U šupi pronađene zadarske pergamene, a sat iz 18. stoljeća i dandanas otkucava

U suvremenom društvu, čija su glavna obilježja tehnološki napredak i brza dinamika promjena, antikviteti zauzimaju posebno mjesto kao most između prošlosti i sadašnjosti. Ovi predmeti, jedinstvene umjetničke ili povijesne vrijednosti, podsjećaju nas na kulturne korijene, čuvaju identitet zajednica i pružaju dragocjen uvid u način života nekadašnjih generacija.

U našem gradu, uz muzeje, važnu ulogu u tome ima Udruga Starinar, osnovana 2007. godine, nakon raspada Numizmatičkog društva Zadar koje, uz povremene prekide, djeluje od 1971. do 2003. godine, a čiji članovi i dalje nastavljaju s aktivnošću iz potrebe da se sakupljači ne samo numizmatike, već i ostalih kolekcionarskih tema te ljubitelja bogate zadarske i regionalne povijesti nastave okupljati i djelovati na polju kolekcionarstva, izlaganja i ostalih aktivnosti.

Izložba i vremeplov

Predsjednik Udruge, Ivica Ćurković ističe kako su glavni ciljevi okupljanje kolekcionara, entuzijasta i ljubitelja starina na lokalnoj razini kako bi, u suradnji s institucijama, ostalim sličnim udrugama u tuzemstvu i inozemstvu, školama te općom populacijom, kroz svoju djelatnost doprinijeli sakupljanju i očuvanju predmeta te njihovoj prezentaciji.

Udruga trenutačno broji 20-ak članova koji se redovito sastaju srijedom u 18.30 sati, u prostoru MO-a Poluotok gdje im se svi zainteresirani mogu obratiti za informacije i savjete, a ako su sakupljači i ljubitelji, mogu im se i pridružiti. Također, za sve informacije dostupna je i Facebook stranica Udruge.

Kako bismo zaplovili valovima povijesti, posebno bogate povijesti našega grada, i otkrili bogatstvo predmeta i antikviteta od kojih svaki priča zanimljivu priču, pridružili smo se sastanku koji bismo, bez zadrške, mogli opisati kao vrlo značajnu izložbu i svojevrsni vremeplov.

Naime, kako objašnjava predsjednik, svatko od članova ima specijaliziranu tematiku i uže područje sakupljanja, a neki i razne teme te svoje zbirke upotpunjuju i grade upravo kroz sastanke, druženja, sajmove, preko interneta i aukcijskih kuća.

– Kroz organiziranje izložbi, sajmova i prezentacija do nas dolaze ljudi koji su u posjedu predmeta slučajno ili kroz nasljedstvo i uz prave informacije mi ih usmjeravamo prema pojedincima ili institucijama ako se radi o predmetima od općeg značaja ili o kulturnom dobru. Uglavnom se radi o sitnim predmetima, numizmatici, filateliji, značkama, razglednicama, fotografijama, medaljama koje su uglavnom naslijeđene, ali može se raditi i o knjigama, antikvitetima koji su bili uporabni predmeti pa sve do namještaja, priča nam Ćurković i ističe kako Zadar, kao grad bogate povijesti i administrativni i trgovački centar, ima izuzetno zanimljivu numizmatičku povijest, od 14. stoljeća do kovanja i tiskanja čuvenog zadarskog novca pod francuskom okupacijom 1809. i 1813. godine, kao i filatelističku tiskanjem okupacijskih izdanja poput njemačkog iz 1943. te je kao takav poznat i u svjetskim razmjerima.

FOTO: ANDREJ BRAŠNJIĆ

Ljubav za sve zadarsko

Svaki povrat takvog novca, marke i medalje u Zadar, nastavlja Ćurković, od velike je važnosti za grad. Naravno, valja spomenuti i razglednice i fotografije te pisma i dokumente koju su razasuti po svijetu i povratkom u Zadar stvaraju se cjeline i zbirke od iznimne važnosti za lokalnu povijest.

– Tragamo za predmetima koji su nastali u Zadru poput bogate proizvodnje likera Maraschina u raznim tvornicama koje su djelovale u Zadru i izvozile po cijelom svijetu i ostalim proizvodima poput cigareta, slatkiša, tiskovina. Vraćamo ih u Zadar, to je na neki način primarna tema koju kolekcioniramo, ali tu se nalaze i kolekcije raznih drugih predmeta poput satova, militarije, knjiga, grafika, zemljovida pa čak i mehaničkih gramofona i ostalog…, govori Ćurković.

O svemu navedenome moglo bi se napisati niz knjiga, no zasad smo, zahvaljujući prisutnim članovima i njihovim divnim kolekcijama, barem zagrebali po površini, otkrivajući davnije svjetove, a valja napomenuti kako prikupljaju stvari važne i za nacionalnu povijest.

Marin Marasović, tajnik Udruge, bavi se već 30-ak godina restauracijom i ističe ljubav prema svemu zadarskom.

– Najviše me zanima Maraschino, zbog njega su se vodili ekonomski ratovi. Postao je brend, a mi smo imali 30-ak destilerija. Uz Vlahove, treba izdvojiti i Dunatove, u svakom slučaju, to je bogatstvo koje smo nažalost izgubili, kazuje Marasović.

Ivica Ćurković

Maraschino osvajao svijet

Drago Drmić nadovezao se na priču o Maraschinu, napomenuvši da se spominje još u 16. stoljeću.

