Tomislav Marijan Bilosnić pobjednik Književnog natječaja „Matko Peić“

Peteročlano Prosudbeno povjerenstvo za najbolji književni putopis za 2024. godinu (u sastavu Milana Bešlića (predsjednika), Davora Šalata, Vesne Vlašić, Anite Katić i Dijane Klari), donijelo je jednoglasnu odluku – pobjednik Književnog natječaja „Matko Peić“ je književnik i slikar Tomislav Marijan Bilosnić sa svojim putopisom Jesen u Lubliniecu. Natječaj za nagradu „Matko Peić“ raspisala je Gradska knjižnica Požega uz potporu Grada Požege. Na Književni natječaj za najbolji putopis na hrvatskom jeziku u 2024. godini „Matko Peić“ pristigla su ukupno 62 rada.

Književni natječaj za najbolji putopis na hrvatskom jeziku „Matko Peić“ provodi se u spomen najvažnijem hrvatskom putopiscu 20. stoljeća Matku Peiću, s ciljem poticanja književnog stvaralaštva te popularizacije putopisa kao književne forme. Pokretanjem natječaja, za jedan od najstarijih književnih žanrova, Požega kao rodni grad Matka Peića ističe značaj tog velikog hrvatskog književnika.

Svečano proglašenje pobjednika Književnog natječaja „Matko Peić“ održano je u srijedu, 30. listopada 2024. godine, u 18 sati na Galeriji svjetlosti Gradske knjižnice Požega. Pobjedniku Tomislavu Marijanu Bilosniću uručena je novčana nagrada i kiparsko djelo Matko Peić akademskog kipara Krune Bošnjaka. Nagradu Bilosniću uručili su gradonačelnik Požege dr.sc. Željko Glavić, književnik i književni kritičar Milan Bešlić, predsjednik povjerenstva i Aleksandra Šutalo, ravnateljica Gradske knjižnice Požega.

Na svečanom proglašenju pobjednika književni kritičar Milan Bešlić održao je predavanje o književnom značaju Matka Peića s posebnim naglaskom na književnu formu putopisa. O nagrađenom putopisu Tomislava Marijana Bilosnića, Bešlić je kazao: „Povjerenstvo je donijelo jednoglasnu odluku na slijedećem činjenicama. Putopis Tomislava Marinjana Bilosnića Jesen u Lublinecu pisan je majstorskim perom na tradicijskim premisama hrvatske putopisne književnosti ulančavajući svoj prilog u baštinske vrijednosti. Ono pak što je naročito utjecalo na odluku jest činjenica da je tekst putopisa koncipiran na premisama koje definiraju njegova žanrovska obilježja: dakle, jasno markiranje prostora kroz kojega putopisac prolazi, kojega, čitajući putopis, upoznajemo u njegovim obilježjima, tipičnostima krajolika i podneblja, zatim, gradove i mjesta koje nam putopisac slikovnim opisima zorno predočuje…. Našu odluku učvrstila je i poveznica s Matkom Peićem kojega putopisac Bilosnić izravno uvodi u tekst i poentira s citatom iz njegova putopisa, potom, i po tome, što asocijativno tangira znameniti Peićev putopis Jesen u Poljskoj. Prevagu našoj odluci donijeli su i sugestivni opisi flore i faune, životinja i ptica otkrivajući živopisnu likovnost u prostoru grada zrcalnim odsjajima boja u širokom kolorističkom i tonskom rasponu o čemu najbolje govori činjenica da je putopisac vizualizirao putopis gotovo peićevskom sugestivnošću koja je energijom teksta i minucioznim opažanjem otkrivala iznimne putopisne vrijednosti teksta.

Prvi dobitnik ove značajne književne nagrade Tomislav Marijan Bilosnić održao je prigodno slovo o putopisu kao književnoj formi i svom putopisnom djelu. Bilosnić je među ostalim kazao: „Danas primiti prvi, prvu književnu, putopisnu nagradu s imenom Matka Peića, gotovo da znači biti neskroman. Govoreći Vam hvala, mislim na ritam srca, ritam koraka, ritam disanja, na Peićev zvjezdani govor o zemaljskome. Kada kažem čast mi je, mislim na trajno trajanje trajnoga, na Peićeve dȕge nad ravnicom. Spomenem li obvezu kojom me obvezuje ova nagrada, to je kao da govorim o sadašnjoj prošloj budućnosti, o Peićevim znakovima mahovine na putu kao znakovima sferâ. Valovi ovog trenutka, tako za mene postaju oluje vremena.

Konačno, svaki je putopisac rječiti pjesnik, pa takvu priliku dopustite i meni. Neka u ovom zrcalnom ogledalu zasvijetle i Peićeve „širine Slavonije“, neka se zarumeni kamen požeškoga šetališta, jer svaki dobri putopis sadrži u sebi nešto od baroka, baš kao što je sakralna, kulturna jezgra grada Požege“.

Bilosnić je potom Gradskoj knjižnici u Požegi poklonio osam svojih putopisnih knjiga (Put za Casablancu, Put za Barcelonu, Mediteranski putopis, Put u Europu, Put u Kotare, Put u Uzbekistan, Put u Havanu, Put u Andaluziju). Svečanosti dodjele nagrade !Matko Peić“ pridonijeli su nastupi učenika Glazbene škole Požega.