Telefonska govornica, ili nekad bilo, sad se spominjalo

Nekada ih je bilo “na svakom koraku”. Radile su na žetone, kovanice, potom i na kartice, koje su kolekcionarima postale zanimljive poput sakupljanja poštanskih markica ili starih razglednica. Danas ih uglavnom više nema, uz poneku iznimku, kao što je slučaj s lokacijom na Putu Petrića, ispred tamošnjeg poštanskog ureda.

Riječ je o telefonskim govornicama, na kojima se ne tako davno čekao red za poziv. Dakako, bilo je to vrijeme prije pojave mobitela, s kojima su govornice postale relikt prošlosti, baš kao i kabine u poštanskim uredima u kojima su bili telefoni. Nakon obavljenog telefonskog poziva platili biste račun za potrošene impulse i tako do nove potrebe za razgovor s nekim “preko žice”.

Govornice su bile zanimljive jer se s njih nisu samo upućivali telefonski pozivi, već su se mogli i primati, budući da je bio istaknut i njihov broj. Na govornici na Putu Petrića još su naljepnice s pozivnim brojevima županija, kao i cijene međunarodnih poziva. Smjestila se govornica na nogostupu između parkirališta i kontejnera za smeće, od proljeća do jeseni sve više skrivena lišćem susjednog stabla.

Govornica više nije u funkciji, pa starijima služi za prisjećanje kako je to nekada bilo, a mlađima ostavlja upitnike o svrsi sada već šuplje kutije, na koju je prikačena telefonska slušalica. Nova vremena, novi običaji…