Psihologinja upozorava: Sve je više mladih kojima prijeti ovisnost o kockanju!

Igre na sreću više nego ikada ranije lako su dostupne maloljetnicima putem mnoštva digitalnih platformi. Tema o problemu maloljetničkog kockanja danas je zato iznimno aktualna i nikad važnija. Iako maloljetne osobe ne smiju sudjelovati u igrama na sreću, sve je više mladih koji kockaju. Igre na sreću prikazane su kao uvijek dostupan oblik zabave, no takvo razmišljanje dovodi do razvoja ovisnosti kod mladih ljudi. Upravo o tom problemu razgovarat će se na predavanju u organizaciji udruge Porat i Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo Zadar u Biogradu na Moru i Benkovcu.

FOTO: RONI BRMALJ

Začarani krug ovisnosti

Klađenje kod mladih ostavlja posljedice na svim aspektima njihovog života, od uspjeha u školi do mentalnog i fizičkog zdravlja.

Sara Rumenić, psihologinja Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti, jedne je od ključnih službi ZJZ-a, naglasila je kako mnogi mladi, ali i odrasli, misle da su igre na sreću bezopasne. Nažalost, jedan dio osoba ima problem radi takvog načina zabave. Uzimanje droge, alkoholizam, kockanje, klađenje i slično – svi imaju identičnu pozadinu.

– U našem mozgu dolazi do lučenja većih količina dopamina – stvara se osjećaj zadovoljstva. Osjećaj euforije koji proizlazi iz dobitaka ili mogućnosti dobitka, može postati vrlo snažan, što stvara začarani krug. Ovisnici o kockanju često razvijaju potrebu za sve većim i većim ulogom kako bi postigli isti osjećaj uzbuđenja, što može dovesti do ozbiljnih financijskih, emocionalnih i socijalnih problema. Što osoba ranije krene kockati, veća je šansa da će se razviti patološko kockanje. Razvoj od rekreativnog prema problematičnom kockanju puno je brži u adolescenata nego u odraslih. Tinejdžeri mogu shvatiti kako rizična ponašanja poput pušenja, konzumiranja lakih droga pa i kockanja mogu imati štetne posljedice, ali skloniji su veću vrijednost pridavati užitku i zabavi. Oni razumiju opasnost, ali drugačije procjenjuju rizik u odnosu na nagradu, istaknula je Rumenić, dodavši kako adolescenti koji su uključeni u kockarske aktivnosti veliki dio slobodnog vremena provode prateći sportske rezultate. Dio njih izostaje iz škole, odustaje od slobodnih aktivnosti i udaljava se od prijatelja i obitelji. Postoji rizik od delinkventnog ponašanja, ponajviše imovinskog karaktera – krađe, krivotvorenja, prijevare i agresivnosti.

FOTO: PIXABAY

Sportsko klađenje

– Većina ih se osjeća loše nakon što izgube poveći dio novca. Osjećaju nezadovoljstvo, ljutnju i skloni su svađanju. Kockari svih uzrasta izrazito su rizične osobe i skloni su alkoholu i drugim ovisnostima, depresiji, antisocijalnim poremećajima, poremećaju osobnosti, kazala je Rumenić koju smo zato pitali u kojoj dobi djeca u prosjeku dođu u prvi kontakt s igrama na sreću.

– Djeca obično dolaze u prvi kontakt s igrama na sreću u dobi od 13 do 15 godina, iako to ovisi o različitim faktorima poput socijalnog okruženja, kulture i dostupnosti kockarskih sadržaja. U ovoj dobi djeca često počinju biti izložena različitim oblicima igara na sreću, bilo putem interneta, društvenih mreža, pa čak i u okviru svojih obiteljskih ili prijateljskih krugova. Dečki su rizičnija populacija kada je riječ o problemima s kockanjem ili igrama na sreću. U odnosu na djevojke omjer je 2:1. Međutim, i djevojke su podložne, osobito u slučajevima kada igre na sreću postanu lako dostupne ili kada je obitelj u kojoj žive već izložena takvim ponašanjima, naglasila je Rumenić.

Sara Rumenić, psihologinja Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti zadarskog ZJZ-a/foto: Luka Jeličić

Djelatnici Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo Zadar te suradnici prof. dr. sc. Neven Ricijaš i dr. sc. Dora Dodig proveli su 2019. godine istraživanje koje je za cilj imalo istražiti aktualne probleme u ponašanju povezane s kockanjem kod srednjoškolaca u Zadarskoj županiji.

– Dobiveni rezultati pokazali su da je 61,6 posto adolescenata barem je jednom u životu sudjelovalo u nekoj od igara na sreću. Od ukupnog broja mladih koji imaju iskustvo kockanja, njih čak 15,7 posto je razvilo umjerene, a 7,1 posto izražene probleme, odnosno štetne psihosocijalne posljedice povezane s kockanjem. Najzastupljenija igra na sreću je sportsko klađenje, te su potvrđene značajne rodne razlike na način da mladići učestalije kockaju u odnosu na djevojke, istaknula je Rumenić.

