Zadarski salon mladih vraća se u trijenalnom ritmu

Galerija umjetnina Narodnog muzeja Zadar poziva sve umjetnice, umjetnike i umjetničke kolektive povezane sa Zadrom na sudjelovanje na 12. Zadarskom salonu mladih pod nazivom »Zadarska situacija – 20 godina poslije«. Poziv je otvoren do 17. studenog, a pravo na sudjelovanje imaju vizualni umjetnici i umjetnice do trideset i pet godina starosti koji su povezani sa Zadrom.

Uz kustosicu Galerija umjetnina Narodnog muzeja Zadar Koraljku Alavanju, ostatak odbora za odabir radova čine Marija Ančić, mag. art., kiparica i multimedijalna umjetnica, Ivana Hanaček, asistentica na Odjelu za povijest umjetnosti u Zadru i nezavisna kustosica, Iris Osmančević, studentica na Odjelu za povijest umjetnosti u Zadru te Nevena Štokić, viša kustosica i voditeljica Galerije umjetnina NMZ.

Pedagoška akademija

Povodom ponovnog pokretanja Salona mladih nakon dvadesetogodišnje pauze, kustosica Koraljka Alavanja opisala je njegovu povijest, pri čemu je neizbježno spomenuti i Pedagošku akademiju iz koje je proizašla skupina mladih umjetnika koji su pokrenuli Salon mladih.

– Pedagoška akademija je djelovala od 1961. do 1978. godine te je u tom razdoblju pružala zadarskim likovnjacima priliku za obrazovanje. Tijekom tog razdoblja iznjedrila je veliki broj likovnjaka koji su bili osposobljeni za podučavanje likovne kulture u školama, ali su pritom razvijali i vlastite umjetničke afinitete, započinje Alavanja.

Dodaje kako se iz te generacije stvorila jedna posebna likovna klima s određenim brojem autora koji su se odlučili predstavili zadarskoj javnosti kroz prvi Salon mladih, koji je održan od 6. do 16. lipnja 1977. godine.

– Na tom su salonu svoja djela izložili sljedeći umjetnici – Željko Belić, Tomislav Čerina, Nilo Karuc, Aldo Krizman, Igor Gluić, Ljubomir Ivanov, Vlado Mandić, Mojmir Mihatov, Željko Maričić, Adam Marušić, Ratko Petrić, Darko M. Petrov, Igor Rončević, Mate Šango, Kuzma Kovačić, Velibor Janković, Boris Švaljek i Mirjana Muljević. Svi su oni nastavili djelovati u umjetničkom svijetu, a neki od njih su aktivni i danas. U to vrijeme su se afirmirali kao priznati umjetnici, pri čemu su se neki istaknuli unutar zadarske scene, drugi na nacionalnoj razini, dok su neki postigli i širi uspjeh, priča kustosica Alavanja, kazavši kako su neki od njih bili inicijatori i pokretači različitih umjetničkih projekata, pa je tako od umjetnika okupljenih oko Salona mladih u Zadru prije dvadeset godina pokrenuta i ideja za ZadArt galeriju, ali i brojne druge.

Primjerice, kako priča Alavanja, Ratko Petrić, zadarski umjetnik i bivši student Pedagoške akademije, bio je jedan od pokretača zagrebačkog Salona mladih koji je pokrenut 1968. godine te je sudjelovao i na nekim izdanjima Salona mladih u Zadru.

– Ovu generaciju umjetnika, u likovnom smislu, obilježila je postmoderna. To se može vidjeti i kod Igora Rončevića, koji će kroz mjesec dana izlagati u Gradskoj loži. Rončević je, kao i mnogi iz te generacije, izašao iz tog kruga i afirmirao se na umjetničkoj sceni, ističe ova kustosica.

Tri pauze

Salon mladih održavao se u kontinuitetu svake godine od 1977. do 1981. kada nastupa prva pauza koja je trajala je od do 1984. godine. Tijekom tog razdoblja, kako se može iščitati iz pisanja ranijih sudionika, nije se uspio okupiti dovoljan broj autora. Nakon te pauze, od 1985. do 1989. godine, Salon mladih se nastavlja ponovno održavati svake godine.

