Umjetnička ravnateljica RISK festivala Irena Boćkai: Umjetnici uvijek stvaraju nešto novo i zanimljivo

Udruga Trećeprostor u rujnu je pokrenula i uspješno održala RISK festival, događaj usmjeren na međunarodne suradnje i povezivanje lokalnih i međunarodnih umjetnika kroz suvremene umjetničke prakse i društveno angažirane teme. Irena Boćkai, umjetnička ravnateljica festivala, podijelila je kako je u središtu RISK festivala upravo – rizik, kao ključan element u svim aspektima života, pa tako i u umjetnosti i izvedbenim praksama.

– S ciljem povezivanja aktera nezavisne i suvremene izvedbene scene u Zadru, kroz organizaciju prvog festivalskog izdanja RISK-a uspostavili smo suradnju između lokalnih i međunarodnih umjetnika i umjetnica te umjetničkih kolektiva, koji su prikazali svoje izvedbe predstava i performansa u kojima se bave temama rizika i društvenih kriza, kao i izazovima koji proizlaze iz nošenja s rizičnim i kriznim situacijama na osobnoj i društvenoj razini. Također, dotaknuli su se i tema rizika koji proizlaze iz bavljenja suvremenim izvedbenim praksama, započela je Boćkai.

Oživljavanje kvartova

Kroz festivalske programe imaju za cilj povezati lokalne i međunarodne izvedbene i plesne umjetnike, institucije, prostore nezavisne scene, zadarske udruge, umjetničke organizacije i javne gradske prostore te pritom poseban naglasak stavljaju na izvedbe na otvorenom, na gradskim periferijama i u zadarskim kvartovima koji nemaju kulturnu ponudu i infrastrukturu.

– Pokretanjem RISK festivala kao novog festivala suvremenih umjetničkih praksi s društveno angažiranim temama pokušavamo doprinijeti afirmaciji i dodatnom razvoju cjelokupne zadarske suvremene i nezavisne umjetničke scene te ujedno oživjeti kvartove u kojima ne postoji nikakav umjetnički sadržaj, primjerice Bili Brig, ističe Boćkai.

Tako u sklopu festivala, kako nam objašnjava, kao i općenito u njihovom cjelokupnom djelovanju, u središtu njihovog interesa su – pojedinci i izdvojene pojave.

– Usmjereni smo na rubne umjetničke prakse i teme koje su podzastupljene. Naime, umjetnici i umjetnice, kao i entuzijasti, uvijek stvaraju nešto novo i zanimljivo, što onda mainstream scena pokušava preslikati. Međutim, ta im aproprijacija baš ne uspijeva. Iako možda produkcijski izgleda primamljivije, bitno je što je iza površine, kaže Boćkai, dodajući kako ih upravo zato u okviru RISK festivala zanimaju originalni pristupi društveno angažiranim temama.

Osvrnula se i na programe u prvom rujanskom RISK izdanju.

– Prvi blok rujanskog programa započeo je plesnom izvedbom na otvorenom prostoru šetnice Bili Brig, izvedbom Nataše Pavlov, koja je izvela plesnu solo etidu – prikaz poetskog razgovora s Majkom Zemljom (Pachmama). Riječ je o multimedijalnom solo radu u procesu transformacije koji svojim izričajem spaja video, pokret i zvuk. Za lokaciju izvedbe izabrali smo Bili Brig jer je to ujedno i kvart u kojem se nalazi sjedište Trećeprostora. Bili Brig je zadarski kvart koji odiše modernošću, s obzirom na to da je pun zelenila i urbanog potencijala; međutim, istovremeno predstavlja izolirani i periferni dio grada sa šetnicom koja je postala simbol zapuštenosti i otužnog propadanja, objasnila je Boćkai te nadodala kako su smještajem izvedbe upravo na tu lokaciju ujedno postavili pitanje citirajući F. M. Dostojevskog – »Može li ljepota spasiti svijet« i ima li ovaj dio kvarta šanse za oporavak?

»Super čovjek«

Nadalje, u sklopu festivalskog programa održane su i dvije izvedbene radionice – Dramaturgija izvedbe i tehnologije pod vodstvom Tene Bošnjaković, te radionica Primary Colurs koju je vodio Daniel Passi. Isti su dan u Centru za kreativne industrije izveli predstavu Furscreen u produkciji Trećeprostora, a čiji su autori i izvođači Irena Boćkai, Luka Barešić, Martina Vlahov i Roko Nakić.

U drugom rujanskom bloku, završni dan festivala uključivao je program participativnih izvedbi performansa te RISKantni party zatvaranja by DJ Holandez u Nigdjezemskoj.

