Razgovarali smo sa zadarskim maturantima koji dobivaju pravo glasa, evo što kažu o izborima

Ovu godinu ćemo trebati donijeti dosta odluka, a naš glas i naše mišljenje ćemo imati priliku iskazati na izborima koji nas očekuju, na europskim, parlamentarnim i predsjedničkim izborima. Na prve izbore, one parlamentarne, izaći ćemo već 17. travnja.

Upravo to jutro kad je predsjednik Milanović objavio datum izbora bili smo u Gimnaziji Jurja Baraković gdje smo razgovarali s učenicima o stavovima mladih u vezi nadolazećih izbora.

Lana Klarica, Mirta Zalović, Šimun Ražov, Mihovil Rajčić i Roko Strika učenici su 4c i 4e razreda i planiraju izaći na izbore, iako smatraju kako većinu mladih to ne zanima.

Loše informirani

– Vjerojatno ću izaći na izbore, iako mislim da većina mladih zapravo nije dovoljno ni upoznata s tim tako da mislim da bismo trebali više o tome pričati. Mi imamo sat politike jednom tjedno i na tom satu pričamo o izborima, ali uglavnom spominjemo definicije i slično.

Nismo previše upoznati s tim, kazala je Klarica dok je Zalović dodala da ih profesorica uči da moraju izaći na izbore, da je to jako bitno.

Kad smo ih upitali, žele li njihovi kolege i prijatelji izaći na izbore nesigurno su slegnuli ramenima. Ražov nam je kazao kako dosta uče na satu Politike i gospodarstva, međutim, nisu upoznati s konkretnim radom i stavovima pojedinih stranaka.

– Većina ni ne zna za koga bi glasali, kad ne znamo za što se točno koja stranka zalaže, kako tko s kim surađuje. Pogotovo s tim Europskim parlamentom. Izaći ću na izbore, ali ne znam još što se tu dešava, kazao je Ražov s kojim se Zalović složila.

– Pogotovo mi mladi ne znamo za koga glasati, kad tek prvi put imamo pravo na glasanje, kazala je Zalović dodavši da želi izaći na sve izbore.

Rajčić nam je kazao kako misli da se nedovoljno priča o tome, da misli da neće puno mladih izaći na izbore.

– Iskreno, ne bih baš rekao da će mladi izaći na izbore. Dosta politika utječe na to koliko će se uopće pričati o tome. Po svemu kako se država vodi, nismo baš tu nešto perfektni. Mislim da čak i roditelji malo izbjegavaju tu temu, možda je jedan od tih razloga to što ne žele da im djeca odu vani radi loših plaća i stanja u državi pa ni ne žele o tom pred djecom, kazao je Rajčić.

– Mislim da smo svi više-manje loše informirani o svemu, dosta smo mladi i ne shvaćamo koliko možemo. Većina nas je tek napunila 18 godina i tek stekla pravo da izađe na izbore pa mislim da većina nije ni pratila političku scenu.

Mislim da nam političari trebaju iznijeti neke konkretne mjere kojima nas mogu motivirati da izađemo na izbore, da se zainteresiramo za politiku. Na primjer, da kažu kako mladima nuditi neke prednosti i veće mogućnosti zapošljavanja pa kad završimo faks da znamo da smo glasali za nešto bolje za nas i sve mlade, kazao je Strika.

Ovisnost o turizmu

Klarica se složila s njim i dodala kako bi do kraja studija trebali imati svoj posao i raditi u svojoj struci kako bi znali žele li se baviti s tim i nakon faksa, a da tijekom studija trebaju imati neke konkretne prakse kod poslodavaca.

– U prvom planu nam je naša egzistencija i političari bi se trebali više posvetiti tome da napravimo neku industriju u Hrvatskoj, da ne ovisimo samo o turizmu, jer većina nas je nesigurna u budućnost ovdje. Ne samo radi našeg posla, nego općenito stanja u državi koja ovisi o toj jednoj grani.

Iseljavanje van Hrvatske mnogima daje neku sigurnost, a ovdje se dosta pažnje pridaje manjim problemima koji su često u prvom, umjesto u drugom planu, istaknuo je Strika.

