Riječi Marije Obad usmjeravaju nas prema porazima i pobjedama koje svaki život nosi

U Ogranku Matice hrvatske u Zadru održano je svečano predstavljanje zbirke pjesama »Svitanja« autorice Marije Obad. Program su vodili recenzenti Elvira Katić, profesorica, Vlatko Majić, profesor i nagrađivani književnik, Milena Dundov, dramska umjetnica, te sama autorica, Marija Obad.

U glazbenom dijelu programa nastupili su talentirani učenici Glazbene škole Blagoja Berse iz Zadra: Noa Zara Botunac na gitari, Ao Okado i Mia Grubić na violinama te Ivan Majstorović na violi, koji su na samom početku odsvirali jednu klasičnu kompoziciju čime su dodatno obogatili atmosferu predstavljanja ove pjesničke zbirke.

Ljepota stihova

Zatim je dramska prvakinja iz Kazališta lutaka Zadar, Milena Dundov posebno dočarala emocije zbirke čitajući nekoliko pjesama iz »Svitanja« kroz svoju osebujnu interpretaciju. Nakon nje, profesor Vlatko Majić, poznat po brojnim književnim nagradama i djelima uvrštenim u razne antologije i zbornike, podijelio je svoje dojmove o zbirci.

Istaknuo je ljepotu i dubinu stihova Marije Obad, naglašavajući pritom kako posjeduje osebujan pjesnički izraz.

– Produhovljeni krajolici pred nama odjednom snažno ožive u lirskim odrazima poetese Marije Obad, dok ujednačeni dodiri u samoći crpe iskonsku snagu iz vjere u život i slobodu duha.

Tragajući i sveudilj rastući kroz duhovnu zrelost, autorica prati tragove egzistencijalnog utemeljenja, od otočne kolijevke, tvrde i znamenovane velebitskom burom, do bistrih osvita i obzora bliske Hercegovine, kao i do neretvanskih prozračnih tišina u blagim utihama mora.

Kada nastupi izgrađeni mir iz prirodnih krvotoka, neugasiva svjetlost prepoznatih, sažetih stihova u najiskrenijim titrajima nosi nas prema smirajima, Božjoj dobroti i ljubavi, rekao je Majić, osvrćući se na autoričine prve četiri zbirke.

Govoreći o najnovijoj zbirci pjesama Marije Obad, posebno je naglasio kako »trnje i ljepota, zagrljeni u škrtom prostoru, sjaje isklesanim riječima snage i vjernosti prirodi u njezinim pojavama« koje nas oblikuju i izgrađuju, dajući jedinstvenu čar poetskom doživljaju nas samih i svijeta oko nas.

– U osamdesetak pjesama, kratkog izričaja s poantom na završetku – što je čest i logičan postupak – prepoznaje se autorica nježnog bila i stamenih načela, što se najbolje ocrtava u stihu: »nisam stijena, ja sam pjena – ljubim kamen, ljubim kamen do beskraja«.

Kroz ovu zbirku otkrivamo kako je lirika istovremeno titraj duše i radost oka pred beskrajem veličanstvenog stvorenog, ali i težak put preko valova do konačnog smiraja, istaknuo je Majić.

Kiša umiva, vjetar umiruje

Ipak, kako ističe ovaj profesor, svitanja se neumorno rađaju svakog jutra, poput sjećanja na djetinju igru i raskoš mladosti, vraćajući nas na sve one dobre ljude koji su nas obogatili kroz zajedničke trenutke i suživotne susrete koje pamtimo.

– To bi mogla biti i glavna poruka ove zbirke – potreba da hodamo prema istinskoj krajnjoj vrijednosti. Čistoća ovog pjesničkog izraza, ljepota jednostavnosti u slobodnoj formi i neponovljiva melankoličnost stihova, skladno složenih i naizgled lako oblikovanih, smještaju našu samozatajnu pjesnikinju na značajno mjesto u hrvatskom pjesništvu, apostrofirao je Majić.

