage prethodnih dana pretrpjele velike gubitke i da su se postupno rasipale, osobito dragovoljačke postrojbe. S druge strane, Taktička grupa 5. gardijske brigade imala je vremena kvalitetno se organizirati na terenu.

Postrojba je bila dobro vođena na svim razinama – od zapovjednika satnija i vodova do zapovjednika desetina koji su se nalazili neposredno uz vojnike na prvoj crti bojišnice. U Kašiću su ostali do 7. ožujka 1993. godine, kada crtu preuzima druga Taktička grupa iz sastava 5. gardijske brigade. Kašić je obranjen i više nije postojala realna opasnost da se neprijateljske snage upuste u nove, masovne pokušaje njegova zauzimanja.