Razgovor – što ranije

Samo neke od štetnih psihosocijalnih posljedica povezanih s kockanjem su planiranje aktivnosti vezane uz kockanje/klađenje, vraćanje drugi dan kako bi pokušali vratiti novac izgubljen kockanjem/klađenjem, skrivanje kockanja/klađenja od bliskih osoba te trošenje džeparca na kockanje. Razgovor o igrama na sreću zato je važno započeti što ranije.

FOTO: RONI BRMALJ

– Bolje je to učiniti prije nego što dijete dođe u kontakt s pravim kockanjem. Roditelji bi trebali biti iskreni i jasni. Djeci treba objasniti što su igre na sreću – aktivnosti koje se temelje na sreći, u kojima postoji rizik od gubitka. Roditelji bi trebali postaviti jasna pravila u vezi s igrama na sreću i korištenjem interneta, kako bi djeca znala što je prihvatljivo, a što nije. Također, trebali bi ponuditi zdrave alternative – sport, kreativne aktivnosti ili društvene igre, koje djeci mogu pružiti zabavu bez rizika od kockanja, istaknula je Rumenić samo neke od primjera dobrog ponašanja i roditeljske brige, danas kada su djeca lako podložna ovisnostima.

Svakako bi trebali biti dobar primjer – djeca često oponašaju ponašanje roditelja, pa ako roditelji odgovorno postupaju s novcem i kockanjem, djeca će vjerojatno usvojiti iste vrijednosti.

– Najvažnije je ostati otvoren za razgovor i pokazati djeci da se uvijek mogu obratiti za pomoć ako primijete bilo kakve negativne učinke igranja igara na sreću. Edukacija, podrška i komunikacija ključni su za zdrav odnos prema kockanju, dodala je Rumenić istaknuvši kako je profesionalna pomoć ključna u prekidu ciklusa ovisnosti o kockanju i igrama na sreću.

Terapija i podrška

Kroz terapiju, podršku zajednice, lijekove i financijsko savjetovanje, ovisnici mogu naučiti kako kontrolirati svoje impulse, upravljati stresom i razviti zdravije obrasce ponašanja. Stručnjaci pomažu osobama da se distanciraju od okruženja koje potiče kockanje, poput kockarnica, kladionica ili online igara.

Također, pomažu im prepoznati okidače koji mogu izazvati povratak kockanju, poput stresa, dosade ili emocionalnih problema. Uz edukaciju i emocionalnu podršku, obitelj i prijatelji igraju ključnu ulogu u procesu oporavka, smanjujući osjećaj izolacije i jačajući motivaciju za promjenu.

– Ova sveobuhvatna podrška pomaže ovisnicima da ponovno preuzmu kontrolu nad svojim životima i postignu dugoročni oporavak, objasnila je Rumenić koja će mladima, njihovim roditeljima i profesorima, ali i svim zainteresiranima govoriti upravo o ovoj temi.

– Usluge savjetovališta su besplatne, a pružaju se svim zdravstveno osiguranim osobama bez uputnice liječnika. Ono što zabrinjava je tendencija porasta broja osoba koje se javljaju u tretman, a naročito djece i mladih s rizičnim oblicima ponašanja, s različitim emocionalnim, bihevioralnim i socijalnim teškoćama, teškoćama na planu učenja i sličnim problemima, gdje se bilježi porast od 25 do 30 posto novih osoba u odnosu na prethodne godine, zaključila je Rumenić.

U savjetovalištima 1.581 osoba

Kao psihologinja dobro je upoznata sa slikom mentalnog zdravlja mladih u našoj regiji.

– Broj osoba uključenih u tretman savjetovališta eksponencijalno raste od 2010. godine, međutim, u posljednje tri godine je porast osjetno veći. Prema podatcima evidentiranih pacijenata u Službi dobiven je podatak da se u 2021. godini u tretman savjetovališta uključilo 1.196 osoba, dok se u 2022. godini uključilo njih 1.516. U 2023. godini, u svim savjetovalištima bilo je ukupno 1.581 osoba. U prvih šest mjeseci ove godine u svim savjetovalištima bilo je ukupno 757 osoba s 307 članova njihovih obitelji ili drugih bliskih osoba, navela je Rumenić zaključivši kako su korisnici Savjetovališta za mentalno zdravlje osobe s rizičnim oblicima ponašanja, eksperimentatori konzumacije droga, djeca i mladi s poteškoćama u učenju, ponašanju i/ili emocionalnim poteškoćama, osobe s problemima iz područja mentalnog zdravlja, kao što su depresija, anksioznost, obiteljski problemi, stres, te onkološki bolesnici i njihove obitelji.