Zadarski antifašisti obilježili oslobađanje od fašističke okupacije: '1995. je obranjeno ono što je osvojeno 1945.'

Kapitulacijom Italije 8. rujna 1943. godine sve se u Dalmaciji mijenja. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske na svom II. zasjedanju donijelo je proglas o vraćanju Hrvatskoj Istre, Zadra, otoka i drugih teritorije pod okupacijom Italije. Zadar se tako još jednom sjetio obljetnice oslobođenja od fašističke okupacije. Pobjede kojom je gradu vraćena sloboda i materinji hrvatski jezik.

Stavljanje hrvatske zastave na vrh zvonika sv. Stošije tako je zauvijek ostalo simbolom pobjede. Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista Zadarske županije za isti je stol tako dovela profesora Marka Vučetića, profesora Vladimira Alavanju iz, Udruge logoraša Mussolinijevih koncentracijskih logora iz Dalmacije i 98 – godišnjeg Jakova Jukića, sudionik NOB-e.

​Miljenko Letinić je tako u ime organizatora kazao kako se Dan pobjede u kontekstu našeg grada treba posebno slaviti. Pobjeda nad nacifašizmom i domaćim izdajnicima trebala bi tako, poručio je, imati posebno mjesto u kulturi života Zadra.

– Ulaskom partizana Zadar je prodisao. Vraćen je Hrvatskoj. 80 smo godina slobodni, poručio je.

Filozof Marko Vučetić tim je povodom kazao se nalazimo u vremenu kada živimo povijest jer ne uspijevamo osmisliti budućnost. Okrećemo se zato pervertiranju onog što je bilo.

Dvostruka pobjeda

– Slavna povijest ne znači da je ona u potpunosti nevina i čista, ali bojim se jer pripadamo narodu koji je zajedništvo živio samo u vremenu nasilja.

Poslijeratna se budućnost zato ne može graditi na ratu. U društveno smo povijesnom škripcu, poručio je. Upitan da li bi kandidati na predstojećim se izborima zato na ovakva događanja trebali odazvati, poručio je kako je naša država utemeljena na antifašizmu i pobjedi u Domovinskom ratu.

– To je dvostruka pobjeda. Njihov nedolazak znači dvostruki gubitak. Njihova bi pobjeda na izborima tako bila verifikacija naših povijesnih poraza. Ne čudi zato da ni mladih nema tu, niti na ikojim važnim kulturnim događanjima.

Prije 20 – ak su godina mladi zadnji put digli glas, a mladi danas nisu stasali, jer nisu pronašli vrijednosti kojima bi se ulančali u današnje društvo, smatra profesor Vučetić, dodavši kako danas biti Zadraninom znači imati kontinuitet identiteta.

– Kad pripadamo kozmosu i istini baštinimo ono što se u povijesti dogodilo. Povijest je nepromjenjiva i ne postoji ta snaga u nas koja bi promjenama istinu o veličini pobjede prije 80 godina.

Zov ljudskosti

Oni koji to pokušavaju nestat će sa svojim lažima. Istina nam pomaže da preživimo. Hrvatska nas laž zato uništava. Prazni prostor, gdje su nekad bili ljudi, pune laži. Milijun je laži više, za svakog čovjeka koji je od 90 – ih otišao iz Hrvatske, rezimirao je Vučetić.

– Kad je Njemačka kapitulirala u Hrvatskoj rat nije bio gotov. Trajao je još sedam dana. Borili smo se protiv kolaboracionista, koji se danas predstavljaju kao pravi Hrvati. Ne postoji rat koji je lišen nepravde ni nasilja. Vidimo to u Domovinskom i Drugom svjetskom ratu.

Nasilje, i kad je pravedno, uvijek je nasilje. Budućnost zato ne možemo temeljiti na produženju ratovanja. Mi trebamo graditi vrijednost mira. I to sjećanjem. No, naša je česta karakteristika da zajedništvo ostvarujemo samo kroz nasilje. Nakon ’95. u nasilju smo izvršili privatizaciju, nismo se suočili sa svim epizodama rata.

Snaga pobjednika leži u suočavanju s vlastitim zločinima. Tito je tako pustio da se ’45. nad kolaboracionistima izvrši odmazda. O tome se treba raspravljati. Te teme mi trebamo otvarati, kako bi se suočili s cjelinom onog što se dogodilo, poručio je Vučetić.

Naši su se preci, prije 80 godina, drži, pobunili jer su bili moralni. Zov ljudskosti pripadao je partizanima.

Zločini NDH

– NDH nije izraz hrvatskog naroda. Nije nastala našom voljom, već nacista i fašista. Pavelić je kukavički pobjegao, u povijest ubačen iz nemoralnih pobuda, te tako pokazao svu slabost i zločine pokreta u kojem je sudjelovao, dodao je. Povijest je neporaziva. Čovjek bez povijesti je životinja. Sjećanjem se tako čuva ljudskost.

1995. je zato obranjeno ono što je osvojeno ’45, zaključio je Vučetić, dok je Jakov Jukić, govoreći o svojim sjećanjima, naglasio kako je kao dječak krenuo u NOB.

– 1941. su godine ustaški zločini i genocid nad Srbima, Romima i svim narodima koji su im se suprotstavili eksplodirali otporom na okupiranim područjima.

Prvi mjeseci NDH obilježeni su logorima i ubijanjima u našoj regiji. 40 je tisuća nevinih u tih par mjeseci ubijeno u prvoj i najstrašnijoj klaonici, koju je naslijedio logor Jasenovac i drugi koncentracijski logori, poručio je Jukić, kazavši kako nas je tuđinski režim nacionalno tlačio i ekonomski izrabljivao, dok su se u logorima smrću kažnjavale sve djelatnosti protiv NDH.

– Težnja ka slobodi stoljećima nam je imanentna. Bez hrane, odjeće, informacija i u nemogućim uvjetima, u odnosu na ostale zemlje antifašističke koalicije, Hrvatska je imala najveći pokret otpora. NOB pod vodstvom Tita spašavala je više od golih života, zaključio je Jukić.