Vučetić: 'Danas su najglasnije ustaše oni čiji su preci sudjelovali u antifašističkom partizanskom pokretu'

Gost prvog ovogodišnjeg Razgovora s razlogom na HRT-u bio je filozof Marko Vučetić. Objasnio nam je zašto je u politiku ušao kao uljez i odlučio napraviti filozofski eksperiment, ali i zašto je iz nje izašao?

Zašto političare promatra kao ‘slaba bića’? Što podrazumijeva pod ‘beznačajnom’, a što pod ‘velikom bekorisnosti’? Zašto rat ne može bit izvor istine niti morala? Tko su mentalni i antropološki okupatori? Gdje prepoznaje klicu fašizma i kako to da je vladajući ne vide? Zašto smatra da su najradikalniji nacionalisti oni koji su nekad bili komunisti? Doživljavamo li, doista, Ustav kao kineski kolačić?

U politiku je, kako sam kaže, ušao kao uljez, uzeo je lik političara kako bi napravio određene filozofske eksperimente i demonstrirao ‘radikalnu nezavisnost radikalnog pojedinca koji je svjestan vlastite smrti’. Sebe bi definirao, kaže, kao biće koje neprestano živi svijest o svojoj smrtnosti. Upravo zbog te svijesti politika ga nije oduševila niti razočarala, a nisu ga fascinirali niti političari.

– Promatram ih kao slaba bića koja filozofskim eksperimentima treba dovesti do toga da postanu ljudska bića, kaže Vučetić.

Slabost vidi u tome što političari, da bi opstali, ne samo u Hrvatskoj, trebaju pristati na to da odustanu od vlastitog jastva.

– Oni trebaju ući kao zakašnjela novorođenčad u inkubatore. To su inkubatori PR agencija koji će stvoriti dopadljivi lik koji odgovara biračima. To je prva izdaja koju političari trebaju napraviti zato što se ne nude u onoj formi u kojoj jesu i kakvi jesu nego se nude kao vlastiti otpad ili kao vlastiti ostaci koje netko drugi treba posložiti da ti ostaci budu estetizirani.

Vučetić ističe da nikada nije bio član stranke niti bi to mogao biti jer sve stranke djeluju na način ponižavanja čovjeka. oduzimaju mu razum, jer ne smije misliti osim onoga što je sadržano u stranačkom programu, i oduzimaju mu slobodu jer se smiju odrediti samo onako kako su to stranačka tijela odlučila. Čovjek koji je na to pristao ima antropološki i spoznajni problem te je postao stranačka stvar. Kad je, pak, riječ o stranačkim dužnosnicima, poput premijera i predsjednika država, stranaka i sl., oni su se institucionalizirali.

– Oni imaju ogroman problem, zato što je onaj koji se prerano institucionalizirao ogromna beskorisnost. On je vidljivija beskorisnost od onoga koji je beznačajna beskorisnost, kaže Vučetić.

Po njemu svi saborski zastupnici djeluju onako kako im je netko odredio da trebaju djelovati, pa u sabornici djeluju na način delegiranog mišljenja. Ako kažu nešto što nije dogovoreno ili glasuju kako nije dogovoreno, bit će dokinuti.

– I to je beznačajna beskorisnost zato što ih je vrlo lako zamijeniti s nekim drugim. A s druge strane predsjednici stranaka, premijer ili predsjednik države, to je velika beskorisnost jer mi i premijera i predsjednike stranke vidimo kao bića koja upravljaju tuđom sudbinom, ali na način lovačkog psa. Oni trče za plijenom. Njihov plijen su s jedne strane su zakoni, javno dobro, institucije, saborski zastupnici. Nitko od njih mira nema, ističe Vučetić.

Velika beskorisnost se, nastavlja Marko Vučetić, nalazi u nezahvalnijoj situaciji zato što svoju sudbinu mora dati u ruke beznačajnih beskorisnosti, odnosno saborskih zastupnika.

– Meni je jasno zbog čega je premijer Plenković razvio gađenje prema svojim saborskim zastupnicima. Zato da bi on sebe uspio sačuvati kao institucionaliziranu beskorisnost, on neprestano treba nadgledati te beznačajne i na taj način razvija osjećaj gađenja prema sebi i njima.

U našoj ranjivoj demokraciji najbolje bi bilo, smatra Vučetić, obnašanje funkcija svesti na dva mandata. Tada bismo dobili efikasniju i bolju politiku. Inače, oni koji obnašaju funkcije po nekoliko mandata razviju osjećaj da su oni uloga koju obnašaju.

– Mislim da Plenković kad sebe misli da sebe ne misli kao čovjeka, sebe ne misli kao Andreja Plenkovića, nego sebe misli kao premijera. I to je jako opasna pozicija zato što je to čovjek koji se izgubio u vlastitom spoznajnom i biološkom sustavu. Njemu venama teče premijer. Točno se može primijetiti kako kroz njegov um ne prolazi ideja države, nacije nego njegovim umom korača premijer Andrej Plenković, smatra Vučetić.

Kod malih naroda trebalo bi razvijati politike blizine i politike podrške jer ovo što sad promatramo su politike tragedije i rata. Da je naša istina tragična, mi to vidimo u tome što nam je svako društvo bilo utemeljeno na rat – ili na Drugom svjetskom ratu ili na Domovinskom ratu.

