Tihana Magaš: Teret promjena je na leđima nastavnika koji često nemaju potporu sustava

Tihana Magaš, profesorica povijesti u Gimnaziji Vladimira Nazora jučer je stupila na dužnost pročelnice Upravnog odjela za odgoj i školstvo Grada Zadra. Inače, uz povijest, Magaš je i profesorica sociologije, a ujedno je i autorica brojnih izdanja u kojima nastoji analizirati ratne okolnosti s obzirom na to da je kao dijete u Osijeku i sama proživjela Domovinski rat.

Također, sudionica je mnogih seminara u Hrvatskoj i inozemstvu, posebno na temu ljudskih prava i promicanja tolerancije, dok u slobodno vrijeme volontira i surađuje s udrugama proizašlim iz Domovinskog rata te drži radionice diljem Hrvatske učenicima, studentima, ali i braniteljskoj populaciji o povijesti Hrvatske 90-ih godina, ljudskim pravima, osjetljivim i kontroverznim temama 20. i 21. stoljeća.

Ovim imenovanjem Magaš mijenja dugogodišnjeg pročelnika Josu Nekića koji do mirovine ostaje na savjetničkoj poziciji unutar tog odjela. U povodu njezinog imenovanja razgovarali smo o planovima, ali i izazovima koji je čekaju.

Iz prve ruke

Za početak, kako ste se pripremali za novu funkciju, novo radno mjesto?

Nije bilo neke posebne pripreme, s obzirom na to da sam dugo godina u sustavu. Prošla sam cijelu vertikalu obrazovnog procesa. Bila sam u upravnom vijeću vrtića, školskom odboru, vijeću roditelja; imam iskustva rada u osnovnoj školi, strukovnim školama i gimnaziji. Uz to, radila sam i na više državnih i međunarodnih projekata koji obuhvaćaju suradnju cijele vertikale sustava odgoja i obrazovanja – od vrtića do fakulteta tako da bih mogla reći kako je svaki segment mog dosadašnjeg rada svojevrsna priprema za ovaj posao.

A kakav je osjećaj zamijeniti dugogodišnjeg pročelnika Nekića te kakvu suradnju s njim očekujete u naredim mjesecima?

Sigurna sam kako će mi dosadašnje dugogodišnje iskustvo pročelnika Nekića i njegov tim ljudi puno pomoći. Uz to, njihov menadžment u obrazovanju i moje iskustvo s terena, vjerujem, doprinijet će kvalitetnom odgoju i obrazovanju djece grada Zadra. Treba samo, kolokvijalno rečeno »zasukati rukave« i nastaviti raditi.

Koji su Vam planovi za unaprjeđenje kvalitete odgoja i obrazovanja u zadarskim školama?

Prvo se moram detaljno upoznati s trenutnim stanjem, a onda korak po korak. Želim saslušati izazove s kojima se nastavnici, ravnatelji, učenici i roditelji susreću tijekom procesa, održati sastanke sa svima, detektirati ih i riješiti ih na najbolji mogući način. Sigurno ćemo, ovisno o potrebama vrtića i škola, nastojati iskoristiti ono što nam omogućuju europski projekti i fondovi. Dugo sam surađivala s Europskim parlamentom, pa će i tu biti nekih zanimljivih stvari. Važno je i riješiti prostorne probleme kako bismo mogli organizirati jednosmjensku nastavu. Naravno, velik je problem blokada proračuna, ali neće vječno biti blokiran.

Važnost komunikacije

S obzirom na svoje iskustvo rada u školi, na što ćete se fokusirati tijekom mandata?

Najvažnije je komunicirati i slušati dionike samog obrazovnog procesa, tako ću i djelovati – prema potrebama onih bez kojih napredak u obrazovanju nije moguć, mojih kolega. No, kako kvaliteta obrazovanja ovisi o uspješnoj komunikaciji onih koji su dijelom didaktičkog trokuta (škola, roditelji, učenici) treba biti u stalnom kontaktu sa svima, biti prisutan i na terenu i onda u uredu zajedno sa svojim suradnicima fokusirati se na ono na što se treba fokusirati – od pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika, poboljšanja kvalitete prehrane, rada s darovitima, rada s učenicima s poteškoćama, izvannastavnih aktivnosti, Erasmus akreditacija, Građanskog odgoja do materijalnih i ostalih potrebe škola itd. Naravno da trebamo biti u stalnoj suradnji i komunikaciji s MZOM-om i njima ukazivati na stvari koje se trebaju mijenjati na višim razinama kako bi se i sam sustav mijenjao.

Koji su prema Vašem mišljenju najveći problemi u klupama zadarskih škola?

Na ovo pitanje bih Vam mogla odgovoriti iz perspektive nastavnika, roditelja i učenika. No, iz ove moje početne pročelničke funkcije najiskrenije mogu reći – trenutni problem je blokirani gradski proračun. Međutim, bez obzira na to, stvari će funkcionirati i radujem se konstruktivnom dijalogu i s gradskim vijećnicima, roditeljima, učenicima, školama i vrtićima.

Znate, moji kolege u školama su pravi čarobnjaci i sve će probleme (iako moderni psiholozi savjetuju da se riječ problemi zamjeni s izazovima) nastojati riješiti na najbolji mogući način i nose se s njima jako dobro. Moramo učenike, a i roditelje, naučiti da se uči za znanje, a ne ocjenu, ali onda se opet vraćamo na puno veću instancu koja bi to trebala riješiti, a to je sustav! No korak po korak! Ima pomaka i još će ga biti!

S obzirom na to da su nedavno objavljeni rezultati Državne mature pokazali kako su učenici riješili ispite lošije nego prošle godine, a bilo je i poništavanja ispita zbog vulgarnog sadržaja, kako komentirate stanje u školama?