Na temu stanja u državi, nadovezao se Rajčić kazavši kako bi fokus političara trebao biti na otvaranju radnih mjesta.

– Smatram kako bi cilj ove države trebalo biti otvaranje radnih mjesta za ljude koji se educiraju na fakultetima za kojima je najveća potražnja. Ako se jako puno ljudi želi upisati na fakultete poput elektrotehnike, trebalo bi osnovati možda neke firme koje će se baviti tim poslovima.

Ako neće država ulagati u takve firme, ne mogu ni očekivati od privatnika da će to raditi. Ako će država to raditi, onda će i poticati privatnike da to isto rade, a mi bismo bili u plusu jer se otvara veći broj mjesta u poslu koji nas zanima i mladi bi dobili nadu i razlog da ostanu u svojoj državi, kazao je Rajčić.

U razgovoru s učenicima, često se spominjala želja mladih da se presele u druge države. Naša grupa učenika radije bi ostala u državi, iako, kako kažu, njihovi vršnjaci među sobom često znaju razgovarati na tu temu. Iako ni tu ne znaju ni što bi, ni gdje bi.

Nešto malo bolje

– Mislim da bi većina radije ostala ovdje, ali što više vrijeme ide mijenja se narativ među našom generacijom. Kako smo pričali, u slučaju da ne bismo mogli naći odgovarajući posao i uvjete za život, većina ne bi ostajala ovdje već bi išli negdje drugdje gdje će im se omogućiti posao za koji su se školovali.

Većina bi otišla tamo gdje će im se to cijeniti malo više, kako na plaćama tako i na nekoj ljudskoj osnovi, kazao je Strika.

Kad smo ih upitali misle li da će se stvari promijeniti na bolje, nisu se u potpunosti složili. Klarica je kazala kako nije baš sigurna, jer joj se čini da se sve vrti oko istog. Za razliku od nje Ražov misli da se ipak mijenja na bolje, ali polako.

– Ipak ide nešto malo bolje, konstantno pomalo ide prema boljem, ali teško je to s ovakvim ljudima na čelu države koji uvijek gledaju svoje interese nego svih nas i dolazi do problema da sve ovo ide sporo, kazao je Ražov dodavši da se svakako nada boljem.

– Promjena je dugotrajan proces, vidimo mi pozitivan pomak i nadamo se da će biti bolje. Lako je nama sad ovdje sjediti i govoriti treba ovo, treba ono, ali nije to samo tako lako, doći i napraviti nešto. Mislim, vidimo pomak i ne trebamo biti pesimistični od toga, naglasio je Strika naglasivši da bi jedan od prioriteta političara trebalo biti očuvanje sigurnosti u zemlji.

– Možda najljepša stvar kod Hrvatske je to što smo sigurna zemlja, i mislim da je najvažnije da osiguramo da to tako i ostane. To je jedna od najvrjednijih stvari, a koje nismo svjesni. Kao nacija to ne cijenimo dovoljno, a to bi trebali jako paziti. Kad bi se to promijenilo, bilo bi nam puno gore nego sad, kazao je Strika s kojim su se svi složili dodavši kako je kod Hrvata najljepše zajedništvo koje također treba čuvati.

Kad smo se dotaknuli društvenih mreža kao puta kojim bi se političari možda trebali predstaviti mladima, grupa je istaknula kako je to dobar način da se dođe do većeg broja mladih.

Ljuti umak i Tik tok

– Evo dat ću primjer Pernara, svi mladi ga znaju s društvenih mreža i radi toga on im je šou. Samo problem je kod toga, što ti mladi onda ne gledaju što netko od političara točno zastupa i što točno govori, kazao je Ražov.

Zanimljivo, složili su se i oko toga da je bolje da su političari manje na društvenim mrežama, a više fokusirani na konkretne mjere i politike koje provode.

– Mislim da bi to kod velike većine, bez obzira jesu li mladi ili stari, izazvalo suprotno, kad bi bilo kojeg premijera, bilo koje države, vidjeli da radi Tik tok izazove, da probava, na primjer, ljute umake, mislim da ne bi bilo baš dolično jednom premijeru, kazao je Strika.

