U bitkama za Drače i Goleš 17 poginulih, odgovorni smijenjeni

Nakon uspješno provedene Vojno-redarstvene operacije Maslenica, jedan od najtragičnijih događaja Domovinskog rata na zadarskom području zbio se početkom ožujka 1993. godine. U razdoblju od 3. do 5. ožujka, u nizu loše pripremljenih i koordiniranih napadnih akcija, život je izgubilo 17 hrvatskih vojnika, dok je više desetaka ranjeno.

Miniran prilaz

U pokušaju zauzimanja dijela Zemunika Gornjeg – Drače i Zemunika Gornjeg – Goleša, poginulo je 11 pripadnika Taktičke grupe 7. gardijske brigade »Pume«, dva pripadnika 7. domobranske pukovnije Zadar te četiri pripadnika 112. brigade Zadar. Posebno teške gubitke pretrpjeli su pripadnici 7. gardijske brigade »Pume« na crti Suhovare – Drače, 7. domobranska pukovnija Zadar na crti Zemunik Donji – Gradina te 112. brigada na području Draga.

Dana 26. veljače 1993. godine Taktička grupa 7. gardijske brigade stavljena je na raspolaganje Zapovjednom mjestu Zadar te angažirana u Trećem sektoru IZM Zadar, sa zapovjednim mjestom u Poličniku. Istoga dana TG 7. gardijske brigade preuzela je položaje od Taktičke grupe 113. brigade Šibenik na potezu od Stošija Glave kod Kašića do Suhovara. Zadaća im je bila ostvariti ono što 113. brigada i pridružene borbene skupine nisu uspjele tijekom prethodnih borbi u sklopu operacije Maslenica.

Cilj ove akcije, zamišljene kao nastavak operacije Maslenica, bio je ovladati naseljem Drače – Zemunik Gornji, koje u napadnom dijelu operacije nije oslobođeno. Ovladavanjem Dračama osigurali bi se bočni položaji od Islama Grčkog (Kula Janković Stojana) do Kašića te dodatno učvrstio dio crte bojišta izložen neprijateljskim protunapadima koji su uslijedili nakon završetka Maslenice krajem siječnja 1993. godine.

Obavještajni podaci zapovjedništva Trećeg borbenog sektora govorili su da se u selu Drače nalazi pedesetak neprijateljskih vojnika, jedan tenk i protuzrakoplovni top. No te informacije, kao i one prikupljene izviđanjem uz pomoć pripadnika lokalnih postrojbi, pokazale su se nedostatnima. Protivnik je bio iznimno dobro utvrđen i naoružan, s jakom tenkovskom, topničkom i pješačkom potporom, dok je prilaz selu bio gusto miniran.

Nepripremljenost

U prvoj akciji, 3. ožujka 1993. godine, u Suhovarama kod Poličnika, smrtno je stradalo pet pripadnika 7. gardijske brigade »Pume« – Ivan Kovačević, Josip Pavličević, Mladen Poturiček, Darko Tomić i Marijan Zebec. Isti broj pripadnika bio je ranjen nakon eksplozije granate u minobacaču 120 mm, do koje je došlo tijekom pružanja minobacačke potpore pješačkim snagama u napadu na Drače.

Unatoč neuspjehu, drugi napad započeo je ujutro 5. ožujka 1993. godine. U toj akciji pripadnici »Puma« upali su u dobro pripremljenu klopku srpsko-četničkih snaga koje su držale Drače. Poginulo je šest pripadnika 7. gardijske brigade – Veseljko Kreča, Ivo Hruško, Stjepan Labaš, Dražen Miljević, Dražen Obrstar i Ivica Uranić, dok je 16 pripadnika teže ranjeno. Stradavanja su se događala prilikom izvlačenja ranjenih i poginulih suboraca, dijelom u minskim poljima, a dijelom pod neprijateljskom vatrom. I drugi pokušaj oslobađanja Drača završio je neuspjehom uz teške posljedice za brigadu.

Razlozi neuspjeha, među ostalim, ležali su u nepripremljenosti i nekoordiniranosti akcije te činjenici da je 7. gardijska brigada tada bila tek formirana postrojba, još neuigrana za zahtjevne napadne zadaće, unatoč iskustvu dijela njezinih pripadnika.

Tragična stradavanja

Istodobno, 3. ožujka 1993. godine, s druge strane bojišnice, iz pravca Zemunika Donjeg pokušano je ovladavanje mjestom Goleš – Zemunik Donji. Akciju su izvele interventne skupine 7. domobranske pukovnije i jedna skupina Specijalne postrojbe »Kralj Tomislav«, ukupno oko 40 vojnika. Napad je bio ishitren i slabo koordiniran sa susjednim snagama Vojne policije koje su držale područje Smoković – Sveti Đorđe te je završio neuspjehom. Iako u pješačkom dijelu akcije nije bilo poginulih, stradala su dva pripadnika 7. domobranske pukovnije – Milan Marušić, koji je poginuo pružajući minobacačku potporu iz oruđa 82 mm na položaju Zemunik Donji – Gradina, te Drago Fabijan, poginuo u središtu Zemunika Donjeg u pokušaju uspostave veze.

Tragična stradavanja nastavila su se i na području Draga, gdje je tijekom premještanja i zauzimanja novih položaja za topničku potporu došlo do eksplozije višecijevnog bacača raketa. Tom prilikom poginula su četiri pripadnika 112. brigade Zadar – Neven Brkić, Željko Birkić, Damir Vestić i Tihomir Mitrović.

Krive procjene, slaba koordinacija između susjednih postrojbi, istodobno uključivanje više jedinica u napadne akcije te splet nesretnih okolnosti, uključujući eksplozije minobacača i višecijevnog bacača raketa, doveli su do smjena odgovornih zapovjednika, osobito u borbenim sektorima IZM Zadar. Na njihova mjesta postavljeni su zapovjednici koji su ujedno vodili i postrojbe s najvećim brojem ljudstva u sektorima, s ciljem unaprjeđenja zapovijedanja i bolje brige o vojnicima na terenu.

Iscrpna priča

Zadarski list u nastavcima donosi iscrpni i dokumentirani feljton o Vojno-redarstvenoj operaciji Maslenica te složenim vojnim, političkim i sigurnosnim okolnostima koje su prethodile njezinoj provedbi. Kroz autentična svjedočanstva i kronološki prikaz događaja, brigadir Danijel Kotlar čitateljima približava stanje na zadarskoj bojišnici uoči jedne od ključnih oslobodilačkih operacija u Domovinskom ratu.