– U predgovorima i najavama tih salona često se isticalo kako je zatvaranje Pedagoške akademije i prelazak dobne granice autora koji su izlagali na prvim salonima dovelo do smanjenja broja mladih umjetnika u Zadru. Zbog toga su na posljednja dva izdanja Salona mladih pozvani i autori iz drugih gradova. Postojala je čak i ideja o osnivanju Jadranskog salona mladih, koji bi okupljao mlade umjetnike od Rijeke do Dubrovnika. Međutim, ta ideja se unutar okvira Salona mladih nikada nije ostvarila, osim u obliku nekoliko pozivnih izložbi, govori Alavanja.

Nakon 1989. godine uslijedio je Domovinski rat što je dovelo do druge velike pauze u održavanju Salona mladih, a koja je trajala punih 11 godina, sve do 2000. godine kada se ponovno pojavila želja za obnovom ove manifestacije.

– Tijekom 2000. godine kustosica Karmen Travirka-Marčina obnavlja Salon mladih kao bijenalnu izložbu s naglaskom na mlade zadarske fotografe, kojih je tada bilo u velikom broju. Naime, početkom 2000-tih na zadarskoj umjetničkoj sceni pojavio se značajan broj fotografa, dok je broj umjetnika koji su se bavili drugim likovnim medijima bio nedovoljan za održavanje klasičnog Salona mladih. Zbog toga se Salon prilagodio i preoblikovao u salon posvećen fotografiji kao Salon mladih zadarskih fotografa. Nakon dva izdanja usmjerena isključivo na fotografiju, na 11. izdanju Salona mladih pod nazivom »Zadarska situacija« 2005. godine ponovno se razmatrala ideja uključivanja i drugih likovnih umjetnosti. Međutim, i tada je fotografija ostala dominantna. Njezin se karakter promijenio, prelazeći iz dokumentarne i umjetničke fotografije u konceptualnu, čime je granica između fotografije i konceptualne umjetnosti postala vrlo tanka, objašnjava Alavanja.

Međutim, nakon obnove Salona mladih, ponovno je uslijedila i treća pauza koja je potrajala dvadeset godina. Razloge za to valja potražiti, kako kaže, u nedostatku sustavnog obrazovanja te odlaska mnogih umjetnika u druge gradove gdje su pronalazili bolje mogućnosti po pitanju likovnog obrazovanja i zapošljavanja.

Čest odlazak, rijedak povratak

– Nedostatak obrazovanja u likovnim umjetnostima doveo je do toga da su mladi koji su se odlučili baviti umjetnošću često odlazili iz Zadra i rijetko se vraćali, ostajući u gradovima koji su im nudili bolje mogućnosti za obrazovanje i rad u umjetnosti. Međutim, 2004. godine došlo je do važnog preokreta kada je Škola za tekstil i dizajn postala Škola primijenjene umjetnosti u Zadru. Preusmjerenjem i uvođenjem novih strukovnih programa koji se izravno odnose na likovne i vizualne umjetnosti, počela se pojavljivati jedna nova generacija mladih umjetnika s većim interesom za ta zanimanja. Danas, dvadeset godina nakon osnutka ove škole, postoji značajan broj umjetnika koji djeluju, neki unutar samog Zadra, dok su drugi postali prepoznati i na nacionalnoj sceni. Iako nije možda fer izdvajati pojedina imena s obzirom na najavu 12. Salona mladih, činjenica je da su na posljednjem zagrebačkom Salonu mladih čak četiri umjetnika iz Zadra bila uključena u samu izložbu i koncepciju. To je svakako pokazatelj da su se u nacionalnoj konkurenciji uspjeli istaknuti svojom kvalitetom, ističe Alavanja dodajući kako joj je žao što tijekom dvadesetogodišnje pauze čitava generacija, koja je stasala u tom razdoblju, nije imala priliku predstaviti svoje radove kroz Salon mladih.

