Zadarski arhitekt u finalu prestižnog natječaja: 'Moj je koncept zahoda u top sedam na svijetu...'

Zadarski arhitekt Krešimir Damjanović našao se u finalu prestižnog »Central Glass International Architectural Design Competitiona«. Nakon što je za svoje kreativne projekte već osvojio prestižnu nagradu na »Shinkenchiku Residental Design Competitionu« 2017. godine, a potom i počasna priznanja u sljedeće dvije i ušao među 10 najboljih svjetskih arhitekata s radom na zadanu temu »Kuća umjetne inteligencije« 2018. godine, sada je ponovno u najužem izboru za ovu prestižnu nagradu. Konceptualna gradnja ispituje rubna područja arhitekture i nije opterećena funkcionalnim korištenjem. Ona potpuno slobodno prihvaća nove smjerove organizacije prostora. Sve to kako bi se proširila ne samo disciplina u kojoj se realiziraju zamisli, nego i sama arhitektura.

Ovog je puta tema natječaja koncept toaleta, a sami su organizatori natječaja temu objasnili ističući kako su toaleti zatvoreni prostori odvojeni od vanjskog svijeta kako bi se osigurala privatnost. Često je to mjesto za predah, presvlačenje ili dotjerivanje šminke.

– Zahodi su dizajnirani za prilagodbu osobama s različitim fizičkim ili društvenim potrebama, osiguravajući inkluzivnost za sve korisnike. Imati udobne zahode oko nas važan je dio života. No, svaka zemlja i regija ima svoju jedinstvenu kulturu, ističu organizatori natječaja. Iako su zahodi zapadnjačkog stila sve češći, oblici i ponašanja povezana s japanskim zahodima, europskim bideima, islamskim zahodima oduvijek su različiti.

Od umjetnosti do arhitekture

Iako nam o detaljima svog koncepta puno toga nije mogao kazati, Damjanović je naglasio kako, za razliku od prethodnih natječaja na kojima je sudjelovao, ovaj ima puno širu temu od same redefinicije upotrebe stakla. U žiriju su uvijek renomirani japanski arhitekti, za razliku od »Shinkenchiku« natječaja, koji često okuplja međunarodni žiri. Na čelu sa renomiranim japanskim arhitektom Junom Aokijem, žiri će tako odlučiti o pobjedniku ovogodišnjeg natječaja, koji za cilj ima redefiniranje pojma koncpeta, ali i uloge toaleta.

– Bilo da se govori o javnoj ili privatnoj funkciji toaleta, tema je uistinu zanimljiva. Od 224 prijavljena kandidata, ušao sam u uži izbor od sedam najboljih koncepata, kazao je Damjanović, koji ima jaku vezu s japanskom arhitekturnom scenom.

– Ta je veza temeljena prvenstveno mojim interesom prema Japanu i arhitekturi, za koju sam se zainteresirao još kao student. Dragomir Maji Vlahović, autor Crne kuće, predavao je kolegij »Japanska prostorna koncepcija« i otkrio nama studentima Japan, te japansku arhitekturu putem japanskih arhitektonskih časopisa »A+U« i »Japan Architect« koji su jednom godišnje objavljivali temu, žiri, te pobjednike spomenutog natječaja. Tu i leži moja zanimacija za takve natječaje. Drugi je povod moj interes za konceptualnom arhitekturom, kazao je Damjanović, koji upravo u tom smislu vidi mogućnost i način za predstavljanjem svojih koncepata i njihovoj prezentaciji na globalnoj sceni.

– Američki arhitekt Peter Eisenman jednom je kazao kako ga je arhitektura počela zanimati u onom momentu kada je od arhitekta graditelja postao arhitekt mislilac – graditelj. U potpunosti se slažem s njim. Cilj mi je svakako graditi kuće, ali ne da su one samo profana gradnja, već da imaju dublji spektar kroz koji se arhitektura može iščitavati, pojasnio je Damjanović.

