Udruga slijepih Zadarske županije na druženju ugostila Branimira Čakića

U sklopu sada već tradicionalnih neformalnih druženja i upoznavanja, koja su nerijetko inspirativna i edukativna, u Udruzi slijepih Zadarske županije, na inicijativu zadarske spisateljice Mirjane Mrkele, ugošćen je još jedan zadarski kulturni djelatnik – osebujni knjižničar i književnik Branimir Čakić, svima dobro poznato lice s Glazbenog odjela Gradske knjižnice Zadar.

Sjećanja iz djetinjstva

– Današnji zadatak je da se bolje upoznamo. Brane će otkriti afinitete i zanimanja slijepih ljudi, osim mene, jer mene poznaje. Slijepi ljudi koji su ovdje došli saznat će više o Branimiru Čakiću Brani, čime se on bavi, što voli. Druženje je zamišljeno kao neformalno i opušteno, gdje ćemo imati priliku upoznati jedni druge, saznati nešto novo, ali i naučiti. Ništa teško; imamo dovoljno težine samog našeg problema, ali budući da je Mjesec hrvatske knjige, moramo razgovarati o Branimirovim knjigama, kazala je Mrkela dodajući kako u Udruzi broje 150 članova, ali za sada na ova neformalna druženja uglavnom dolazi desetak ljudi, jer nemaju dovoljno pratitelja za slijepe osobe, točnije, imaju samo jednog pratitelja koji, kako kaže, trčkara okolo.

– Uvijek pošaljemo obavijesti medijima i zahvalni smo kada nas prate. Na ova naša neformalna druženja uvijek pozivamo sve ljude koji žele vidjeti što se događa u gradu Zadru i koji žele upoznati slijepu zajednicu, podijelila je Mrkela.

Kako ističe Branimir Čakić, s Mrkelom je prijatelj već dugi niz godina, ali ovo je njihova prva »formalna« suradnja, a u sklopu koje je govorio o stvarima koje smiruju i koje odvajaju od kaosa svakodnevice.

– One su vezane za moje djetinjstvo i za Zadar kakav odavno ne postoji. Konkretnije, danas ću pričati o svojoj inspiraciji koja dolazi iz mog Zadra kakvog ja doživljavam iz 1970-ih godina. Dakle, to je stvar moje osobne predodžbe jer takav Zadar nikada nije postojao. Krenut ću tako od svojih najranijih sjećanja iz djetinjstva, vjerujem da će biti jako zanimljivo, jer imam priče koje nikada nisam ispričao. Fragmenti mojih najranijih dječačkih sjećanja predstavljaju svojevrsne smjernice za čitav život. Uglavnom, nekako uvijek zaboravimo onaj zanos koji nas obuzme nakon zadnje ljetne kiše, onaj miris u zraku. Iz nekog razloga, poznat nam je. Kako ti može biti poznat? Obuzme te zanos na račun bilja nakon zadnje ljetne kiše. Koja je to zagonetka i kuda to vodi, o tome ću pričati, misteriozno će Čakić u svom stilu.

Iz duhovne sfere

Sve je to, naravno, usko povezano s njegovim romanom »Divovi i bunari«.

– To su svakako korijeni te knjige. To je temelj. Bez toga se ne bih bavio onim čime se bavim, tako da ću ići u samu srž i pokušati im ispričati što više o svom putu i odredištu iz duhovne sfere koliko mogu, rekao je Čakić, dodajući kako je došao, prije svega, napojiti dušu na ovom ugodnom poslijepodnevnom druženju.

– Nevjerojatna mi je čast gostovati u Udruzi slijepih Zadarske županije. Došao sam napojiti svoju dušu. Ovo su divni ljudi i nastojat ću sjediti s njima u zadnjem redu. Odradit ću to sa srcem, odgovorit ću na svako pitanje koje ih zanima, istaknuo je Čakić, dodajući kako će biti na raspolaganju koliko treba jer mu je subota neradan dan, pa može biti opušten.

Nakon njegovog romana »Divovi i bunari« koji je izdan u nekoliko tomova, upitali smo ga što možemo očekivati i čitati od njega u budućnosti.

– Uvijek pišem, ne mogu bez toga. U budućnosti možete očekivati romantiku. Dakle, preokupacija mi je ljubavna tematika, ali na platonskoj razini. Taj sljedeći roman neće imati, kao »Divovi i bunari«, pet ili šest dijelova, u kojem donosim priče i epske sage o nama, običnim ljudima. Imat će puno manje stranica i neće imati nastavke. Tako da, vjerujem da će biti gotov kroz pet ili šest godina, najavio je Čakić.