Tri godine bez našeg Vedrana Sitnice: Učio nas je ljubavi prema svakom čovjeku

Na današnji dan, prije tri godine, iznenada nas je, u 45. godini života, napustio prijatelj i kolega Vedran Sitnica, naš dugogodišnji fotoreporter. Vrijeme prolazi neumoljivo brzo, ali ne liječi rane, kako se često kaže. Čovjek se tek koliko-toliko navikne, premda nam se svima čini kao da je još jučer bio s nama i kao da čekamo da opet uđe u redakciju, svojim prepoznatljivim brzim hodom i sa širokim osmijehom.

Ipak, voljeni nikad ne umiru, dok žive oni koji ih vole i koji ih se sjećaju, a anegdote s Vedranom duboko su utkane u lijepe uspomene mnogih, od obitelji do ljudi koje je makar jednom fotkao. Jer, susret s njim, koliko god naizgled bio običan, uvijek se pretvarao u radost i smijeh.

Takav je bio naš Vedran, uvijek vedar, nasmijan, neumoran, kreativan, nosio je u rukavu lijepu riječ ili šalu za svakoga, bio on predsjednik države ili netko na društvenoj margini. Šalama nam je pokazivao ljubav, učio nas ljubavi prema svakom čovjeku i najvažnije – kako pronaći nešto lijepo u svemu.

Svaki teren s njim postajao bi avantura, i to ne zbog priče koju donosimo, premda je živio ovaj posao, nego zbog one brzinske kave nakon odrađenog posla, one kave začinjene smijehom.

Danas nam nedostaje njegova lakoća stvaranja, predivne fotografije, bilježenje trenutka za vječnost, dijeljenje radosti života i osmijeh upućen svima koje bi susreo. Uvijek je pronalazio veselje u malim stvarima, inspiraciju u ljudima koji su ga diljem županije prepoznavali, voljeli i cijenili. Svaki slobodan trenutak provodio bi s dragim ljudima, prijateljima i dvama kotačima, istražujući svijet, radoznalo poput djeteta.

Prijatelju, nadamo se da si gore pronašao kafić sličan tvom omiljenom Giovanniju, da nas promatraš sa smiješkom i ponosom, piješ svoju običnu kavu i čekaš.

Do ponovnog susreta, počivao u miru.