»PTICE VELEBITA« Predani terenski rad Gordana Lukača rezultirao vrijednom knjigom

Pred kraj svoje dugogodišnje karijere ornitolog Gordan Lukač nedavno je u Gradskoj knjižnici Zadar predstavio knjigu »Ptice Velebita«. U njoj donosi svojevrsni presjek terenskog rada koji je započeo još 1980-ih godina, od kada je strpljivo pratio i bilježio letove planinskih ptica.

Kao dugogodišnji ornitolog NP Paklenica, Lukač je planinu prošao više puta uzduž i poprijeko, prateći selidbe, gniježđenja i promjene koje su s vremenom postajale sve vidljivije. Kako otkriva, riječ je o zatvaranju jednog životnog kruga pred mirovinu, ali i poruci da prirodu koju još imamo trebamo promatrati tiho, pažljivo i s poštovanjem.

Pregazio planinu

Ideja za knjigu »Ptice Velebita« sazrijevala je godinama, a dodatni poticaj dobio je nakon što je 2011. objavio »Atlas ptica NP Paklenica «. Dugogodišnji terenski zapisi, koje je prikupljao još od sredine 1980-ih, postupno su prerasli u cjelovitu priču o planini koju je obilazio gotovo cijeli radni vijek i to od sjevernog do južnog Velebita, kroz kanjone Paklenice i visoravni iznad Zrmanje.

– Podatke sam počeo prikupljati još 1985. godine na sjevernom Velebitu, a prvi veći teren bio je uspon na Zavižan s kolegom Eduardom Kletečkim, nakon čega sam se tom području stalno vraćao. Kako sam radio u Paklenici, planinu sam godinama prolazio uzduž i poprijeko, bilježeći opažanja koja su s vremenom postala temelj ove knjige, priča Lukač.

Knjiga je nastala iz višedesetljetnog rada i predstavlja spoj znanstvenih istraživanja i osobnog iskustva na terenu. Namijenjena je planinarima, promatračima ptica, ali i svima koji žele bolje razumjeti bogatstvo velebitske ornitofaune i njezinu osjetljivost na klimatske promjene i ljudske intervencije.

– Donosim prikaz ptičjeg svijeta koji je sve više ugrožen. Posebno su pod pritiskom ptice grabljivice zbog trovanja, krivolova i izgradnje vjetroelektrana, a knjiga može poslužiti i za praćenje promjena u brojnosti vrsta u razdoblju sve izraženijih klimatskih promjena, upozorava Lukač.

Uz bok Kopačkom ritu

Lukač donosi širok pogled na Velebit kao jednu od ključnih prirodnih barijera i koridora u preletu ptica između Mediterana i kontinenta. Kroz poglavlja o proljetnim i jesenskim selidbama vodi čitatelja preko planinskih prijevoja poput Vratnika, kanjona Velike i Male Paklenice te prostora iznad Zrmanje, otkrivajući tihe migracijske putove koji se svake godine odvijaju iznad ove planine. Posebno mjesto zauzimaju preleti ždralova, ali i preporuke lokacija zanimljivih promatračima ptica, zbog čega knjiga djeluje i kao svojevrstan vodič kroz velebitsku ornitofaunu.

– Započinjem s pričom o Velebitu kao prirodnoj barijeri i važnom koridoru u preletu ptica između Mediterana i kontinenta. Govorim o utjecaju klime, proljetnim i jesenskim migracijama te ključnim točkama preleta poput Vratnika, Baških Oštarija, kanjona Paklenice i područja iznad Zrmanje. Posebno sam obradio i selidbu ždralova kroz godine, a jedno poglavlje posvetio sam promatračima ptica. U knjizi se nalazi i popis vrsta s kartama rasprostranjenosti te pregled brojnosti rijetkih i ugroženih ptica, osobito grabljivica i sova, objašnjava autor ovog vrijednog stručnog štiva.

U publikaciji otkriva i nove podatke o opažanjima ptica te njihovoj brojnosti, prikupljene kroz dugogodišnja istraživanja različitih staništa na području Velebita.

