RADNICI NA VRUĆINI Ne boje se toplinskog vala, u radu, hladu i tekućini je - spas

Ljetne temperature dosežu vrhunce i mnogi od nas traže osvježenje u klimatiziranim prostorima, u hladu ili, pak, u moru. Međutim, određeni poslovi zahtijevaju sate i sate provedene na suncu i iznimno visokim temperaturama, stoga smo provjerili provjerili kako »dišu« naši vrijedni čistači, dostavljači, konobari, poštari, građevinarci…

Koliko je njihov rad zahtjevan, potvrđuje nedavni zahtjev sindikata građevine, kako su prenijeli nacionalni mediji, da preporuke o skraćivanju ili reorganizaciji radnog vremena, čestim pauzama, dostupnosti vode i zaštitnoj opremi, postanu dio zakona, a traže i određivanje maksimalne dopuštene temperature za rad na gradilištima.

Nema do kafića

Premda je navedena težnja već praksa u nekim zemljama zapadne Europe, naši se sugovornici ne žale previše, kažu – u radu je spas, ali i vodi.

Dvadesetogodišnjeg Lovru Marniku sreli smo dok je na paleti vukao robu za dostavu i s osmijehom nam je ispričao kako zbog vrućine nema nikakvih problema.

– Svaku pauzu iskoristim tako da odem u skladište, u komoru, na minus 20 stupnjeva. Da, znam da su opasne takve oscilacije temperature, ali opasno je i vanka stajati. Pijem dovoljno vode i jako puno kave, to mi pomaže, kaže Lovre i dodaje da bi mu posao biti lakši da se turisti malo pomaknu dok vuče paletu i pokušava se probiti do odredišta, a ne da, kako kaže kroz smijeh, idu gradom kao muhe bez glave.

Lovre Marnika/Foto: Luka Jeličić

Mladi konobar istaknuo je kako on radi najbolji posao na svijetu jer je uvijek – itekako hidriran.

– Ma, ljudi moji, nema bolje nego raditi u kafiću. Pijuckamo hladna pića, koliko nam treba, proćakulamo s ljudima, a često nas razveseli i ohladi kakva manča. Nahodam se, ali to je dobro za kondiciju, ma, meni ništa nije teško, kaže nam i doda da ga ipak ne fotkamo.

– Reći će gazda da ću ga u minus otjerati. Šalim se, ali ipak, neka moje sretno mjesto ostane naša mala tajna, doda simpatično.

Sreli smo i konobaricu Kolumbijku koja nam je rekla kako joj je sve super, i ljeto, i Zadar, i ljudi.

I građevinci bi radije na plažu

Na prvoj crti linije održavanja grada čistim, usprkos brojnim turistima i posjetiteljima tijekom ovih mjeseci, naši su heroji iz Čistoće i zaista nas veseli vidjeti njihovo zadovoljstvo.

– Ja počinjem u pet sati ujutro, tada je manje vruće, pijem puno vode, odradim do podne i dobro mi je, govori Matej koji također nije imao zdravstvenih problema zbog iznimnih vrućina.

Matej/Foto: Luka Jeličić

Sreli smo i poštara koji je samo kratko, gotovo trčeći, komentirao da nema vremena ni za marendu, a kamoli za razgovor.

Kad govorimo o ekstremno zahtjevnim poslovima, uvijek su nam prva pomisao – radnici na građevini.

– Ma navikli smo, moramo raditi, treba nama plaća i ljeti. A napišite i kako se svi žale na radove, kao da mi ne bi’ radije bili na plaži i guštali, al’, ljudi moji, i ja trebam donijeti kruh djeci na stol, govori jedan od radnika.

– Dobro je, popijemo vode i malo piva, a nekad malo i pogledamo žene. Kako ide ona pjesma, djevojke u ljetnim haljinama volim, dodaje drugi kroz šalu.

A dostavom ljetnih haljina, još kad su uhvaćene na sniženju, Zadranke razveseljava Marin Smolić koji radi u jednoj od dostavnih službi.

– A je, malo mi je teško, najgora mi je ova sparina, ma nije što je vruće, nego nema zraka, pogotovo među zgradama. Pijem što više tekućine, razne, ne samo vode. Da bih ja lakše i brže odradio posao, važno mi je samo da se ljudi javljaju na telefon kad ih zovem zbog dostave, kazuje Marin.

Marin Smolić/Foto: Luka Jeličić

Prodavač lubenica

Naravno, nismo zaboravili ni one koji ustaju rano, beru plodove svog mukotrpnog rada te ih dovoze na gradsku tržnicu kako bi nam ponudili zdravo, ukusno i svježe.

– Rano uberemo, oko sedam dođem na pijacu iz Briševa. A, čujte, imam 83 godine, meni je malo teže na ovim vrućinama, moram priznati, ali pijem puno vode i držim se hlada koliko mogu, stalno me djeca upozoravaju da se pazim. Bilo bi dobro da imamo otkupnu stanicu za voće ili povrće, ili nekakve zatvorene tržnice kao što se radi po Europi, ali dobro je, što je, tu je, govori Joso Glavan za štandom sa svojim lijepim lubenicama.

Joso Glavan

Usprkos poteškoćama, dakle, radnici na otvorenom nastavljaju s entuzijazmom obavljati svoje dužnosti, prilagođavajući se vremenskim uvjetima koliko god je to moguće.

Napomenimo na kraju, reporterski dvojac odradio je ovaj zadatak uz bočicu vode i veliku želju da se sugrađani, nakon ovog članka, sjete barem se zahvalno nasmiješiti zaslužnima što imamo čist i lijep grad, pravovremenu dostavu ili, pak, osvježenje na terasi kafića.