Tango u dvoje

– Za arhitekturu sam se počeo zanimati posredno, kada sam u Zadru kao mladić počeo ići na tečaj crtanja kod akademskog slikara Igora Gluića. U osnovi sam htio pohađati Akademiju, međutim, negdje pri polovici godine shvatio sam da me zanima arhitektura, jer je konkretna umjetnost djelovanja u prostoru, kazao nam je ovaj višestruko nagrađivani zadarski arhitekt.

Spoj umjetnosti i realnog otiska u prostoru, arhitektura je, kazao je Damjanović, koji sudjeluje u nastavi sa studentima Sveučilišta u Splitu, poziv u kojem se spajaju kreativnost i realne potrebe investitora.

– Peta je ovo godina da sudjelujem u nastavi kao asistent vanjski suradnik na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu. Sudjelujem na kolegijima »Osnove arhitektonskog projektiranja I i II«. Zadaci na prvoj godini srodni su s konceptima koje ja razvijam, jer ne predstavljaju u potpunosti konkretnu arhitekturu u smislu građenja. To su u stvari formalno – prostorne vježbe. To su zadaci koji od elementarnih prostornih odnosa idu prema onim složenijim zadacima, rezimirao je Damjanović, koji smatra kako je suština arhitekture građevini dati dublji smisao i poruku.

– To je vječno pitanje s čim se arhitektura bavi i kada građevina postaje arhitekturom. Svijet arhitekture jako je slojevit i složen, ali i izazovan. Arhitektura nije posao, već poziv. Jako je teško biti dobrim arhitektom, jer to zahtijeva veliki spektar odricanja. Arhitekturom se u nas zato može nazvati tek pet posto građenja, ostalo je nama sa stručnog aspekta potpuno nezanimljivo, dodao je Damjanović, kazavši kako je za dobru arhitekturu važno imati investitora koji cijeni arhitekturu.

– Arhitektura je tango u dvoje, kazao je jednom moj kolega Nikola Bašić. Arhitekt i investitor plešu. Ako si gaze po nogama, nema plesa, a na kraju ni uspjeha. Jako je važno da obje strane dijele zajedničku viziju i mogu shvatiti jedno drugo. Tada se jedino može vidjeti sva ljepota arhitektonskog stvaralaštva. Zadar je urbanistički jako loše posložen grad. Primarno bih istaknuo kako u Zadru arhitektura, iako diskutabilna, nije primarni problem. Zadru fali urbanizma, istaknuo je Damjanović.

Primjer Višnjika

Zadar, pojašnjava, dijeli probleme većine drugih dalmatinskih gradova. No, sitnim se pomacima, kaže, mogu napraviti veliki pomaci prema bolje, a dokaz su tome javni projekti i infrastruktura za koju kaže kako Zadru daju novi duh, a dobar primjer tomu upravo je Višnjik.

– Ako je Poluotok »grad« za turiste, onda je Višnjik »grad« i dnevni boravak za Zadrane. Zadar jako dobro kotira po pitanju obnove i revitalizacije kulturnog nasljeđa i prednjači u vizionarskom obnavljaju starih prostora, naglasio je Damjanović, čiji arhitektonski potpis u Zadru nosi trgovina ekskluzivnog distributera vinima »Atrox«, kao i novootvoreni ugostiteljski prostori u prizemlju Dviju palača, koju supotpisuje sa kolegama iz Marinaprojekta 2020.

– Cilj nam je bio napraviti primjerenu, decentnu arhitekturu, koja je nenametljiva i odgovara prostoru Dviju palača. Ta su dva prostora, kupolastog presjeka, sama po sebi bila lijepa. Mi smo ih, prateći konzervatorske smjernice očistili, zidove ožbukali povijesnom žbukom i u njih unijeli sadržaj. Projektirati zadani prostor prateći konzervatorske smjernice i ograničenja, zapravo nam je bio poticaj za kontrolirano stvaralaštvo. Njihov mi je input jako važan, jer doprinosi projektu, umjesto da ga minorizira, rezimirao je Damjanović, zaključivši kako u budućnosti želi nastaviti konceptualno razvijati svoje projekte, ali ih i materijalizirati kroz konkretnu gradnju i ideje.