Više zelenila i nade

– Volio bih više zelenih površina, mada stvarno se dosta radi po to pitanju. Vidi se pomak, ali nikad dosta zelenila, pogotovo u ovo doba betonizacije. Treba naći načina za uklopiti gradnju i zelenilo… Hrvatska ima tu ljepotu prirode s kojom se dičimo svugdje pa bilo bi lijepo da tako i ostane, napomenuo je Strika.

– Slažem se za zelene površine, ali volio bih kad državljani Hrvatske ne bi gubili nadu. U smislu, ova naša država je ovakva i onakva, ali to se može promijeniti kroz desetak godina, kazao je Rajčić.

– Možda bi trebali živjeti u ovoj državi čak i ako i dalje bude loše, pokušati je napraviti boljom. Kao na primjer, u obitelji, ako je neki problem trebamo skupa proći kroz to. Tako i u državi, voljeti je i kad je dobro i kad je loše, zaključio je Ražov.

Kad smo ih upitali, smatraju li da bi se trebala spustiti dobna granica za glasanje uglas su odgovorili – »Ne«.

– Nismo ni mi s 18 dovoljno informirani o tome, a kamoli još mlađi. Mislim da to mlađim generacijama nije toliko bitno. Ja osobno, nismo uopće razmišljala do nedavno o tome, kazala je Klarica, a Zalović je također dodala da njihova generacija nije uopće ni svjesna što to sve znači.

– Uostalom, tek postajemo informirani s 18 godina. Mislim, tek u četvrtom razredu srednje i dobivamo predmet Politika i gospodarstvo. Vjerojatno postoje pojedinci koje to zanima, ali jako teško bi se išta postiglo s tim da se smanji dobra granica, kazao je Rajčić.

Učenici s kojima smo razgovarali smatraju da je važno izaći na izbore, iako, kako kažu, postoji veći broj onih koji su izgubili vjeru da se išta može napraviti.

Mentalitet i statistika

– U Hrvatskoj se svi vode onom, što će moj glas promijeniti – ja sam samo jedan. Ali nije to jedan glas, puno ljudi tako kaže i kad bi se puno tih ljudi skupilo i nešto napravilo onda bi i šira javnost dobila pravi dojam koliko su ti brojevi veliki. Onda bi možda došlo do promjene.

Bilo bi poželjno da svi izađu, pa makar da prekriže listić pa da se vidi koliko je ljudi zapravo toliko nezadovoljno da nemaju ideje za koga bi glasali. Bilo bi zanimljivo vidjeti analitiku, navečer nakon izbora na vijestima da je recimo 20 % glasalo tu, 10 % tamo, a ostali su prekrižili listić. To bi bilo alarmantno, kazao je Stika.

– Dosta ovisi o kandidatima. Uvijek kažu da je onaj tko je na vlasti najgori, da ga treba maknuti. Ali, koga onda staviti? Na to pitanje nemaju odgovor i onda dolazi do toga da ljudi ni ne izađu na izbore, jer nisi siguran hoće li netko napraviti nešto bolje ili gore, kazao je Ražov.

– Mi nemamo ni tu statistiku koliko se razvila država za nečijeg mandata. Ljudi govore da je Plenković loš i da ga treba maknut, ali mi ne znamo brojke koliko se država razvila i tu neku realnu sliku, kazao je Rajčić.

– Mi se kao nacija volimo isprsit kad je dobro, a isto volimo i prigovarati. Kad su naši sportaši dobri, super su, a kad izgube najgori su. Tu se vidi refleksija našeg naroda.

Kad političari i naprave nešto dobro, mi sumnjičavo mislimo »a sigurno je nešto sebi u korist napravio«, a kad je nešto loše onda je to – »a vidiš, loši su«. Mislim da je dosta teško biti na tim funkcijama, s ovakvim narodom, kazao je Strika dodavši da se treba uzeti u obzir i mentalitet naroda kad se gleda politička situacija.