– Gildo Bavčević iz Splita i Claudio D’Iglio sa Sicilije u ruševnoj zgradi, pored Centra za mlade, izveli su performativnu akciju »Može više! Mora više!«, na lokaciji gdje je infrastruktura u stadiju raspadanja, a vegetacija buja i probija na granicama ili dodirnim točkama kompliciranog odnosa prirode, čovjeka i tehnologije. Problematika odnosa sistema nad životom unutar neoliberalnog društva, političke kontrole, promatra se kroz eksperiment, parodiju i aluziju. Izvedba je bila participativna, a publika je bila pozvana da ponese mobitele, kamere i fotoaparate, govori Boćkai otkrivajući nam kako je, inspirirana tekstom poezije Ivice Prtenjače iz njegove zbirke Pisanje oslobađa, u visokom stupnju trudnoće izvela performans pohvale dokolici kojim subvertira suvremeni zahtjev za (hiper)produkcijom sadržaja, urušavanje koncepta privatnog i sve veću popularizaciju »super čovjeka« koji maksimalno iskorištava vrijeme i producira u svakoj sekundi svojeg postojanja.

– Kroz taj performans sam vratila dostojanstvo odmoru i afirmirala njegovo značenje, slijedeći pritom premisu da ponekad iz de-utilitarizacije jednog odsječka vremena mogu proizići kvalitetne ideje, ali i energija za njihovu realizaciju, kako kaže Jozefina Ćurković. Izvedba je bila participativna, a publika je bila pozvana da ponesu sa sobom prostirke, joga matove i ručnike za zajedničko sunčanja za kraj sezone, ali ovaj put pod svjetlima reflektora, podijelila je Boćkai.

Razmjena iskustava

Također, u sklopu programa RISK u gostima, družili su se sa zadarskom spisateljicom Mirjanom Mrkelom, a koja ih je pozvala u goste na ugodni razgovor u okviru događanja koje ova svestrana zadarska umjetnica organizira u Udruzi slijepih Zadarske županije.

– Razgovor je bio zamišljen kao razmjena iskustava o mom umjetničkom radu, izvedbene umjetnice angažirane u području suvremenog kazališta i performansa što nerijetko uključuje i daleka putovanja zbog sudjelovanja na festivalima i umjetničkim rezidencijama. S druge strane, Mirjana Mrkela je pričala o svojem književnom radu, s posebnim fokusom na najnoviju slikovnicu o vodama Hrvatske; a voda, uz odnos ljudi i ne-ljudi i odnos čovjek-priroda ujedno je i motiv koji ja kao izvedbena umjetnica vrlo često, direktno ili indirektno, inkorporiram u svoje izvedbeno djelovanje, kazala je Boćkai.

Otkrila je i projekcije RISK festivala za buduće programe.

– U najavi su izvedbene i plesne radionice te izvedbe koje će nastati u suradnji s Umjetničkom organizacijom IRIDA i svestranim i angažiranim mladim umjetnicima – Kristinom Lisicom i Anđelom Bugarijom, kao i s niz drugih umjetnika i umjetnica sa suvremene hrvatske izvedbene scene, otkrila nam je Boćkai najavljujući kako je u planu i međunarodni rezidencijalni program i međunarodna »spite-specific« brazilsko-hrvatska koprodukcija predstave s njihovim stalnim suradnikom iz Rio de Janeira – Danielom Passijem, a koja će se održati u prvoj polovici 2025. godine i u koju će se moći uključiti plesači, performeri, glumci i eksperimentalni umjetnici i umjetnice iz Zadra i okolice.

Inovativno izražavanje

Umjetnička ravnateljica RISK festivala kazala je više i o djelovanju njihove udruge Trećeprostor, istaknuvši kako prvenstveno djeluju u području suvremene izvedbene umjetnosti i nezavisne kulture.

– Naše aktivnosti u prvom redu uključuju istraživanje inovativnih oblika umjetničkog izražavanja, produkciju, distribuciju programa unutar šireg spektra nezavisnog kulturnog sektora te pristup novim tendencijama u izvedbenim umjetnostima. Organizatori smo međunarodnih festivala i međunarodnih kreativnih rezidencija i edukativnih programa. U sklopu festivala Treća koza u Općini Ližnjan-Lisignano te RISK festivala u Zadru povezujemo suvremenu umjetnost i društveno angažirane teme kao što su društvene krize i rizici. Također, suorganizatori smo festivala Oglede koji je prvi velikogorički festival suvremenih umjetničkih praksi, ali isto tako i međunarodnih kreativnih rezidencija; primjerice su-organizatori smo međunarodne kreativne rezidencije u sklopu festivala VISTA Contemporary Performance Art Festival Rio de Janeiro. Programima umjetničke kreacije, produkcije i distribucije predstava i performansa, organizacijom međunarodnih izvedbenih festivala i umjetničkih koprodukcija te kontinuiranom provedbom edukativnih izvedbenih programa u Trećeprostoru kontinuirano usmjeravamo svoje djelovanje prema razvoju i provedbi novih i društveno angažiranih umjetničkih programa na nezavisnoj kulturnoj i umjetničkoj sceni, uz tendenciju otvaranja uvijek novih prostora su-djelovanja kroz umrežavanja različitih aktere suvremene umjetničke scene i povezivanje umjetnika koji djeluju na rubu različitih izvedbenih, interdisciplinarnih, emancipatorskih i edukatorskih umjetničkih praksi i šire društvene zajednice, zaključuje Boćkai.