– ​Sažeo sam sve dostupne podatke o Velebitu i prikazao ukupno 287 vrsta ptica. Po bogatstvu vrsta Velebit je tako uz bok Kopačkom ritu, gdje se ptice istražuju još od 1880. godine i gdje je zabilježeno oko 300 vrsta. Dio podataka već sam objavio u »Atlasu ptica« za Paklenicu, kao i u radovima o bjeloglavom supu, zimovanju zidarčeca te o alpskom popiću i gnjezdilištima na Velebitu, ističe Lukač.

Gnjezdarice

Posebno zanimljiv dio knjige posvećen je pticama gnjezdaricama, među kojima se ističu grabljivice poput zmijara, surog orla, eje livadarke i sivog sokola, ali i brojne druge vrste karakteristične za velebitski prostor.

– Nažalost, dvije su vrste kao gnjezdarice izumrle: crkavica, posljednji put zabilježena 1987. u Velikoj Paklenici, te bjeloglavi sup, koji je nestao 1999. godine. Danas se supovi još mogu vidjeti iznad Lukova, Ažić lokve i Vratnika na sjevernom Velebitu, uglavnom na preletima s kvarnerskih otoka u potrazi za hranom. Među zanimljivim selicama izdvajaju se crvenonoga vjetruša, crvenkasta lunja i zidarčec, koji u južnom Velebitu zimuje dolazeći iz Alpa ili Karpata. Zabilježeno je i devet vrsta sova, kao i brojne grmuše, sjenice, trepteljke i pastirice, pojašnjava nam Lukač dodajući kako je obalno područje posebno važno tijekom proljetnih i jesenskih selidbi, ali i zimi, kada u uvalama zimuje vodomar i druge vodene vrste koje se redovito prebrojavaju.

Klimatske promjene vidljive su i na Velebitu.

– Pojedine mediteranske vrste ptica sve češće se podižu na veće nadmorske visine ili se šire prema unutrašnjosti Like. Bilježimo pomake u rasprostranjenosti vrsta poput crnoglave strnadice, modrokosa, mrke sjenice i primorske bjeloguze. S druge strane, neke ptice postupno nestaju iz svojih staništa, među njima sivi svračak, već spomenuti bjeloglavi sup i vrtna strnadica, upozorava Lukač.

Velika pozornost je posvećena i pticama grabljivicama i tzv. »ciljnim vrstama ekološke mreže«, karakterističnima za velebitski prostor i pod stalnim praćenjem stručnjaka iz zaštićenih područja.

Čuvajmo prirodu!

– Među najzanimljivijima su grabljivice poput sivog sokola, zmijara i surog orla, koje kao vrhunski predatori postaju sve ugroženije. Izdvojio sam i tridesetak ciljnih vrsta tipičnih za Velebit, među njima planinskog djetlića, crnu i sivu žunu, jarebicu kamenjarku, sivog svračka, pjegavu grmušu te sove jastrebače i ušaru. Na terenu bilježimo i promjene u brojnosti drugih ptica, primjerice, slavuj postaje rjeđi, a posebno zabrinjava grlica koja masovno strada na selidbi preko Malte. Promjene su vidljive i kod divljeg goluba, bijele čiope i mrke sjenice, ponajviše zbog pesticida i naglih klimatskih promjena, osobito zahlađenja u vrijeme gniježđenja kada je manje hrane. Velik broj ptica strada i izvan naših zaštićenih područja, pa zaštita na Velebitu ne znači uvijek i siguran opstanak, ističe Lukač kojem su osobito fascinantne selidbe ždralova iz Italije preko Telašćice i Kornata, kada se uzdižu na više od 2.000 metara i prelijeću planinu. Pritom je, kako kaže, nevjerojatno koliko precizno pogađaju vrijeme dolaska na gnjezdilišta.

Posebnu poruku upućuje mlađim generacijama koje će tek nastaviti istraživati i čuvati ptičji svijet Velebita.

– Mladima bih poručio da promatraju ptice, ali i druge životinje i biljke, da uživaju u šetnjama prirodom i zimi postavljaju hranilice za ptice. Imamo sjajne grupe promatrača koje organiziraju akcije, predavanja i projekte te okupljaju ljude sličnih interesa. Važno je da zajedno pokušamo očuvati ove prekrasne dijelove prirode koje imamo u našim nacionalnim parkovima, parkovima prirode i ekološkoj mreži, zaključuje Lukač ističući kako su to jedinstveni dijelovi prirode koji obogaćuju Hrvatsku, ali i Europu.