ŠKRINJA USPOMENA (6) I nakon 45 godina prognoze, zagledan ​je u nebo, još zaljubljen u meteorologiju

Kao dijete sanjao je planete, oblake i svemirsko prostranstvo, a kako mladić, posegnuo za knjigama, istraživanjima i svim onim alatima koji su mu bili potrebni da pogled prema nebu i dalje bude dio istraživanja. Duško Kraljev, naš najpoznatiji meteorolog, sinonim za prognozu u Zadru, taj put opisuje kao težak, u siromaštvu, nimalo uobičajen.

Rođen je 1943. godine u Banju na otoku Pašmanu, a kaže nam kako je tek s 22 godine krenuo na fakultet. Dosta kasno, po njegovu mišljenju. No, onom tko teži za znanjem, ništa nije kasno, pa je tako uspješno savladao sve prepreke i živio svoj dječački san u koji je i dan danas zaljubljen. S kojim se ujutro budi, navečer liježe.

S Kraljevom smo se susreli u hladno, no odmah po upoznavanju dobili smo i prognozu za ostatak dana. Podsjetio je na neke izreke poput one »Sveta Kata, snig na vrata«, koje su vezivale blagdane s vremenskom prognozom. Sliježući ramenima, Kraljev ističe kako su, nažalost, danas i te pučke izreke izgubile značenje radi klime koja više nije ista.

Bilo je teško

– Zbog obiteljske situacije, siromaštva i takva vremena, završio sam srednju poljoprivrednu školu u Kaštelima, gdje sam stanovao u domu. Inače smo živjeli u zadružnoj obitelji, bilo nas je puno, a odlučili su me poslati tamo gdje sam dobio stipendiju jer su učitelj i svećenik htjeli da se dalje školujem. Nije mi žao da sam išao u tu školu, iako, nije me to toliko zanimalo. Svejedno, bio sam dobar učenik, a nakon škole sam radio u zadruzi šest mjeseci. Ipak, upisao sam se na Pedagošku akademiju gdje sam bio na matematici i fizici. Nisam imao novaca, pa sam i radio, čak i prije diplome, kao nastavnik u Škabrnji i u Kninu. Imao sam 19, a neki od mojih učenika 17 godina, govori nam kroz smijeh Kraljev koji tek kasnije, nakon Akademije, konačno upisuje eksperimentalnu fiziku u Zagrebu.

– Upornost, volja i želja za znanjem me tjerala naprijed, iako je bilo teško. Nisam imao novaca, pa sam završio i u Njemačkoj radeći kao stjuard na vlaku. Odlazio sam malo na fakultet u Zagreb, malo na posao u Njemačku. Mogu reći da me školovala Njemačka, a kad su mi rekli da dođem raditi u Zadar i ponudili stan, odmah sam prihvatio. Radio sam i na fakultetu, predavao pomorsku meteorologiju skoro 20 godina. Imao sam puno obaveza. Radio sam cijeli život na Zračnoj luci Zadar, ali imao sam i dosta honorarnih obveza, govori Kraljev kojem ne smeta kad ga ljudi zaustave i pitaju o vremenu, a nerijetko ga i zovu na mobitel. Meteorologija ja njegova ljubav, o kojoj će uvijek popričati.

Sjećanje na Sijerkovića

Tijekom svoje karijere, Kraljev je napisao na tisuće članaka o meteorologiji, ali i knjige, točnije, Klimatsku monografiju Zadra, Biograda i Zadarske županije, kao i prvi hrvatski priručnik za zrakoplovne meteorološke motritelje. Uz to, bio je dugogodišnji predsjednik Zajednice tehničke kulture Zadarske županije, a od Hrvatske zajednice tehničke kulture dobio je Nagradu za životno djelo. Posebno mu je draga nagrada Hrvatskog meteorološkog društva, nagrada njegovih kolega meteorologa.

– Najvažnije je da vas kolege priznaju, ako mi nekad nešto treba u kontaktu smo i uvijek su na raspolaganju. To mi je jako drago, ali ipak se najviše sjećam pok. Sijerkovića koji mi je jako puno pomogao u samim počecima, od kojeg sam jako puno naučio. Govorio mi je kako prognoza ima i kost i meso, a meso su vam u prognozi one narodne izreke koje malo nadopune stručne, nekad suhoparne prognoze, govori nam Kraljev kojem su, kaže, sve te izreke jako drage, teško je izdvojiti neku.

