Zadrani o poskupljenjima: "Trebaju nam veće mirovine i plaće, a ne zamrznute cijene"

Već (pre)dugo stežemo remen, šokirajući se cijenama osnovnih artikala svakim odlaskom u trgovinu. I bez dublje analize, možemo tvrditi da je sve dvostruko, ako ne i više od toga, skuplje nego prije uvođenja nove valute. Najveći luksuz, što je zaista alarm za uzbunu, postaje hrana. Bez obzira na primanja, čini se kako smo svi prisiljeni tragati za akcijama, birati jeftinije bez obzira na kvalitetu i nekako se, što bismo rekli, krpati iz mjeseca u mjesec.

Odavno su prošla vremena kada smo s »medom«, kovanicom od pet, kuna odlazili po kruh i mlijeko, sada, prije odlaska u nabavku, postajemo ekonomski stručnjaci koji računaju svaki cent.

»Kao da me tko pita«

I dok Vlada zamrzava cijene, što naravno nije naodmet, građani složno poručuju kako im ne treba to, koliko veće plaće i mirovine. Isto tako, valja napomenuti, da je ovo tema o kojoj mnogi govore s gorčinom ili pak rezigniranošću.

– Što god ja mislila ili rekla, kao da itko mene pita, sinko moj, kaže kratko starija gospođa.

Marija Korona, primjerice, ističe kako je ne tješe ni tzv. zaštićene cijene jer ni prije od toga nije bilo veće koristi.

S tim je suglasan i Zoran Šarić koji dodaje kako je danas svima teško po tom pitanju.

– Jedva se preživljava, ne možeš više normalno popiti kavu, ne možeš u dućan, gledaš što je najjeftinije i opet nemaš dovoljno. Sve je jako poskupjelo, najviše hrana, čak i kruh, komentira Šarić.

Marija također govori kako su najviše poskupjele svakodnevne namirnice kao što su kruh, mlijeko, jaja…

– A to su sve osnovne stvari koje bi si svatko trebao moći priuštiti s minimalnom plaćom koja je kod nas jako niska u odnosu na druge europske zemlje, a cijene su nam iste, ako ne i veće, kazuje Marija.

I Antonela cijenu hrane generalno ocjenjuje kao najveći problem premda je, kako dodaje, sve puno skuplje.

– Pratim akcije, ali kada mi nešto treba, moram kupiti, dodaje.

Preskupa hrana

Ni Nikola Tuta nije posvećen akcijama jer jednostavno neke stvari treba i mora ih kupiti, bez obzira na cijene koje su – ogromne.

– Sve u trgovinama je poskupjelo, ali i režije, struja pogotovo. Te zaštićene cijene ne pratim uopće jer to nema nikakvog smisla, to je samo mazanje očiju svima nama, kaže Tuta.

Svaki put kad dođe u trgovinu, govori gospođa Vrkić, cijene su sve više i više, bez obzira na silne akcije koje se trudi pratiti.

– Na naše mirovine ove zaštićene cijene nisu nikakva pomoć, umirovljenicima ništa to ne znači, većina ima 400 eura mjesečno, kazuje gospođa i dodaje kako je postala znanstvena fantastika preživjeti uz takva mizerna primanja, a to je, nažalost, svakodnevica mnogih.

I Verica Tičina je umirovljenica, a naglašava kako je skupa hrana, meso, riba, kao i proizvodi za osobnu higijenu, pa da svi nastoje birati što povoljnije.

– Povećavanje mirovina ni ne osjetimo, to nam se povećanje oduzme upravo sve višim cijenama. Najprije, po tom bi nas pitanju trebalo izjednačiti s ostatkom Europe, trebamo imati iste iznose mirovina i iste cijene.

Naši ljudi odlaze u Italiju jer je povoljnije, to dovoljno govori, kaže Tičina.

Gorka čokolada

Marija Balašćak upozorava kako su kruh i meso preskupi, a da voće kupljeno na akcijama po supermarketima bude suho i loše, a ono na pijaci je užasno skupo.

– Deterdžente primjerice, kupujem na akcijama, isplati se. Možda nam pomognu zamrznute cijene, nadajmo se, što ćemo, govori Balašćak.

Gospodin Ljubo također komentira kako pijaca nije što je nekad bila, niti je voće i povrće bolje niti je povoljnije.

– Nabijaju cijene samo takve, pratim akcije po supermarketima, a od zaštićenih cijena nema ništa, kazuje.

S druge strane, Danijel Grgić ističe kako su najviše poskupjeli slatkiši kao što su čokolade i keksi.

– Npr. Krašova Domaćica je tri i pol eura, a prije je bila 14, 15 kuna. Naravno, nisam prestao jesti slatko, nego se okrenuo slatkišima robnih marki trgovačkih centara.

U svakom slučaju, generalno, poskupljenje se itekako osjeti. Akcije pratim, ali ipak se ne isplati ići od centra do centra zbog par centi, obavim sve u jednom, onom koji je u tom trenutku najpovoljniji, govori Grgić.

Sustavnije promjene

Na koncu, jasno je da je svakodnevni život građana značajno pogođen kontinuiranim rastom cijena osnovnih namirnica, režija i drugih potrepština. Iako su uvedene mjere poput zamrzavanja cijena donekle pokušaj pomoći, ipak ne pružaju značajno olakšanje u situaciji kada su primanja, posebice mirovine, preniska da bi pokrila osnovne troškove.

Većina građana, bez obzira na socijalni status, suočava se s izazovom balansiranja između kvalitete i povoljnije cijene što nedvojbeno pokazuje opterećenje koje inflacija ima na svakodnevni život.

Posebno zabrinjava činjenica da hrana, temeljna ljudska potreba, postaje mnogima nedostupna, ili barem nije dostupna koliko bi trebala biti. Ovakvo stanje izaziva gorčinu te jasno ukazuje na potrebu za dubljim i sustavnijim promjenama, uključujući povećanje plaća i mirovina, kako bi standard života bio dobar.

Sve dok se ekonomske politike ne usmjere na dugoročna rješenja, realnost će ostati ista – za većinu borba za preživljavanje.