Ovo je tako kompleksno pitanje i za sustavnu analizu treba puno više od kartice teksta. No, probat ću odgovoriti najkraće moguće. U prethodnom pitanju djelomično sam odgovorila – kada prestanemo učiti za ocjenu, već za znanje, bit će i pomaka. Uz to, svijet se mijenja, često ovu generaciju zovem »touch« generacija koja ne može dugo zadržati fokus na nekom sadržaju, s dva klika miša dođe do površnog odgovora. Sve se mijenja, a sustav je isti ili s manjim promjenama. Teret promjena je na leđima nastavnika koji često nemaju potporu sustava.

Današnje generacije mogu puno, ali im se često ne da. Uz to, društvene mreže serviraju neku drugu stvarnost koja zapravo nije toliko realna. Što se tiče vulgarnog sadržaja, ne budimo licemjeri – događalo se i događat će se. No, to su izuzeci. Uz to, pogledajte samo komunikaciju u javnom prostoru, tekstove pjesama, istupe pojedinih političara, novinara. Pogledajmo poništene glasačke listiće, analizirajmo grafite. Vulgarizmi su danas često shvaćeni kao simpatične poštapalice – i onda se čudimo školarcima.

Pošast repeticija

Jesu li ispiti zahtjevni ili su pak učenici nezainteresirani?

Naravno da je ispitni sadržaj zahtjevniji prilikom vrednovanja ishoda usvojenih tijekom školovanja, no ništa u njima nije što se nije radilo u školi i što se ne može svladati. Nisu to toliko dramatični rezultati ili neočekivani.

Većina učenika danas ide na instrukcije (repeticije), ne da bi im netko pojasnio ono što su prvo oni sami provježbali kod kuće pa im treba dodatno pojašnjenje – već da bi netko učio s njima jer su prethodno bili nezainteresirani.

Međutim, ne bih htjela ostaviti dojam da nemam povjerenja u nove generacije. Velika većina njih je savjesna, divni su praktičari i rade i stvaraju divne stvari na koje sam jako ponosna, ali isto tako sam i ja s godinama toliko toga od njih naučila.

Koliko se radi na prepoznavanju darovitih učenika, ali i na poticanju učenika da se bave izvannastavnim aktivnostima i tako šire svoje horizonte?

Sve škole imaju niz izvannastavnih aktivnosti kroz koje se učenici mogu nadograditi. Postoje i razni centri izvrsnosti, toliko je sadržaja (najvažnije besplatnog) na kojeg učenici mogu ići. Treba samo imati volje, želje, zrno znatiželje i interesa. Kroz nastavu je često vrlo izazovno baviti se darovitima. Pogotovo u osnovnim školama jer su razredi puno kompleksniji od onih u srednjoj školi. No, i tu nastavnici nalaze rješenja s dodatnim zadacima i usmjeravanjima učenika i stvaranjem materijala primjerenim darovitim učenicima. Naravno da ima prostora za nadogradnju, ali stvari su puno bolje od onoga kako se prikazuje u javnom prostoru.

Koliko su važne razmjene učenika, nastavnog i nenastavnog osoblja u sustavu odgoja i obrazovanja?

Izuzetno je važno. Zahvaljujući takvim razmjenama imate priliku surađivati s vodećim svjetskim stručnjacima i shvatite što je u drugim sustavima izvrsno i što biste mogli implementirati u vlastitom, ali i što kod nas funkcionira izuzetno dobro u odnosu na druge. Vi učite od drugih, drugi uče od vas. Stvaraju se prijateljstva, šire se vidici.

Muke po proračunu

Kako su, po Vašem dosadašnjem iskustvu rada u školi, opremljene škole i vrtići u Zadru?

Dosadašnji rad i napori Gradske uprave su itekako mjerljivi. Ako proučite izvješća koja su dostupna na stranicama Grada, primijetit ćete kako su se iz godine u godinu povećavala sredstva za opremu i dizali su se standardi boravka djece u vrtićima i školama. Upravni odjel za odgoj i školstvo proveo je zbilja izvrsne projekte koji su povećali kvalitetu opremljenosti škola i vrtića. Nažalost, brojni planirani projekti stoje, a novci su osigurani. No, kao vječni optimist, vjerujem kako će se i ta situacija uskoro riješiti.

Također, kako komentirate ovogodišnji izostanak besplatnih radnih bilježnica za učenike?

Ovo je sigurno velik udarac na kućni budžet, pogotovo što na ove izdatke nisu računali jer je do sada Grad financirao radne bilježnice. Međutim, uvjerena sam da ćemo zajedničkim dijalogom u budućnosti naći rješenja koja će ići u korist naše djece i roditelja.

S obzirom na to da je upitna izgradnja novih dječjih vrtića, a ostao je i veći broj neupisane djece u gradske vrtiće, pred Vama je i izazov rješavanja ovog problema. Imate li možda već neki plan ili prijedlog za takoreći »zbrinjavanje« neupisane djece u vrtiće?

Prema procjeni Gradske uprave, vrlo je izgledno da će ostati nešto manje od 150 djece neupisane, od 804 pristigle prijave. No, i jedno neupisano dijete je previše. Moramo vidjeti što možemo napraviti vezano uz reaktivaciju nekih prostora koji su ranije bili na raspolaganju. Uz to, moramo obići i određene gradske prostore koji bi mogli zadovoljiti standarde, prilagoditi ih za određene vrtićke skupine. Prema poznatim podacima, realizacijom postojećih projekata za koje su osigurana sredstva riješio bi se ovaj problem, ali vidjet ćemo.