– Sve su vezane uz godišnje doba ili svetkovine. Na primjer, na Veliki petak »Pilat ruke opere bez grmljavine« ili »Do Božića jugo i mraz, poslije bura i snijeg«. Sve su to stvari koje je narod godinama promišljao, živeći na otvorenom, gledajući u nebo, govori nam Kraljev koji isto tako svaki dan u 7 sati ujutro gleda u nebo, nakon čega sjeda uz kompjutor i analizira podatke kako bi se spremio za gostovanje na radiju i pročitao vremensku prognozu.

– U mirovinu sam otišao sa 66 godina, a sad imam 83 i dalje radim, nemam mira. Cijeli život sam radio u zrakoplovnoj meteorologiji i kontroli leta kao prognostičar. Kako napraviti dobru prognozu, ovisi o puno faktora. Čak je i veliki Einstein rekao kako nikad neće biti točno prognozirano vrijeme radi puno faktora koji o tome odlučuju… A znate, uvijek imaju nedostatak i nekad me mučilo što ako pogriješim…, otkriva nam Kraljev te dodaje da pokušava ujutro prikupiti šo je više moguće podataka i prepoznati kakvo će biti vrijeme.

Zemlja plače

– Nekad davno bismo sjeli i crtali karte, a danas imamo radare, sonde, satelite, more podataka. Doduše, prognoze promjene su jako dobre danas, to nam puno pomaže. Međutim, iako je danas lakše davati prognoze, ne znači da su i puno točnije neko što su bile. Kratkoročne su jako precizne i možete se u njih pouzdati, a kad vam kažu da će biti promjene možete znati da to nije napamet, već na osnovu analize podataka, napominje Kraljev. Naravno, morali smo ga i upitati kakva nas zima očekuje.

– Zima je već godinama sve toplija i toplija. Negdje će ugristi, ali uglavnom na cijelom planetu u prosjeku će biti toplija. To je u trendu zatopljenja, temperatura raste, a to samo ljudi mogu spriječiti jer inače uništavamo atmosferski omotač, a zemlja zapravo – plače. To sve utječe na prirodne pojave, na morske struje, poplave… Na primjer, znao sam reći kako u Zadru imamo sve manje zraka. Mislim, zraka imamo, bura puše… no, puno se gradi i svugdje je beton, parkova nema. Gdje će ta kiša kad padne, pita se Kraljev, iako, i dalje ostaje optimističan jer ističe kako budućnost nije toliko crna, doći će, kaže, nove generacije noseći svjetlo sa sobom.

No, ipak, najviše je ponosan na svoju obitelj. Sa suprugom Mirjanom ima četvero djece. Ima i jedanaestero unučadi. Otkriva nam kako nema nasljednika svoje struke, no ponosno nabraja njihove škole i fakultete. Srećom, imaju njega kao vrsnog učitelja koji obavezno pomaže kad zapnu u zadacima iz fizike i matematike.

– Najveća radost mi je obitelj. S unucima sam stalno u kontaktu. Radim s njima matematiku i to me vraća u mlade dane. U meteorologiju neće nitko od njih, ali sam jako ponosan na njihove druge uspjehe. Mislim da se upornošću, željom i radom može puno toga postići i to je moto koji prenosim na svoju djecu i unuke, govori Kraljev.

Sadi cvijeće, čita…

Da nije meteorolog, kaže, bio bi fizičar. A s druge strane, kad je na otoku onda sadi cvijeće. Ne ide na ribe, iako bi to čovjek pomislio, već sa suprugom njeguje vrt pun cvijeća. Osim toga, voli putovanja, društvo, šetnje, ali najdraži su mu hobiji čitanje i plivanje.

– S unukom sam jednom došao na bazen, pa kad sam vidio da i stariji plivaju odlučio sam i ja. Plivanje mi je vratilo zdravlje, imao sam puno problema prije, a sad kao da su rukom odnesene. Iako, treba se baviti i glavom i tijelom! Plivanje mi je za tijelo, a čitanje za glavu. Obožavam klasike, volim Dostojevskog, čitao sam Don Quijotea sigurno pet puta.. Svaki dan minimalno sto stranica, i to čak povećalom radi slabijeg vida s obzirom na to da sam na ribarenju izgubio vid na jedno oko. Ali ništa mi to ne smeta, već 45 godina dajem prognozu i to me jako raduje. A do kad ću raditi? To ne znam, dok budem mogao, govori nam naš meteorolog.
A dok se na kraju rastajemo i pri izlasku na hladnoću gunđamo stežući kapute, on nas podsjeća kako je zadarska klima zlata vrijedna, jedna od najljepših klima Jadrana. I odmah se ograđuje, nije to zato što voli Zadar, već zato što to podaci potkrjepljuju cijeli njegov život.