ZAHTJEVAN ZAHVAT "Liječnički tim dr. Edija Sterja operacijom mi spasio život"

Liječnički tim Opće bolnice Zadar predvođen vaskularnim kirurgom dr. Edijem Sterjom uspješno izvedenom operacijom spasio je nedavno život 59-godišnjem Zlatku Šokecu. Ovaj Ninjanin, podrijetlom iz Bjelovara, pritom je dao privolu dr. Sterji da sa svojim timom vrlo zahtjevnom operacijom izvede popravak aneurizme abdominalne aorte, što se u zadarskoj bolnici u najmanju ruku vrlo rijetko izvodi, a nismo mogli dobiti potvrdu je li čak izvedena i prvi put.

– Jako sam zadovoljan kako se osjećam danas, 20-ak dana iza operacije. Još uvijek se oporavljam, no sada hodam 500 – 1.000 metara bez problema. Dr. Sterjo mi je rekao kako ću, ako sve bude u redu, ubrzo moći trčati dva kilometra. Ovaj liječnik je mojoj supruzi poslije uspješno izvedene operacije rekao kako bih ja, da se nisam operirao, živio još relativno malo, da je stanje bilo toliko kritično da bih, kad mi pozli, preminuo na licu mjesta. Zbog toga je ovaj liječnik vrlo brzo po mojem primanju u bolnicu ugovorio termin moje operacije, priča Zlatko.

Umetanje sintetičke cijevi

Aneurizma abdominalne aorte, najveće arterije ljudskog tijela, je izbočina u trbušnom dijelu aorte i potencijalno po život opasno stanje zbog rizika od puknuća i teškog unutarnjeg krvarenja. Kirurška operacija sastoji se od umetanja sintetičke cijevi, grafta, za popravak aneurizme.

Ovaj Ninjanin nam je otkrio kako su mu se tegobe, za koje sada zna da su bile posljedica reakcije njegova organizma na aneurizmu, pojavile pet, šest mjeseci prije pojave tromboze na lijevoj nozi. Dodao je kako je mislio da se, s obzirom na to da je u tom razdoblju malo više fizički radio, radi o umoru pa je zbog toga više odmarao, ali mu se zdravstveno stanje pogoršavalo sve dok se nije pojavila tromboza, što sada ocjenjuje kao spasonosno oboljenje.

– Kad mi se u svibnju pojavila tromboza, otišao sam na Hitni bolnički prijem. Nakon što su mi napraviti CT pretragu rekli su mi kako će mi spasiti nogu zbog tromboze, ali da bih morao ići i na jednu težu operaciju koja se, pak, ne radi u Zadru nego u Zagrebu ili u Splitu. Mislio sam kako ću, kad se oporavim, naći nekog u Zagrebu tko bi mogao izvršiti ovu tešku operaciju. Dan kasnije mi je dr. Andrea Kasap operirala trombozu, a sve je uredno prošlo. Nakon operacije mogao sam hodati 500 – 1.000 metara bez bolova, prisjeća se Zlatko dodajući kako mu se potom ponovo počelo pogoršavati stanje, svakog dana je bilo sve gore te je došlo do toga da je mogao hodati samo 100 – 200 metara bez stajanja.

– Javio sam se ponovo u bolnicu mjesec dana od ove operacije, dr. Kasap je tada bila na godišnjem, pa me primio dr. Edi Sterjo. Rekao mi je kako je jedina mogućnost da se obavi jedna teška operacija te je predložio da to obavi sa svojim timom, a radi se o ugradnji premosnice u trbušnu šupljinu, iz srčane arterije u obje prepone. Odgovorio sam mu kako su mi nakon nedavno obavljenog CT-a u Hitnom prijemu rekli kako u zadarskoj bolnici ne rade ovakve operacije, a on mi je tada rekao kako on to radi. Dao mi je tjedan dana da razmislim, ističe ovaj pacijent koji je u međuvremenu razgovarao s obitelji te se savjetovao s drugim liječnicima koji su mu rekli da, ako mu je dr. Sterjo tako rekao, pristane na operaciju.

– Malo me bilo strah, ali me dr. Sterjo uvjerio kako će biti sve u redu. Kazao je kako se radi o jako teškoj operaciji, rizičnoj, ali da je oporavak nakon nje dosta brz, da se pacijent oporavi za dva, tri mjeseca. Imao sam jako veliko povjerenje u njega da će se operacija uspješno obaviti. Odgovaralo mi je da se operacija obavi u zadarskoj bolnici, ovdje mi je obitelj koja mi može doći u posjet, svemu sam bliže ako se što dogodi, kaže Zlatko koji je bio naručen za operaciju za 6. kolovoza, a dva dana kasnije je i operiran. Dodao je kako je, kako je izračunao, operacija trajala četiri, pet sati.

Operativni tim

Prema medicinskoj dokumentaciji koju nam je dao na uvid, operater ove operacije je bio dr. Edi Sterjo, a u njegovu timu su bili asistenti dr. Pave Gospodnetić i Ivan Zekanović, anesteziologinje dr. Danijela Deković i Mihaela Oros Čačić, anesteziološka tehničarka Suzi Jurin te instrumentarke Andrea Vidić i Mirjana Bučić.

– Poslije operacije sam se našao u sobi za intenzivnu njegu. Dobro sam se osjećao, nije bilo nikakvih bolova, budući da sam primio jake lijekove za njihovo ublažavanje. Drugog dana od operacije sam već mogao hodati. Dan i pol sam proveo u intenzivnoj njezi, a potom su me prebacili u sobu na Odsjeku vaskularne kirurgije gdje sam bio desetak dana. Trećeg dana iza operacije mi se stanje malo pogoršalo, povećao mi se tlak, ali rekli su mi kako je to normalno. Dr. Sterjo, koji je tih dana koristio godišnji odmor, posjetio me u bolničkoj sobi te mi je kazao kako je prezadovoljan operacijom, da se lijepo oporavljam, da će biti sve u redu te da ga nazovem ako se što zakomplicira. Htio bih pohvaliti ne samo njega, već cijeli liječnički tim, ali i medicinske sestre i tehničare na Odjelu, predivni su, ljubazni, po cijele noći obilaze pacijente, a liječnici u viziti postavljaju nam pitanja, razgovaraju s nama. Prezadovoljan sam. I na Hitnom prijemu su me odmah primili i obradili, već za dva sata sam bio na odjelu, ističe ovaj Ninjanin.