Udruga Zadarski pacijent organizirala predavanje: "Svaki bolesnik je važniji od svoje bolesti"

Povodom Svjetskog Dana bolesnika udruga za zaštitu i promicanje prava pacijenata »Zadarski pacijent« organizirala je javno predavanje u Koncertnoj dvorani braće Bersa u Kneževoj palači. Na događaju su sudjelovali predstavnici medija, institucija, udruga i građani, a predavanja su održali predsjednica Udruge, Dubravka Finka, dr. med. i Oliver Jurić, dr. med., specijalist kirurgije.

Doktorica Finka podsjetila je kako se Svjetski dan bolesnika obilježava 11. veljače, na blagdan Gospe Lurdske, a ove godine obilježava se 33. godišnjica otkako je taj dan ustanovio papa Ivan Pavao II. 1992. godine. Pritom se liječnica posebno osvrnula na poruku pape Franje za 2025. godinu, u kojoj Sveti Otac naglašava važnost nade kroz riječi: »Nada… ne postiđuje!«.

Socijalna uključenost

– To je poruka velikog ohrabrenja – kako ostati jak kad si bolestan, kako se nositi s patnjom i nemoći bližnjih koji ne mogu pomoći? Svjetski dan bolesnika važan je podsjetnik društvu da obrati pažnju na bolesnike i njihove potrebe. Nažalost, mnogi od njih ostaju zanemareni, njihova temeljna prava se krše, a njihovo dostojanstvo se ne poštuje. Često ih se koristi kao paravan ili alibi za razne interese, umjesto da im se pruži stvarna podrška, istaknula je dr. Finka.

Bolesnicima je neophodna socijalna uključenost, empatija društva, pojedinaca i zdravstvenih radnika, istaknula je dr. Finka, naglašavajući važnost zajedništva i brige za najranjivije članove društva.

– U bolesti se ljudi osjećaju nemoćnima, krhkima, ustrašenima, a često i nepotrebnima u ovom užurbanom, sve više individualiziranom društvu. No, upravo uz bolesničke postelje, svojom blizinom uz one koji pate, ljudi uče nadati se, vjerovati i otkrivati uzajamnu ljubav, kazala je dr. Finka, te dodala kako u tom kontekstu svi uključeni u skrb – bolesnici, obitelj, liječnici, medicinsko osoblje, volonteri, prijatelji, svećenici, redovnici – postaju »anđeli nade«. Bez obzira gdje se nalaze – u obitelji, bolnicama, staračkim domovima – njihov doprinos čini ključnu razliku u kvaliteti života pacijenata.

Poseban naglasak stavila je na važnost humanosti i dobrote u svim aspektima društva, a osobito u obrazovnom sustavu.

– Načela poštovanja, briga za ranjive i očuvanja ljudskog dostojanstva moraju postati temelj svakog društva. Od najranije dobi djecu treba učiti slušanju, dobroj komunikaciji, milosrđu i nježnosti, kako bismo se suprotstavili kulturi ravnodušnosti i odbacivanja – posebno u zdravstvu i socijalnoj skrbi, poručila je dr. Finka.

Briga za bolesnike zahtijeva profesionalnost medicine, ali i nježnost bliskih osoba i podršku društva u cjelini, istaknula je ova liječnica. Posebno se osvrnula na riječi pape Franje, koji je u jednoj od svojih poslanica upozorio na izoliranost bolesnika – fizičku, psihološku i duhovnu. U tom kontekstu, Papa je istaknuo problem »kulture odbacivanja«, u kojoj osobe nisu prepoznate kao primarna vrijednost koju treba poštivati i čuvati.

Važnost empatije

– Politike koje ne osiguravaju dostojanstvo ljudske osobe, strategije koje ne jamče dostupnost zdravstvenih usluga i lijekova – sve to doprinosi osjećaju bespomoćnosti među bolesnicima. Zato je za dobrobit pacijenata ključan tripartitni savez između liječnika, bolesnika i članova obitelji, kazala je dr. Finka.