– Počeli su ga raditi dominikanci u Zadru, no Drioli je prvi pokrenuo industrijsku proizvodnju. Cijeli je svijet na neki način uzimao Maraschino, a englesko tržište bilo je jako važno. Jedna je boca iz Londona ponovno došla u Zadar, iz druge polovine 19. st., no tu su i drugi proizvođači kao što su Luxardo, Vlahov, kasnije Maraska… Bila je jaka i duhanska industrija, a imam i posudicu iz 16. st., to je posuda koja je bila u svakom kućanstvu grada, potječe s Krka, no specifično je da se iz nje davala prva hrana rodilji jer je na dnu naslikana sv. Margarita, zaštitnica rodilja, priča Drmić.

Dopredsjednik Udruge, Josip Štokić, predstavnik mlađih snaga, ispričao je kako su mu antikviteti i drugi predmeti strast od 14. godine, a također je posebno vezan za povijest Zadra, osobito zemljovide, značke, vojne stvari…

– Jako je puno mladih zadnjih godina prošlo kroz Udrugu, no riječ je mahom o studentima koji se nakon završetka studija vraćaju u rodne gradove. Rad ove Udruge odlično se uklapa uz njihovu okupaciju studijima povijesti i arheologije, priča Štokić čiji je pokojni otac bio jedan od osnivača Numizmatičkog društva.

Zahvaljujući entuzijazmu ovih ljudi, čuva se povijest, a u svemu tome, ističu, imaju podršku Grada Zadra prilikom organizacije raznih manifestacija. Također, Štokić napominje kako bi brojne povijesne spoznaje valjalo implementirati i u turističku ponudu grada. Materijala nipošto ne nedostaje.

FOTO: ANDREJ BRAŠNJIĆ

Fotografije Zadra

No, zanimljivo je da se najzanimljivije i najposebnije stvari pronađu na najmanje očekivanim mjestima kao što su primjerice tavani ili ladice starih kuća.

– Evo primjera, imao sam jedan dokument koji sam slučajno pronašao u ladici u Kaštel Štafiliću. Bilo je to prilikom kopanja kuće prije rušenja. To je neki rukopis, no tek sam čitajući Zadarski list uspio povezati o čemu je zapravo riječ. U izdanju novine 1998. godine naišao sam na rubriku »Na današnji dan« u kojoj je pisalo da je uveden hrvatski pravopis dekretom dalmatinskog guvernata u Dalmaciji, jedinstven za cijelu zemlju, a izradila ga je u Zadru posebna komisija tadašnjih stručnjaka među kojima su bili Franjo Maria Appendini, Mihovil Obovoski, Benedikt Mihaljević i Pavao Kačić Miošić. Pravopis je sastavljen 50 godina prije Gajeve reforme. Čitao sam o tome i »zvonio« mi je taj datum, tada sam shvatio da imam rukopis toga pravopisa, prepričava Ćurković pokazujući vrijedni rukopis, originalnu reformu jezika, uz isječak iz Zadarskog lista.

– Na nama je da pronađemo i spasimo sve te stvari koje će na kraju završiti u institucijama, naglašava Ćurković.

Međutim, ulažu i vrijeme, energiju i novac u pronalazak predmeta diljem svijeta. Zadar je bio industrijski bogat grad, a osim toga gradske su se obitelji, silom društveno-političkih prilika, selile diljem Hrvatske, pa i svijeta.

– Imamo prvi Statut grada Zadra iz 1564. godine, ima ga u Veneciji, u Državnom arhivu, ovo je otkupljeno iz privatne zbirke. No, nema ih puno, rijetki su, čuvamo sve te stvari. Uvijek je važno da prava stvar dođe u prave ruke, govori Ćurković koji također skuplja knjige od nacionalne važnosti, rijetka izdanja razasuta po svijetu.

Pokazali su nam i album najranijih fotografija Zadra, nastajalih od kraja 1850-ih godina koje omogućuju niz otkrića; od arhitekture, načina života, javne rasvjete i dr.

FOTO: ANDREJ BRAŠNJIĆ

Prezentacije i sajmovi

– Pored Abdulaha Seferovića koji je napravio velike i važne stvari, proučavajući zbirke zadarskih fotografija, uočavamo i gostujuće fotografe, ističe se Tomaso Burato s dubrovačkom vinjetom. Tu su naravno i braća Brkan, nabraja Ćurković i pokazuje fotografiju Kalelarge iz 1861. godine.

Sve su to dokumenti vremena, kao i filmske role filma o bombardiranju u Drugom svjetskom ratu koje je također slučajno pronašao. Pronašao je Ćurković i zadarske pergamene, u šupi u kojoj su bili rukopisi iz 15. stoljeća. Ima i sat iz 1760. godine koji i dandanas radi, a napravio ga je dvorski fotograf Luja XVI.

Iza ove marljive udruge brojne su izložbe i sajmovi, od onih u Arsenalu, na pijaci do galerija, a s obzirom na bogatstvo zbirki, predmeta i uz njih vezanih priča i zanimljivosti, svakako planiraju i daljnje izložbe s posebnim tematikama u suradnji s Gradom Zadrom i institucijama.

– Nije svrha samo prikupljanje, već prezentacija prikupljenog. Naravno, planiramo i organiziranje specijaliziranih sajmova u gradu kako bi Zadar ponovno oživjeli kao jedan od centara u tom aspektu, zaključuje Ćurković i dodaje kako bi voljeli aktivirati mlade i ljude koji imaju zanimljive predmete.

– Nestat će puno toga, no dosta toga možemo spasiti, uvijek će ostajati u sigurnim rukama, dodaje predsjednik ove Udruge pune entuzijasta.

FOTO: ANDREJ BRAŠNJIĆ