Što će biti s našim barkajolima nakon koncesije Marine Zadar?

Iako je Zadar nadaleko poznat po veličanstvenim građevinama i bogatoj materijalnoj baštini, ono što ovaj grad čini posebnim su ljudi – živi svjedoci bogate povijesti i neodvojiv dio njegovog identiteta.

Zadarski barkajoli, naš zaštitni znak, povezuju obale, od Poluotoka do Đige, ali i prošlost i sadašnjost, podsjećajući kako se nekoć živjelo. Plove od 14. stoljeća, prkoseći valovima modernog doba, a premda je putnika sve manje i manje, barkajoli i građani itekako su složni – dok je Zadra, bit će i barkice!

Fotografije na Muraju

U tom nastojanju očuvanja tradicije itekako pomaže Grad Zadar, a osim redovnih materijalnih potpora, djelatnici su, udruženim snagama, prikupili brojne materijale o barkajolima te uputili Prijavni elaborat Ministarstvu kulture i medija kojim se predlaže da zadarski barkajoli budu prepoznati kao nematerijalna kulturna baština i upisani u Registar kulturnih dobara RH.

Taj je važni cilj, u okviru bogatog programa obilježavanja osme obljetnice upisa bedema na UNESCO-ovu listu svjetske kulturne baštine, istaknut zanimljivom izložbom naziva »Susret između obala« u galeriji na otvorenom, na Muraju koji je postao važno odredište i Zadrana, i turista.

O procesu prijave, kao i o značaju za Zadar, razgovarali smo s autoricom izložbe, Zrinkom Brkan Klarin, povjesničarkom umjetnosti i arheologinjom, iz Upravnog odjela za kulturu i šport Grada Zadra, razgledajući fotografije brojnih lokalnih umjetnika, povezanih upravo motivom barkajola.

– Najprije smo razmišljali o tome da prijavimo jednu barku kao materijalno dobro, međutim, to nije toliko praktično. Prijava barkajola kao nematerijalnog dobra bila je ideja pročelnice Upravnog odjela za gospodarstvo, obrtništvo i razvitak otoka, Grozdane Perić. To je smislenije jer je ovo tradicija duga 700 godina, koliko smo uspjeli zasad utvrditi u arhivskim dokumentima. To je zanimanje ostalo gotovo neizmijenjeno do dandanas, govori Brkan Klarin i napominje kako je riječ o prijevozu u maloj barci na vesla, motor se ne koristi, kao ni jedro.

Prvi zapis 1300.

Jedino, u kratkom periodu u 20. st., između dva svjetska rata, postojao je prijevoz za koji se koristila nafta i parni pogon i ti su se brodovi zvali vaporetto.

A isto tako, valja naglasiti, karakterističan je način uvođenja u ovaj posao, obično se to prenosi s koljena na koljeno.

– I danas, aktivan je barkajol Zvonko Gregov, njegova dva sina Berto i Šime također su barkajoli. I njegov zet Dino Gajić je barkajol, trenutno najmlađi. I Zvonkov nećak, Šime Begonja je barkajol, nabraja Brkan Klarin i ističe da je tako bilo tijekom stoljeća.

A tijekom stoljeća događalo se mnogo toga, mnoge su se mijene utkale u pore barkice i sve je to valjalo temeljito i multidisciplinarno istražiti. Kako otkriva Brkan Klarin, proces prikupljanja podataka bio je prilično složen.

– Napravili smo arhivsko istraživanje, puno mi je pomogao kolega Nikola Vuletić, sveučilišni profesor, koji me uputio na bilježnički spis iz 14. stoljeća u kojem sam našla najstarije spomene barkajola. Naime, prvi zapis o barkajolima datiran je 1. srpnja 1300. godine, ističe Brkan Klarin i dodaje da je proces istraživanja trajao nekoliko mjeseci, a da je prikupljanje započela kolegica Matea Kulaš iz UO-a za gospodarstvo, obrtništvo i razvitak otoka.

Prijavnica traži, dakle, opis dobra, najstarije podatke o dobru, zatim opis kako se dobro mijenjalo tijekom povijesti. Također, potrebno je opisati opremu što je bilo prilično jednostavno, kao i način izvođenja tradicije.

Zrinka Brkan Klarin

I dvije barkajolice

Posebno je zanimljivo, a otkrila je Brkan Klarin istražujući, i da smo nekoć imali dvije barkajolice – Mariju Rimanić i Stošu Jurinić.

Također, radila je intervjue sa živućim barkajolima, i aktivnima i onima u mirovini. Preduvjet elaborata bile su i privole, odnosno suglasnosti barkajola s obzirom na to da će, ako prijedlog bude prihvaćen, oni biti nositelji ovog nematerijalnog dobra.

Ukoliko Ministarstvo prihvati prijedlog, svakako, bit će to dodatna valorizacija, poticaj da se baština očuva.

– Zaista, 20. stoljeće donijelo je toliko promjena, barkajola je danas najmanje ikad u povijesti, posljedica je to izgradnje mosta i drugih načina prijevoza. Svejedno, barkajoli ostaju jako bitni i stvarno je važno sačuvati takav način prijevoza. Prilika je to za spustiti se među valove, susresti ljude…, ističe emotivno Brkan Klarin.

No, valja imati na umu da Marina Zadar ide u koncesiju, a da su tri veza barkajola trenutačno besplatna. Hoće li tako ostati kada dođe novi koncesionar, ostaje pitanje.

– Naveli smo to u prijavnici, Ministarstvo kulture mora prepoznati vrijednost kako bi je prepoznalo i Ministarstvo mora i da bi vezovi ostali besplatni. I to je bio značajan poticaj za elaborat, dodaje Brkan Klarin.

Susret između obala

Na otvorenju dvojezične izložbe koja sadrži 40 fotografija 13 zadarskih autora, kao i arhivske, pročelnica UO-a za kulturu i šport Dina Bušić istaknula je kako je osmi program »Zagri Zadar« posvećen nedavno preminulom Miljenku Domijanu, povjesničaru umjetnosti, konzervatoru i fotografu, bez kojeg bismo teško ostvarili ovaj važni upis bedema.

– Na zaštiti baštine trebamo neumorno raditi, baš kao što je to radio Miljenko, cijeli svoj život, kazala je Bušić.

Pročelnica UO-a za gospodarstvo, Grozdana Perić podsjetila je na dodjele potpora Grada barkajolima i važnost očuvanja baštine, kao i prezentacije turistima, dok je gradonačelnik Šime Erlić naglasio kako su barkajoli važan dio identiteta Zadra te svečano otvorio izložbu.

– Imate našu podršku, neka vam Bog da snage da nastavite ovo raditi i dalje, poručio je gradonačelnik barkajolima.