Ratko Bulajić: Moje pjesme prvenstveno nastaju iz patnje

Hrvatsko književno društvo Ogranak Zadar organiziralo je promociju zbirke poezije »Oči mi za pticama luduju« autora Rajka Bibe Bulajića. Zbirku su predstavili Nikola Šimić Tonin i autor Bulajić. Riječ je o osebujnom i svestranom autoru koji je obilježio zadarsku scenu tijekom 20. stoljeća.

Naime, organizirao je prvi rock Open Air Festival Sun fest, otvorio je jednu od prvih videoteka na području bivše države, a sada se vraća na velika vrata svojom zbirkom poezije. Na sve to osvrnuo se predsjednik Hrvatskog književnog društva Nikola Šimić Tonin.

– Posebno mi je zadovoljstvo što mogu predstaviti knjigu urbane poezije čovjeka za kojeg mi je žao što ga nisam ranije upoznao jer je on za mene jedno neupitno pjesničko otkriće. Rajko pripada rockerskoj generaciji, pa čak je bio i promotor glazbenih grupa. Sve to je ostavilo poseban dojam na mene i želim da imamo više ovakvih knjiga, kazao je Šimić Tonin.

Često piše u aoristu

Zbirka pjesama simbolično je upotpunjena s 22 pjesme zato što je autor rođen toga dana, a sve pjesme su nastale tijekom 2022. godine. Bulajić je objasnio kako voli koristiti arhaične riječi u svojoj poeziji.

– Pišem jezikom kojim se pisalo nekad davno, kada su ljudi bili pismeniji, kada nije bilo digitalnih tehnologija. Pjesnici poput Tina Ujevića, Matoša ili Nazora su namjerno upotrebljavali arhaične riječi ili izbjegavali tuđice. Ljudima je pomalo neuobičajen moj način pisanja.

Uz to, moje pjesme nemaju naslov, već je on sadržan u posljednjim stihovima. Često pišem u aoristu jer su moje pjesme prošlo svršeno vrijeme. Naime, one su doživljene i više ne traju. U njima je ono što sam doživio oko sebe i što je bilo stvarno, kazao je Bulajić i objasnio kako njegove pjesme prvenstveno nastaju iz patnje.

– Čovjek u mojim godinama sve više počinje razmišljati o prošlosti. Većina mojih prijatelja, s kojima sam odrastao, su pod zemljom. Iako se vrijeme ne može vratiti, sviđa mi se tugovati zato što se u tuzi može pronaći tolika ljepota. Ako nemaš grč u sebi, onda nemaš što izbaciti, kaže Bulajić i ističe kako su ga prijatelji financijski podržali u izdavanju zbirke.

Inspirirala ga ljubav

– Moja lirika se odnosi na maglovitu prošlost u kojoj su uglavnom žene. Ne znam koja je veća inspiracija od ljubavi, a ja sam imao tu sreću da sam volio. Možda koji put tugujem za neuzvraćenim ljubavima u svojim pjesama, ali u tome pronalazim veliku ljepotu.

Iako se umijem potući ili napraviti glupost, ne umijem mrziti jer sam cijeli život bio pun ljubavi i volio. Upravo je to ono što me drži, objasnio je Bulajić i osvrnuo se na svoj stil pisanja.

– Sve moje pjesme su strukturirane jer ne umijem pisati slobodno. Naime, najslobodnije pišem kad sam u svom filozofskom ili mentalnom kavezu. Potaknut tom mišlju smislio sam i naslovnicu koja to dobro ocrtava s prikazom saća i neba s pticama.

Stilizirani oblik saća simbolizira pčele koje se uvijek vraćaju svom »kavezu« u kojem stvaraju med, a tako radim i ja u svojim pjesmama, pojasnio je Bulajić.

Autoru su prilikom tiskanja zbirke, pored Zadarske županije, pomogli i mnogobrojni prijatelji.

– Danas je prava rijetkost pronaći prave prijatelje, pogotovo ako je interes u pitanju, zaključio je Bulajić te dodao kako je on sretan što ima podršku i priznanje svojih prijatelja i poznanika.