Terapijsko jahanje na ranču nadomak grada djeci s teškoćama mijenja živote

Uski makadamski put okružen borovom šumom vodio nas je do mjesta koje je omiljena destinacija ljubiteljima konja, jahanja i prirode. Riječ je o konjičkom klubu Wild Spirit, nedaleko od Žmirića, u kojem se uz rekreativna jahanja western tipa odvijaju i terapijska jahanja koja vodi Dijana Milin Viskov. Kako je od malih nogu zaljubljena u životinje, osobito konje, završila je školu za veterinarskog tehničara, a potom studirala na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru. Danas je Dijana instruktorica terapijskog jahanja, a na njenom ranču zatekli smo je, naravno, u poslu. Naime, pripremila je konja za terapiju i njezine drage goste iz Udruge Svjetlo koji zadnje tri godine surađuju s njima.

Puno je benefita

Dok smo šetali po ranču, znatiželjno su nas došle promotriti malene koze. Nismo bili toliko zanimljivi pa su brzo nastavile dalje pasti travu. Tu je oko njih i Kora, poni koji je slobodno njuškao oko nas. Ne smijemo zaboraviti ni zečiće, dva psa i par mačaka. Naravno, glavne zvijezde ovog ranča su četiri konja: Artemis, Dea, Dunav i Dora.

– Počelo je s konjima, to je ljubav otkad sam se rodila. Naučila sam jahati dok sam volontirala u Zemuniku, a nakon što sam rodila, morala sam prekinuti s tim. Kako sam i sama majka djeteta s teškoćama, počela sam se baviti terapijskim jahanjem. Najprije smo odlazili u Šibenik u Konjički klub Kolan kod kojih smo završili i edukacije u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem Šibenik. Tijekom vremena kupila sam jednog konja, a onda i drugog jer mu treba za društvo. Kako smo nas dvije, kći i ja, jahale, svi su pristupali sa željom da nam se pridruže, da im djecu posjednemo, da se druže s konjima… i tako je lagano krenulo, prisjetila se Dijana objasnivši nam koji su sve benefiti jahanja.

– Naše glavne zvijezde na ranču su terapeuti (konji), koje stavljamo na prvo mjesto i omogućuju nam provesti aktivnosti jahanjem. Tako je i naša Dora spremna biti dio tog programa. Ono čemu smo usmjereni kod aktivnosti pomoću konja prvenstveno su djeca s poteškoćama, i kako im pomoći putem terapijskog jahanja. Često me pitaju na koji način jahanje ima terapijski učinak. U kraćim crtama, za postizanje terapijskog cilja koriste se trodimenzionalni pokreti konja. Konjski hod stvara osjetni podražaj koji se mijenja, ritmičan je i ponavlja se. Jahač prati pokret tijela sličnim pokretima zdjelice pri hodanju. Terapijski ciljevi postavljaju se individualno za svaku osobu na temelju poznavanja njezinih mogućnosti i ograničenja. Uz jahanje djeca ili starije osobe s poteškoćama se bave interaktivnim igrama kojima je cilj poboljšati koncentraciju, motoriku, pamćenje i strpljenje. Ovisi koji dio nam najviše treba. Sve te igre izvode se dok su na konju, jer kad si na konju, onda si u trenutku. Puno je benefita terapijskog jahanja, od fizičkog, psihičkog, edukacijskog i socijalnog učinka. U biti, hod konja aktivira mozak. A što se tiče fizičkog utjecaja, radi se na razvoju balansa i posturalne kontrole, poboljšanja stabilnosti, orijentacije, koordinacije, mišićnog tonusa, povećanja snage mišića, istezanja skraćenih skupina mišića, povećanja mobilnosti zglobova, opuštanje spazma, poboljšanja respiracije i cirkulacije, apetita i probave, nabraja Dijana te dodaje kako bi se kod problema s kralježnicom ili kod nekih tipova epilepsije trebalo posavjetovati s liječnikom.

FOTO: ANDREJ BRAŠNJIĆ

Volonterka Emma i gosti

– Konji su mirni, a neka djeca dosta samostalno s njima rade, upravljaju s njima. Na ovaj način djeca se povezuju s prirodom, životinjama, razvijaju odgovornost i empatiju. Recimo jedna curica, imala je manjak empatije kad je došla, a sad se skroz promijenila. Puno djece bude kod nas, ne samo djeca s poteškoćama nego i djeca regularnog razvoja, kazala nam je Dijana upoznavši nas sa svojom volonterkom, Emmom Gulić, koja ujedno i trenira jahanje.

Emma je počela trenirati jahanje prije godinu dana, ali rado pomaže kad kod treba u radu s konjima i terapijama. Dapače, planira upisati i studij psihologije, a ovo iskustvo sigurno će joj puno značiti u budućem radu.