Recenzentica Elvira Katić osvrnula se na poseban pjesnički postupak Marije Obad, naglašavajući pritom kako je njezin pristup stvaranju poezije vrlo specifičan i prepoznatljiv.

– Autorica Marija Obad uspijeva uhvatiti neodređeni oblik buduće pjesme, koji potom razvija u strukturu koja nosi njezin jedinstveni pečat, kazala je Katić te dodala kako pjesnikinja u prvom stihu fiksira početak i naslućuje završetak, a zatim, dok su joj nadahnuća pri ruci, ispunjava prostor između tih dviju destinacija.

– Njezini stihovi nisu ni zagušeni, niti pretjerano razvučeni – dolaze do izraza u savršeno odabranim riječima. Izražavaju njezinu egzistencijalnu poetiku, otkrivajući nju kao lirski subjekt ovog trenutka.

U svojoj poeziji ona je intenzivno posvećena, gramatična, britka, tragalački snažna i zgusnuta, istaknula je ova recenzentica osvrnuvši se i na nekonvencionalnost stiha pjesnikinje, a koji se očituje kroz raznoliku ritmiku i često korištenje riječi poput oluja, kiše, munja i grmljavine.

– Te riječi nas usmjeravaju prema njezinom životnom iskustvu, prema porazima i pobjedama koje svaki ljudski život nosi. Kada piše »kiša umiva, vjetar umiruje« ona pokazuje blagost i dopušta rajskoj toplini da je obuzme. Ipak, u nekim pjesmama javlja se i doza pjesničke skepse, boli i unutarnjih kolebanja, kao što se vidi u stihovima »još osjećam srce umorno ili je sve privid, obmana u zanosu«, objasnila je Katić.

Vrijeme životnih rastanaka

Prema njezinim riječima, pjesme okupljene u ovoj pjesničkoj zbirici zrače tjeskobom individualnog postojanja te predstavljaju svojevrsnu kroniku protoka vremena i starenja.

– Lirski subjekt je osamljen na stazi vremena, koje nam je svima darovano, bilježi uzdahe, oluje, i pritom se pita tko sam ja zapravo, što je za pjesnike, koji su čuđenje u svijetu, oduvijek bila temeljna preokupacija. Odgovor na to pitanje možemo pronaći u stihu »sakrile se godine u sjećanje, slike najljepše magle se u suzama«, kazala je Katić, te zaključila svoj osvrt podsjećanjem na vlastite riječi iz recenzije druge zbirke Marije Obad.

– Pjesništvo je rijetko hod po ravnom, jednostavno putovanje, krotko koračanje misaonim prostranstvima koja se, u suzvučju s riječima, pretvaraju u doživljajne slike autora – klesara riječi koji dodiruje čitatelja, zaključila je.

Na kraju večeri, okupljenima se obratila i sama autorica izrazivši svoju zahvalnost svima koji su pridonijeli realizaciji zbirke. Posebno se zahvalila predsjedniku Ogranka Matice hrvatske u Zadru, Radoslavu Juriću, kao i tajnici Anici Serdarević na podršci pri tiskanju i objavi zbirke, ali i recenzentima te svima ostalima koji su na bilo koji način pomogli ili podržali njezin rad.

Potom je pročitala nekoliko svojih pjesama, među kojima su se našle i neke još neobjavljene. Svoj govor završila je osvrtom na svoju najnoviju zbirku pjesama, prilikom čega je otkrila motivaciju koja leži u pozadini njezinog stvaranja.

– Ova zbirka nastala je u jednom za mene nadasve stresnom vremenu. Posvećujem je, kao što ćete imati prilike pročitati, mom anđelu. To je bilo vrijeme životnih rastanaka, na ovaj ili onaj način.

Priznajem da me proživljeno slamalo, gotovo da me nije skršilo, iskreno će pjesnikinja Marija Obad koja je zaokružila večer sljedećim riječima: »Pred tvojim vratima čekam, ne bojim se ući. Život nije pjesma, pjesme su život«.