Žene u Domovinskom ratu-Zadar: 'Ne možemo vjerovati da nas zovete da se poklonimo petokraki'

Udruga Žene u Domovinskom ratu-Zadar odgovorila je udruzi antifašista Zadar koji su ih zvali da se pridruže obilježavanju 80. godišnjice oslobođenja grada Zadra od fašizma, nacizma i vraćanje Hrvatskoj. Njihov dopis prenosimo u cijelosti:

– Mi, Članice Udruge Žene u Domovinskom ratu- Zadar zahvaljujemo na pozivnici koju ste zasigurno pogreškom poslali da Vam se pridružimo u obilježavanju 80. godišnjice oslobođenja grada Zadra od fašizma, nacizma i vraćanje Hrvatskoj 31.10.1944.- 31.10.2024.

Naime, čitajući obrazloženje Vladimira Alavanje, prof. povijesti o tome kako je bilo u 2. svjetskom ratu, te kako je Zadru bilo strašno jer je bombardiran 36 puta i većina stanovnika je morala napustiti svoje domove. Po profesorovom izlaganju spas su bili Partizanski odredi koji su „oslobađali i čistili“ okupirani teritorij  Hrvatske.

Gospodo draga, mi koji smo sudjelovali u Domovinskom ratu i oslobađali trećinu okupirane Hrvatske, ne možemo vjerovati da nas zovete da se poklonimo zvijezdi petokraki. Pod tom zvijezdom je ubijeno (većinom masakrirano i potrpano u masovne grobnice, poznat scenarij, ha?) oko 15 000 hrvatskih branitelja i civila. Vjerujte, za nas, hrvatske braniteljice, žene i majke hrvatice bi to bilo ispod časti!

Iako ste svi strašno dugovječni, kao Buda i Joža (eto, ne umirete kao hrvatski branitelji u prosjeku sa 57 godina) moramo Vas podsjetiti da je u Domovinskom ratu 1991-1995. na Zadar palo tisuće i tisuće granata, da je grad bio stalno pod uzbunom, da nismo imali vode ni struje jako dugo. Vjerujem da ste bili u nekom od podruma i brojili koliko je puta Zadar bio bombardiran od JNA i četničkodobrovoljačkih odreda, jer bi to značilo da ste biti svjedoci patnje koju smo pretrpjeli.

Žao nam je da niste i nećete dignuti glas o tome kako Naša i Vaša Hrvatska još nije slobodna. Znate za Prevlaku se još vodi spor sa Crnom Gorom?

Nije ni Sveta Gera, prekrasan proplanak dug 300 m, 1178 visok, na kojem je vojni objekt kojeg je napustila JNA 1991. a zauzela je Slovenska vojska. Još su tamo.

I za kraj ću spomenuti Vukovar.

Nadam se da ste svake godine u Koloni sjećanja, jer je to najmanje što možete dati ovoj zemlji?

Ne samo da su ga za 88 dana satrali u papar, nego su ubili ljude, silovali žene, muškarce i djecu, činili strašne zločine, sve pod zvijezdom petokrakom. Zatim, kao trn u oku,  Šarengradska ada i Vukovarska ada koju patrolira policija Srbije i hrvati iz Vukovara ne mogu doći na svoje posjede koje gledaju preko Dunava.

To je sve naša bol, za koju sigurno znate, ali je ignorirate. Nikad nam ne ćete oprosti Hrvatsku! Ovakvu, kakva je. Mi je volimo. Naša je.

Molim Vas, zaboravite na bratstvo i jedinstvo! Ono samo živi u Vašim sijedim glavama i truje ovaj hrvatski zrak koji dišete. U ovoj zemlji su svi dobrodošli koji je poštuju, vole i štite, a svi oni koji žele rehabilitirati Jugoslaviju, široko im polje i duboko im more. Idite i ne osvrćite se!

Mi ćemo Hrvatsku čuvati kao zjenicu oka svoga. Ona je naše dijete. Ona je naš temelj i pogled u budućnost!, stoji u njihovom dopisu.