U šikari se namnožile zmije i štakori, a ruševina prijeti prolaznicima

S terase svoga stana na Meladi Ivan Validžić već više od 30 godina promatra napuštenu kuću od koje ga dijeli tek betonski zid. Oronula kuća s urušenim krovom i pukotinama na fasadi smještena je na parceli koja je kroz desetljeća nekorištenja potpuno obrasla u korov. U gustoj šikari namnožile su se zmije, štakori, ježevi i insekti, pa Validžić mora dobro paziti da slučajno balkonska vrata ne ostavi odškrinuta.

Osim što je leglo raznoraznih potencijalnih zaraza, ruševina na Prilazu Fabijanića već godinama predstavlja opasnost za prolaznike i obližnje stanare.

Prijeti zaraza

– Svake je godine sve gore i gore. Ima ježeva, zmija i štakora. Dvorište je potpuno otvoreno, pa dica iz okolnih zgrada su znala ulaziti unutra i igrati se. Ima već šest godina da je umrla teta Jelica, ona je zadnja koja je tu dolazila. Otada nema nikoga, kazuje Validžić koji je iz Knina doselio 1991. godine. Kuća je već u to vrijeme bila napuštena.

Kad mu je dojadilo čekati da se problem riješi sam od sebe, u svibnju 2016. godine Validžić kontaktira Mjesni odbor Maslina.

– Oko objekta svaki dan prolaze učenici, kao i odrasli, te vozila stanara susjednih zgrada i kuća. Tamo je leglo raznoraznih potencijalnih zaraza, upozorio je Validžić tada MO Maslina.

Iako kancelarija predsjednika Mjesnog odbora gleda ravno na zaraslo dvorište, Validžić ipak nikada nije dobio odgovor na svoj upit. Zato se tri godine kasnije naš sugovornik obraća Upravnom odjelu za gospodarenje gradskom imovinom. U dopisu ističe da je stanje neizdrživo, no iz Upravnog odjela dobiva samo odgovor da taj problem nije u njihovoj nadležnosti.

Validžić se potom obraća Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti, tražeći uklanjanje ruševina. U tom zahtjevu ističe da on i susjedi ne traže ništa posebno, nego samo mole institucije da provode postojeće zakone.

Komunalci bili na terenu

– Nitko vlasnicima ne želi uzeti njihovu imovinu, mi samo želimo da se ona održava kako treba. Ako imaš neki svoj prostor, zbog susjeda ga treba održavati. Ako ga ne održavaš, postoji zakon. A da naše institucije rade po zakonu, ovo bi bilo srušeno prije šest godina, kaže Validžić koji pritom misli ponajviše na članak 52. Zakona o građevinskoj inspekciji, u kojem jasno stoji da komunalni redar vlasniku zemljišta može naložiti uklanjanje ruševne zgrade.

Ako vlasnik to ne učini, zakon propisuje da ruševinu može ukloniti treća osoba, a vlasniku se za to može uredno ispostaviti račun.

Komunalci su na koncu izašli na teren i utvrdili da kuća zaista jest u ruševnom stanju. Nakon toga trebali su pribaviti podatke o vlasnicima kako bi im naložili uklanjanje. Međutim, u zemljišnim knjigama i dandanas navedena su čak 22 suvlasnika.

– Upravni postupci radi uklanjanja ruševine zgrade u pravilu završavaju upravnim sporom te je nezahvalno prognozirati vrijeme okončanja, stoji u dopisu Upravnog odjela, koji potpisuje pročelnik Robertino Dujela.

U kolovozu 2019. godine, četiri mjeseca kasnije, Validžić se opet obraća Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti, a upit ponovno šalje krajem studenog, pa zatim ponovno u veljači 2020. godine.

U svibnju opet na teren izlazi komunalni redar te u rješenju navodi da na teren treba izaći Zavod za javno zdravstvo, pa ako oni utvrde da postoji opasnost za ljude i okoliš da će se izdati rješenje o uklanjanju.

Kada su početkom lipnja 2020. godine ljudi iz Zavoda izašli na teren i ustanovili da treba očistiti otpad, raslinje i ostali materijal kako bi se onemogućilo razmnožavanje glodavaca i komaraca te spriječilo ugrožavanje zdravlja stanovništva, Validžiću se u tom trenu učinilo da ipak ima nade.

Nikog nije briga

Međutim, nedugo nakon nalaza Zavoda za javno zdravstvo, ispostavlja se da se upravni postupak protiv vlasnika ne može pokrenuti sve dok ne završi ostavinski postupak. No Validžić ne odustaje, odgovore od Grada nastavlja tražiti i nakon toga.

Međutim, sve bez rezultata, jer tri godine poslije, stvari i dalje stoje na istom mjestu. Kuća i dvije manje građevine na parceli velikoj 1.439 kvadrata samo su još više propale i obrasle žbunjem.

Stoga se Validžić 1. ožujka obraća Državnom inspektoratu.

– Ruševina okružena šikarom i otpadom nalazi se između obiteljskih kuća i zgrada, a sad je izvor zaraza i prenoćište narkomana i beskućnika, piše Validžić u dopisu na koji nikada nije dobio odgovor.

Nakon što je bez rezultata obišao sve institucije u Zadru, Validžić, koji je ratni vojni invalid, ironično zaključuje da nikoga nije briga.

– Ja sam bio u kninskom kazamatu, u logoru, za državu, pa vjerujem da će i država ovo napraviti za mene. Treba njih iz Grada dovesti da žive ovdje. Brzo bi to riješili kad bi pomislili da im zmija ili štakor mogu doći na prag, zaključuje Validžić.