– Rat ne može biti ni izvor istine niti izvor morala. Rat služi ljudima koji nisu u stanju suočiti se s vlastitom slobodom, da stvore privid da ih je netko drugi oslobodio. Niti jedna uniforma ne donosi slobodu na individualnoj razini… Koja je razlika bitna između toga što nemam neprijatelja koji oružjem nasrće na mene i toga da onaj koji se razvojačio od oružja nasrće na mene da bi mu ja trebao biti zahvalan na svojoj slobodi? Tu ja ne vidim razliku. Jedno je vojna okupacija, a drugo je antropološka, unutarnja, mentalna okupacija.

Vučetić se dotaknu i pitanja fašizma u suvremenom svijetu. Kaže da je on prisutan u svijetu oduvijek i da će biti prisutan. Teološkim govorom to se naziva grijehom.

– Prvi fašizam i prva fašistička svijest je svijest koju su razvili Adam i Eva, u biblijskom smislu, kad su htjeli postati bogovi, a bogovi su svi oni koji pokušavaju iznijeti moralni sud o drugima. Neprestano ponavljam, i ponavljat ću dok sam živ, a to je da svatko tko se poziva na kršćanstvo ne smije donositi moralni sud o drugima jer se nalazi na razini Adama i Eve. Adam i Eva su htjeli Bogu ukrasti bitnu dimenziju, a to je da Bog jedini može prosuđivati naš moralni život. Zašto? Zato što Bog, čim čovjek sagriješi, razvija strategiju oprosta. Mi želimo drugoga optužiti za grije i razvijamo fašistički odstrel, ističe Vučetić.

– Ako vas netko podvrgne nekom svom osvetničkom hiru i proglasi vas neprijateljem zbog onoga što vi stalno jeste, vi se nalazite u stanju stalne progonjenosti i proganjanosti. Riječ je upravo o tom derivatu fašizma… jer svaki put kad netko donosi sud o drugome na razini je nemorala.

Vučetić kaže da nam moral služi da bismo sebe usavršavali, a ne da bismo druge prosuđivali. Moral je unošenje savršenstva kreposti u naš život, a ne oružje kojim nasrćemo na drugoga. U svakog velikog čovjeka treba staviti kao trajno prisutnu najmanju ideju – da bude moralan, ne osuđuje i sebe ne promatra kroz nacionalne, religijske i povijesne optike nego kroz mogućnost da susretne univerzalnu ljudskost.

Klica fašizma neprestano se probija jer na je ratnička svijest posredovana kao temeljni identitet. Govori se da je naš temelj u Domovinskom ratu, što, kaže Vučetić, nije istina. Budući da imamo tu ratničku svijest, kad nemamo na koga nasrnuti, nasrćemo na osobnu povijest.

– Zbog toga su danas najradikalniji nacionalisti oni koji su nekad bili komunisti. Zbog toga su danas najglasnije ustaše oni čiji su preci sudjelovali u antifašističkom partizanskom pokretu… Najmoćniji čovjek u Hrvatskoj, ja smatram da je on najveći socijaldemokrat u Hrvatskoj i da će, zbog toga što ne smije biti socijaldemokrat posegnuti za ustašizacijom kako bi drugima dokazao da nije socijaldemokrat. To je već psihološki problem i antropološki problem, kaže Vučetić.

Vladajući su u pravu kad kažu da ne vide fašizam, ističe Vučetić. Oni ga ne mogu vidjeti zato što ga stvaraju i upravljaju njime.

– Ja ću vrlo rado pristati na to da vladajući smatraju da nema fašizma. Ali, neka i oni budu dosljedni u tome… Ja sam uostalom predložio da svakoga shvatimo doslovno, da uvažimo svakog sugovornika i da do kraja dovučemo ono što je on rekao. Ja bih uistinu ‘Za dom spremni’ tretirao kao star hrvatski pozdrav i smijenio bih našu počasnu gardu i počasnu gardu bih odjenuo u uniformu koju nosi Skejina vojna. Pa nek’ sve međunarodne delegacije dođu u Hrvatsku, nek’ ih dočekaju ljudi u crnoj uniformi i nek’ uzviknu ispred njih stari hrvatski pozdrav ‘Za dom spremni’. Znate što bi se dogodilo? Imali bi istu sudbinu ka Thompson u europskim zemljama. Nitko nam ne bi došao, ističe Vučetić.

Govoreći o antifašističkim prosvjedima u nekoliko hrvatskih gradova (Vučetić je sudjelovao na prosvjedu u Zadru); Vučetić kaže da se danas borimo za afirmaciju ustavnih vrijednosti. Ističe da Ustav nije ‘kineski kolačić’, koji sadrži poruke koje možemo li ne moramo shvatiti ozbiljno.

– Možemo postaviti pitanje, o tome sam govorio na skupu u Zadru, rodni list Republike Hrvatske. Ako je rodni list RH, tu je voljom Franje Tuđmana, koji je pisao preambulu, navedeno da je Hrvatska nastala nasuprot NDH. Ona je vezana uz ZAVNOH. Mi imamo antifašističku osnovu. Spominje se Domovinski rat, ali spominje se volja građana. Volja građana, slobode, vrijednosti su bitnije od svih ratova, ističe Vučetić.

Stoga, kaže Vučetić, ako netko odbacuje ZAVNOH, ne može živjeti u sadašnjoj Hrvatskoj. On prezire sadašnju Hrvatsku. Isto tako, oni koji nisu u stanju suočiti se s Domovinskim ratom jer ga preziru, ne mogu biti građani u sadašnjoj RH. Oni koji žive samo u ZAVNOH-u ili samo u Domovinskom ratu, ne žive niti u jednoj državi.