– Uz poduke iz jahanja, također volontiram i pomažem Dijani prilikom terapija. Stvarno to rado radim, za mene to nije samo hobi. Predivno je raditi s djecom s poteškoćama, to je za njih terapija, ali i za mene isto. Jahanje je za mene dio života, ne mogu ni opisati taj osjećaj, koliko mi je dobro. Baš je terapijski, preporučila bih to svima koji vole adrenalin, životinje, jahanje. Svi problemi koje imam u životu, svi nestaju kad dođem na jahanje, kazala nam je Emma i opisala neke od vježbi koje izvode.

– Radimo krugove dok se zagrijavamo na konju, radimo vježbe za istezanje leđa i cijelog tijela, jer kad si na konju svi mišići rade. Nakon toga imamo igre traženja voćki koje sakrijemo, a oni trebaju tražiti dok su na konju. Imamo pikado, memory, pokretnu metu, svakakve igre za kondiciju, koncentraciju, koordinaciju, kazala nam je Emma otkrivši da je njoj osobno jahanje promijenilo život jer je od povučene popustljive osobe postala jača, sigurnija, samostalnija vodeći se rečenicom njene trenerice Dijane: »Emma, vodi konja jer će konj voditi tebe, isto kao u životu, vodi sebe, jer će drugi voditi tebe.«

Dok smo promatrali jednu djevojčicu koja dolazi na terapije na tjednoj bazi, stigli su nam gosti iz Udruge Svjetlo: Lucija, Tomislav, Mario i Ena u pratnji voditeljice Ive Župan.

FOTO: ANDREJ BRAŠNJIĆ

Svi vole jahati

– Udruga provodi drugi ciklus programa »Naši mali gušti«, poludnevni boravak za osobe s intelektualnim poteškoćama br. 2. Prvi trogodišnji smo prošli, sad smo u drugom ciklusu, a terapijsko jahanje na ovom ranču jedna je od aktivnosti koje provodimo. Svaku novu aktivnost oni vole, a jako je dobro to što su na farmi, sa životinjama. Imaju priliku ne samo jahati konje, već ih timariti, brinuti o njima i o drugim životinjama, kazala je Župan, a mi smo upitali korisnike kako im se sviđa na ranču.

Luciji se sviđa i kod Ive u udruzi i kod Dijane na ranču, a od svih konja, najdraža joj je Dea. Nije imala baš vremena razgovarati s nama, već je nestrpljivo upitala može li uzjahati konja, jer to je ono što ona jako voli. Ena, Mario i Tomislav su isto rado ovdje, a kako smo saznali, svi jako vole jahati. Sad već znaju i imena svih životinja na ranču kojima su donijeli i malo hrane, a za konje mrkve.

Ena i Mario su s voditeljicom pošli nahraniti mace i zečiće, a Lucija i Tomislav su uzjahali konja i započeli svoju terapiju. Prva je bila igra pronalaska igračkica, vježbanje motorike i koncentracije.

– Ovu igru svi vole, i mali i veliki. Tražimo drugi dio igračke voća ili povrća koju moraju složiti dok su na konju, a ujedno dok tražimo, oni mene i konja usmjeravaju. Trebaju biti fokusirani, ne vrte se samo u krug, već se zabavljaju i uče, kazala nam je Dijana dodavši kako su vidjeli brojne slučajeve napretka kod djece.

FOTO: ANDREJ BRAŠNJIĆ

Napredak je vidljiv

– Napredak je vidljiv, ne samo što se tiče empatije. Imali smo jednog dečka u kolicima koji bi sjedio bez problema a da ga nitko ne drži. Kod nas dolaze osobe s poteškoćama, a imamo i djecu koja su u spektru. Jedna mama nam je baš rekla kako joj je sin drukčiji, puno smireniji s dosta koncentracije i fokusa otkad dolazi. Iako, moramo znati da nekome možda ne odgovara jahanje, možda je bolje plivanje ili neka druga aktivnost, ovisi o teškoći. Kod nas dolaze i turisti, i domaći i strani tako da interesa ima dosta, kazala je Dijana kad su se oko nas odjednom stvorile one male koze, a konji navalili na hrpu sijena.

Dok im je skidala uzde, Dijana nam je govorila o osobnostima ovih veličanstvenih plemenitih životinja. Tijekom razgovora Aramis je srušio kante jer mu je to zabavno. Kako Dijana kaže, vole rušiti stvari, gdje god se nađu. A pokušavaju provaliti i u kućicu gdje je zaliha mrkve.

Udruga za terapijsko jahanje provodi i inkluzivne radionice, koje sufinancira Zadarska županija, a s ciljem da preko aktivnosti u prirodi ukažu djeci tipičnog razvoja kako prihvatiti razlike, te da omoguće djeci s poteškoćama sudjelovanje u svim aktivnostima koje nude uz uključenje u skupinu. Također, puno je planova kojima žele stvoriti što bolje okruženje za članove kluba, korisnike i volontere koje ovim putem pozivamo da se upute onom uskom makadamskom cesticom i otkriju neki novi plemeniti svijet.

FOTO: ANDREJ BRAŠNJIĆ