TIHOMIR TOMČIĆ: 'Zakazali smo u odgoju, a znate kome pružamo previše slobode?'

Kada govori o obrazovanju, ravnatelj Tihomir Tomčić, koji je na čelu uspješne Strukovne škole Vice Vlatkovića Zadar, danas i Regionalnog centra kompetentnosti, već rekordnih 30 godina, polazi od vlastitog iskustva, uzimajući u obzir važnost stalnog napredovanja, kao i izazove današnjice. Protivi se pisanju unedogled, učenju napamet, i samom mu je takvo što bilo zamorno pa se zalaže za učenje kreativnošću, doživljavanjem… Jer je takvo znanje jedino koje traje.

A tijekom godina, jasno, mijenjalo se puno toga; od opreme, kurikula i nastavnih metoda, pa sve do odnosa s učenicima i roditeljima, no misao vodila ostajala je uvijek ista – svaki učenik zaslužuje priliku, poticaj i sigurno okruženje, a najvažnije od svega je da iz škole izađe kao dobar čovjek.

No, zanimljivo je kako Tomčić nije planirao raditi u školstvu. Kao stipendist »Rade Končara« započeo je karijeru kao inženjer, da bi nakon stečaja poduzeća početkom 1990-ih privremeno prihvatio posao u prosvjeti.

Skromni počeci

– Mislio sam da je to privremeno rješenje, dok se ne snađem, ali onda sam se pronašao. I, evo, ravnatelj sam već 30 godina. Nije to lagan posao, posao je to s puno odgovornosti, ali ne bih ga mijenjao ni za što, započinje najdugovječniji ravnatelj u županiji, ako ne i šire.

Kad je postao ravnatelj, samo četiri godine nakon ulaska u učionicu, dočekale su ga dotrajale radionice, zastarjela oprema, učilo se iz starih udžbenika… U školi tada, usporedbe radi, nije bilo radija ni televizije, prastara oprema, a danas proizvode solarnu energiju, imaju električna vozila, punionice, robote, CNC strojeve i još puno toga…

– Uhvatila me tuga kad sam vidio uvjete. Prve motore za automehatroniku smo doslovno skupljali s otpada i popravljali. Bilo je to poratno vrijeme, znao sam da država ima većih prioriteta. Znao sam da nam nitko neće pokloniti novac, trebalo je pisati projekte, tražiti, konkurirati, imati viziju. I tako, malo po malo, krenuli su prvi projekti, partnerstva s Njemačkom, solarni centar (UNDP) …, prisjeća se Tomčić.

Danas škola ima suvremene radionice, industrijsku robotiku, mehatroniku, CNC strojeve, 3D printere, bespilotne letjelice, automodelarski klub i posebnu učionicu za kreativni rad učenika. Težnja je da se cijela strukovno-teorijska nastava izvodi kao praktična, pa tako, primjerice, cijela teoretska nastava automehatroničara odvija se u radionici, a ne pred pločom.

Praksa je ključna

Princip sličan modularnim kurikulima po kojima rade strukovne škole od ove godine, međutim Tomčić upozorava na potencijalnu opasnost…

– Ako škole iz modula ne izvuku jasno definirane sate praktične nastave u svijetu rada, postoji opasnost da učenici tri ili četiri godine ostanu u učionicama. To bi bila katastrofa. Mi uvodimo obvezu da u svim trogodišnjim zanimanjima učenici provedu minimalno dva dana tjedno kod poslodavaca, a u četverogodišnjim barem jedan dan tjedno. Učenici to žele. Govore nam da je to ono što pamte i gdje najviše nauče. Imamo anonimne upitnike na mrežnoj stranici, jedini prigovori učenika četverogodišnjih zanimanja odnose se na to da žele više sati prakse, govori Tomčić.

Učenici silno žele osjetiti atmosferu rada, bez obzira na zanimanje za koje se školuju, a poslodavci ih rado primaju, kasnije i zapošljavaju.

