Sloboda je luksuz koji si ne možemo priuštiti

Festival Nosi se, koji je trebao biti održan ovoga tjedna u Benkovcu, nasilno je prekinut još u petak. Skupina ljudi, koja se predstavlja kao branitelji, okupila se ispred Doma kulture, uzvikivala »ZDS« i jasno dala do znanja da kultura u njihovoj verziji domoljublja ima stroge granice – one koje se ne smiju preći. Pritom su još i nasrnuli na novinarku koja je cijelu situaciju snimala. Iako su tijekom vikenda najavljivali kako idu dalje, festival posvećen toleranciji i umjetnosti, čiji je program jasno progovarao o posljedicama rata, šovinizma i jednoumlja, o manipulaciji strahom i kolektivnim traumama nije se uspio nastaviti. Nasilje je bilo dovoljno jako. Ili je društvo dovoljno slabo. Ili oboje.

Pod egidom »zajedništva« i »obrane vrijednosti«, najavljeni su dolasci drugih skupina izvan Benkovca, izvan umjetnosti i, budimo realni, izvan zdravog razuma. Cilj je bio jasan: zaustaviti program do kraja. I uspjeli su. Festival se, zbog realne prijetnje eskalacije nasilja, morao prekinuti. Kako su naveli sami organizatori, novim saznanjima sigurnosni rizik od nasilnih praksi se eksponencijalno povećava poručivši da se festival ne otkazuje, samo odgađa – za neko drugo vrijeme i neko drugo mjesto. No svi znamo što to znači. Kada? Gdje? I tko će tada jamčiti da se neće ponoviti isto?

Jer ovo nije više pitanje jednog festivala. Je li sada dovoljno da se nekome nešto ne sviđa da se odmah zabranjuje? Je li dovoljno ne razumjeti predstavu da bi je se napalo? Ako su ovi samoprozvani branitelji tradicije i čuvari kazališnog ukusa uspjeli zaustaviti jedan kulturni događaj, tko će biti sljedeći? I gdje će stati?

I kako je sam organizator rekao u atmosferi gotovo ratnog stanja u kojoj država mora angažirati ozbiljne snage sigurnosti kako bi obranila pravo svojih građana na javno, legalno okupljanje, Benkovac i njegovi građani postaju žrtve, teren za demonstraciju sile onih za koje zakoni i demokratske stečevine ove zemlje ne vrijede. Kultura, kojoj se, prema izjavama politike i stručnjaka, trebao osigurati neovisan i siguran prostor za djelovanje, postala je tako žrtvom vlastitih nastojanja da raspravama o ratu i miru doda dimenziju ozbiljnosti i poštovanja, rekao je Aras.

Otvorena sezona cenzure

Prava posljedica cijele ove situacije nije samo odgođeni festival. Prava posljedica je poruka koja je poslana svima koji se usude razmišljati drugačije: šutite. Jer inače dolazimo po vas. Otvorena je sezona cenzure, danas jedna grupa, sutra druga pa tako dalje i dalje. Samo je pitanje vremena kad će se onda do kraja ovakvim grupama dati da budu kreatori kulturne politike. Pa ćemo redom skidati s programa sve što nije u skladu s nečijim »osjećajima«, »vjerovanjima«, »nacionalnim interesima« ili – još gore – »ukusom«. Da se razumijemo, braniteljima treba odati počast za ono što su napravili i dati im što pripada, ali svakako nisu i ne trebaju biti jedina mjera stvari, pogotovo kad je u pitanju kultura.

Čak i ako na trenutak zanemarimo tko su bili okupljeni ispred Doma kulture, činjenice su neumoljive: fizički su nasrnuli na ljude. Sudionici festivala i danima nakon incidenta očito osjećaju strah i nesigurnost, a situacija u malom zadarskom gradu samo je bacila ljagu na sve dobro što se tamo događa. A reakcije vlasti? Mlaka osuda, poziv na dijalog, par korektnih rečenica za medije. Standardna procedura. I potpuno neučinkovita. Jer, uz sve navedeno, prosvjednici su snimljeni kako viču pozdrav »ZDS« – pozdrav koji bi trebao biti zabranjen. Pa ipak, nitko od njih zbog toga nije odgovarao. Očito je da se na društvo navuklo neko crnilo, pa pogled prema budućnosti, u takvom okruženju i nije baš svjetao.

Kako god bilo, jedno je jasno – pravila vrijede selektivno, a odgovornost je, kao i obično, na čekanju.

I za kraj, umjetnost, da podsjetimo, ne postoji da bi bila ugodna. Ne mora biti lijepa. Ne mora vas zabaviti. Umjetnost treba provocirati misao, dirnuti, otvoriti oči i postavljati pitanja koja mnogi ne žele čuti. Umjetnost je, htjeli to neki ili ne, prostor slobode.

Ali sloboda je očito luksuz koji si više ne možemo priuštiti. Bar ne u Benkovcu. Bar ne ovaj tjedan.