Uz to, naglasila je kako ranjive skupine društva – stariji, djeca, bolesni, invalidne osobe – nemaju uvijek i svugdje jednak pristup zdravstvenoj skrbi, ili im nije osigurano na pravedan način, iako bi to trebalo biti osnovno ljudsko pravo.

– Mora se shvatiti da je zdravlje primarno opće i javno dobro, a ulaganje u liječenje i njegu nije trošak, već vrijednost i investicija. Svaki bolesnik je važniji od svoje bolesti, on je jedinstven, sa svojim dostojanstvom i svojim slabostima. On nije samo bolesnik kojeg liječimo, već čovjek sa strahovima, tjeskobama i potrebom za pažnjom, naglasila je dr. Finka, te dodala kako bolesnike treba pomno slušati, tješiti, njegovati, i jednostavno biti blizu njih.

Zaključujući svoje izlaganje, dr. Finka podsjetila je na važnost empatije i ljudskosti u pristupu svakom pacijentu, te završila inspirativnim citatom: »Bolest uvijek ima lice i to ne samo jedno: ona ima lice svakog bolesnika i bolesnice, pa i onih koji se osjećaju zapostavljenima, isključenim žrtvama društvenih nepravdi kojima se uskraćuju njihova temeljna prava.«.

Nakon toga, dr. med. Oliver Jurić, specijalist kirurgije, održao je predavanje o liječenju kroničnih rana, osvrćući se na problematiku s kojom se susreću pacijenti i liječnici danas, uspoređujući je s ranijim metodama liječenja te iznoseći očekivanja za budućnost. Na samom početku otkrio je što su to kronične rane.

Kronične rane

– Kronična rana definira se kao rana koja, unatoč standardnim postupcima zbrinjavanja, ne zacjeljuje u roku od četiri do dvanaest tjedana. Za razliku od akutnih rana, koje nastaju trenutačno – bilo kirurškim zahvatom, bilo traumatskim ozljedama – kronične rane zapnu u jednoj od faza zacjeljivanja. Najčešće dolazi do zastoja u fazi upale, koja se produžuje i time otežava proces cijeljenja, objašnjava dr. Jurić.

Zatim je pojasnio kako se kronične rane dijele na tipične i atipične.

– Među tipične ubrajamo venske ulkuse, arterijske ulkuse i dijabetičko stopalo. S druge strane, atipične rane nastaju zbog specifičnih uzroka, poput malignih bolesti ili posljedica radijacijskog liječenja, objašnjava dr. Jurić.

Što se tiče metoda liječenja kroničnih rana, rekao je kako se tradicionalno rane previjaju odmah nakon nastanka, prilikom čega se koriste primarni ili sekundarni oblozi.

– Sekundarni oblozi mogu biti impregnirani srebrom, bakrom ili posebnim nanočesticama koje pomažu u suzbijanju infekcija i eliminaciji bakterijske flore. Osim toga, u liječenju se primjenjuju i modernije metode poput hiperbarične terapije kisikom koji je pod tlakom, terapija negativnim tlakom, ali i biološki agensi, primjerice, larve muha koje se postavljaju na ranu kako bi uklonile samo nekrotično tkivo, dok zdravo ostaje netaknutim.

Kako ističe ovaj doktor, kronične rane najčešće pogađaju stariju populaciju, a njihov broj neprestano raste.

– Iako bolesnici starije životne dobi danas imaju bolju kvalitetu života, njihovo tkivo s godinama postaje sve slabije, što povećava incidenciju i prevalenciju kroničnih rana. Najzastupljeniji su venski ulkusi, koji čine čak od 70 do 80 posto svih kroničnih rana, dok su arterijski ulkusi zastupljeni u 10 posto slučajeva, a dijabetički ulkusi u 10 do 15 posto. Ostatak otpada na neuropatske i atipične rane, uključujući i maligne ulkuse.

Zaključno, dr. Jurić ističe kako napredak u liječenju kroničnih rana donosi sve veće mogućnosti za brže i učinkovitije cijeljenje, ali problem ostaje rastući broj pacijenata, posebno među starijom populacijom.