– Nekad su možda poslodavci gledali te učenike kao na konkurenciju, ali danas, kad su deficitarna sva zanimanja za koja se obrazuju učenici u našoj školi, gledaju ih kao potencijalne zaposlenike. Meni telefon ne prestaje zvoniti krajem svake školske godine, svi traže radnika, kazuje Tomčić.

S druge strane, kontinuirano raste i interes za ovu školu, toliko da jako puno učenika i ostane »ispod crte«. No, usprkos interesu, ali i mogućnostima zapošljavanja, škola nema uvjete za povećanje broja učenika.

– Najprije, mi nemamo prostora za dvije smjene, a inženjere koji bi radili kao nastavnici nemoguće je pronaći. Hrvatski zavod za zapošljavanje redovno objavljuje smjernice. Ali, mi i dalje imamo previše upisnih mjesta za gimnazije, od kojih su ove godine neke kod nas ostale i nepopunjene, zatim previše je četverogodišnjih strukovnih programa bez prakse… I na kraju ostane pitanje tko će nam popravljati struju, provesti vodu… Majstora se čeka po mjesec dana, a neke i više, objašnjava Tomčić nelogičnosti u upisnoj politici.

Zasjeda u mraku

Bilo kako bilo, ističe kako se struka na kraju krajeva nauči, no kako se čini da smo svi skupa u lancu odgovornosti pomalo zanemarili odgojnu komponentu i kako, gledajući najezdu nasilja u cijeloj Hrvatskoj, smatra kako je zakazao cijeli sustav. Kao što je javnosti poznato, nedavno su na Interliberu napadnuta tri učenika ove škole, bez ikakvog povoda.

– Naši učenici, njih stotinjak, išli su stvarno na Interliber, gledati knjige. I tužno je u cijeloj priči to što je taj učenik iz drugog grada vidio dva autobusa sa zadarskim učenicima i organizirao napad s »prijateljima« iz Zagreba. To je strašno, tužno i užasno, kakav je to mentalni sklop? Naravno, ne bi bilo dobro ni da je spontano došlo do toga, ali sam šokiran kako je to izvedeno. To je bila prava zasjeda, u mraku. Sreća je da naši učenici nisu reagirali i da nije bilo povoda. A nije ga moglo biti, to se odigralo u sekundi, prepričava Tomčić i dodaje da su učenici dobro, no da je krajnje vrijeme da se reagira na nasilje, preventivno prije svega.

– Država to mora suzbiti, takve stvari se ne smiju događatI. Navijačkim skupinama je dana prevelika sloboda. Sjetimo se dokumentarnih filmova, britanska premijerka Margaret Thatcher to je riješila, ugledajmo se na nju, dodaje ravnatelj.

A ova je škola, zaista, mjesto nulte tolerancije na bilokakvu vrstu nasilja, udarac znači izravno isključenje, bez rasprave. Ove su godine već primijenili tu pedagošku mjeru.

– Takve stvari se ne toleriraju, pa nije ovo Divlji zapad. U školi se svi moraju osjećati sigurno. Jednako reagiramo i na internetsko nasilje, sve raširenije. Kod nas mobiteli nisu zabranjeni u potpunosti, odluka je na nastavnicima. Međutim, u jednom razredu su snimali jednog učenika i to širili dalje, taj razred više ne smije koristiti mobitele u školi, kazuje Tomčić.

Timski rad

U svemu je potrebna odgovornost, i u korištenju mobitela, pa i sveprisutne umjetne inteligencije.

– Mobitel može biti koristan alat, za istraživanje, za učenje… Ali treba ga znati koristiti, ne smije ga se zloupotrebljavati. Ne mogu reći ni da umjetna inteligencija nije dobra, svakako može biti korisna, uostalom toliko je već prisutna da je nemoguće zaustaviti. Dobra je ako je koristiš za istraživanje, ali ako je koristiš za prijevaru, da dođeš do dobre ocjene bez rada, gdje je tu odgovornost, pita se ravnatelj.