– Nadam se da će biti prilike i prostora da se njihov rad i afirmacija prepoznaju u njihovom rodnom gradu, kroz naše institucije i na druge načine. Pokušavamo ih uključiti u rad Salona mladih, barem kao članove žirija. Ove godine, primjerice, u žiriju imamo Mariju Ančić, koja pripada generaciji umjetnika koja se našla upravo u tom svojevrsnom »jazu« između posljednja dva Salona. Ona je izlagala na posljednjem »Plavom salonu«, kao i Sandra Sterle koja pripada generaciji zadarskih umjetnika u ratno vrijeme te je otišla na studij u Nizozemsku, a koji su postali začetnici video umjetnosti u Hrvatskoj te postali profesori na akademijama. Okupila ih je Ljubica Srhoj Čerina na izložbi »Zvijezda Danica« 1988. godine. U tom kontekstu, angažman Marije Ančić svakako predstavlja jedan korak prema povezivanju različitih generacija i stvaranju prilike za one koju su ranije bili možda zanemareni, govori ova kustosica.

Budućnost Salona

Osvrnuvši se na budućnost ponovnog Salona mladih, Alavanja je istaknula kako je najvažniji odaziv što većeg broja mladih umjetnika, jer će im to pomoći definirati smjer daljnjeg razvoja ovog projekta.

– Dosad smo već primili nekoliko konkretnih prijava s radovima, a uz to smo dobili i dosta upita, što poprilično ohrabruje. Zanimljivo je prisjetiti se ranijih izdanja Salona; primjerice, u katalogu iz 1985. godine spominjao se vrlo širok raspon umjetničkih interesa od slikarstva, kiparstva, grafika, arhitektonskih skica, karikatura, primijenjenog oblikovanja, scenografije, pa čak i kratkometražnog animiranog filma. Iako su tada postojale mogućnosti za prijavu takvih radova, zapravo nisu svi ti mediji bili zastupljeni u izložbi. Budući da u našem pozivu nismo strogo definirali kategorije, već smo ga otvorili za sve unutar okvira vizualnih umjetnosti, nadam se da će se umjetnici predstaviti u različitim tehnikama i medijima. Također se nadamo da ćemo im moći pružiti tehničku podršku, uključujući i projekte specifične za određene prostore, poput instalacija. Veselim se vidjeti raznolikost radova na ovoj smotri i nadam se da će Salon, kao što je i prvotno zamišljeno, postati događaj koji će se održavati u trijenalnom ritmu. Očekivati održavanje Salona svake godine možda je preambiciozno, ali mislim da bi se trijenalni ritam mogao održati i pružiti kvalitetan prostor za mlade umjetnike. Salon mladih definiran je prije svega kao događaj koji okuplja zadarske autore u širem smislu, što znači da uključuje sve one koji su povezani sa Zadrom, bilo da su to mladi umjetnici koji su se doselili u grad ili Zadrani koji su otišli živjeti drugdje, ali se još uvijek osjećaju povezani sa svojim rodnim krajem, zaključuje Alavanja, dodajući kako će glavna nagrada ovog 12. Salona mladih biti ni manje ni više – samostalna izložba.

U sjećanje Antunu Travirki

U šestom broju časopisa Ars Adriatica iz 2016. godine, u članku »U sjećanje Antunu Travirki«, Vinko Srhoj i Ljubica Srhoj Čerina navode da je Antun Travirka radio kao voditelj Galerije umjetnina Narodnog muzeja od 1978. do 1995. godine. Tijekom tog razdoblja, posebno se istaknuo kao organizator i autor koncepcija dviju najznačajnijih izložbi: »Plavi salon« i »Čovjek i more«, koje su se održavale punih dvadeset godina, prvo kao bijenalni, a potom kao trijenalni događaji. Pod njegovim vodstvom organizirane su i izložbe Salona mladih. Travirka je svojim radom pokazao da se ne treba popustiti provincijalizmu, već ponuditi, kako ističu autori – zrcalo u kojem će se sredina ogledati.