U svim odgojnim mjerama roditelji su im veliki oslonac i ništa se ne radi bez njihove suglasnosti. Učenici ne mogu izaći iz škole, ni kad ih boli, ako roditelj to nije odobrio. Kad ometaju nastavu, nema isključivanja, već budu upućeni pedagoškoj službi i vraćaju se na nastavu i obavezno zvanje roditelja.

Sve u ovoj školi, od impresivnih projekata do predanog rada na ponašanju mladih ljudi, onih na kojima svijet ostaje, rezultat je timskog rada, a mladim nastavnicima na koncu Tomčić poručuje…

– Potaknite kreativnost i inovativnost, primjenjujte moderne nastavne metode koje razvijaju kod učenika samostalnost i kritičnost. Razgovarajte s učenicima, nastava nije monolog. Njegujte autoritet znanja, ne autoritet vike. Neka vas učenici cijene. Budite strpljivi. Iznad svega – budite odgojna figura. Mi smo ovdje da od djece stvaramo dobre ljude, ističe Tomčić svoj moto.

Potpora kreativnosti učenika

Imaju sve što im je potrebno, no možda još važnije – imaju sluha za ideje učenika. Uz timski rad, što Tomčić kontinuirano naglašava, najvažnija je kreativnost učenika.

A da je to dobitna kombinacija, potvrđuje čitav niz kreativnih projekata; od robotike, automodelarstva i sudjelovanja na Hackathonima do, primjerice, rekonstruiranog starog Punta u pick-up vozilo kao završnog rada učenika.

Škola je otvorena za suradnje s drugim školama i institucijama, a Tomčić je uvelike sudjelovao u oblikovanju obrazovanja i na nacionalnoj razini.

Primjerice, s partnerima iz Njemačke izrađeni su novi program za zanimanja automehatroničar i instalater kućnih instalacija, s velikim fondom praktične nastave, još prije desetak godina.

Brojne nagrade

Tihomir Tomčić je tijekom karijere dobio je niz važnih priznanja za doprinos obrazovnom sustavu.

Njegov profesionalni put obilježen je sustavnim razvojem škole, koju vodi još od 1995. godine, brojnim međunarodnim i nacionalnim projektima te uvođenjem novih tehnologija i modernih kurikula. Rezultati tog rada prepoznati su i na državnoj i na lokalnoj razini.

Među najznačajnijim nagradama koje je primio ističe se Red Danice Hrvatske s likom Antuna Radića, dodijeljen 1999. godine za iznimne zasluge u obrazovanju. To je jedno od najviših državnih odlikovanja u području školstva.

Godine 2003. Tomčić je dobio Ministrovo priznanje za zasluge u obrazovanju, a 2015. i Pečat Grada Pakraca, rodnog grada, za doprinos obrazovanju i promociji lokalne zajednice. Uslijedila je i Nagrada Grada Zadra 2016. godine za postignuća u razvoju strukovnog školstva i brojne projekte realizirane u okviru Strukovne škole Vice Vlatkovića. Prije nekoliko dana dobio je i priznanje HOK-a.

Osim osobnih priznanja, velika su potvrda njegova rada i nagrade koje je dobila sama škola. U proteklom desetljeću Strukovna škola Vice Vlatkovića više je puta proglašena najboljom strukovnom školom u Hrvatskoj te je nagrađena i Nagradom Zadarske županije.

Za svoj stručni doprinos Tomčić je također stekao i status ravnatelja savjetnika, najviši profesionalni stupanj u ravnateljskoj službi.

Svoje nagrade ne voli isticati, ali one jasno svjedoče o kontinuiranom i dugotrajnom radu na unaprjeđenju hrvatskog strukovnog obrazovanja te o angažmanu koji se, budimo realni, rijetko viđa u školskom sustavu.