Projekt LinGeH: 'Povijesnim dijalektološkim projektom, uz nove atlase, obradili 173 mjesna govora'

Pojedini dijalekti i mjesni govori našeg jezika nažalost izumiru, a često nismo dovoljno svjesni da je riječ o blagu, nečemu što je simbol kulture, povijesti i na koncu identiteta. Baš zato, silno je važno bilježiti tu raznolikost i tako bogatiti i znanost, a i educirati po tom pitanju širu javnost.

Stoga, iznimno veseli završetak projekta »LinGeH – Lingvistička geografija Hrvatske u europskome okružju« čiji je nositelj Centar za jadransku onomastiku i etnolingvistiku Sveučilišta u Zadru, a voditeljica projekta prof. dr. sc. Dunja Brozović Rončević, ugledna jezikoslovka i etnologinja.

Suradnja šest ustanova

Riječ je o projektu koji koordinira geolingvistička, dijalektološka i etnolingvistička istraživanja koja su se provodila na nekoliko sveučilišta i istraživačkih ustanova u Hrvatskoj. Naime, surađivalo je nekoliko istraživačkih skupina iz Zavoda za lingvistička istraživanja HAZU, Sveučilišta u Zagrebu, Zadru, Rijeci i Puli, IHJJ-a te dvoje suradnika iz Nizozemske i Slovenije.

Mjesni govori, ističe prof. Brozović Rončević, istraživali su se još sredinom prošloga stoljeća, u okviru međuakademijskoga projekta Srpsko-hrvatski dijalektološki atlas na čemu su radili, između ostalih, naši ugledni jezikoslovci, akademici Mate Hraste, Božidar Finka, Petar Šimunović, Milan Moguš, Dalibor Brozović i brojni hrvatski dijalektolozi, Antun Šojat, Mijo Lončarić, Vesna Zečević…

– Na hrvatskome je području trebalo istražiti 300-tinjak punktova, a bilo je predviđeno istražiti i 50-ak hrvatskih govora u BiH te 50-ak u dijaspori. Rad na projektu Hrvatski dijalektološki atlas odvijao se u okviru Zavoda za jezik HAZU (tada JAZU) pod vodstvom akademika Božidara Finke, a pod naslovom Hrvatski jezični atlas nastavljen je u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje pod vodstvom kajkavologa Mije Lončarića. Međutim, iako su na tome projektu radili svi vodeći hrvatski dijalektolozi i istražen je niz mjesnih govora, rad na samome atlasu nije niti započeo, tumači Brozović Rončević i dodaje kako se, kao ravnateljica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu tijekom dvaju mandata, zalagala za intenziviranje istraživanja i digitalizaciju te vrijedne jezične građe.

Nasreću, velik je dio starijih dijalektoloških upitnika digitaliziran pod vodstvom sadašnjega ravnatelja Željka Jozića, no upitnici su arhivski pohranjeni u Institutu i istraživačima su uglavnom nedostupni.

Leksički atlas Filipiju u čast

Kada se Brozović Rončević vratila u Zadar, potaknula je geolingvistička i etnolingvistička istraživanja, a s obzirom na to da su se u Centru već provodila istraživanja jadranskoga leksika u okviru projekta JAPRK (Jezični atlas pomorske i ribarske kulture Dalmacije i Kvarnera) koji vode prof. Nikola Vuletić i prof. Vladimir Skračić, u dogovoru sa suradnicima odlučeno je promijeniti i ime Centra te se danas u Centru za jadransku onomastiku i etnolingvistiku provode sustavna istraživanja na području lingvističke geografije. Njezina je nakana bila izraditi jezični zemljovid Hrvatske s otprilike 150 punktova koji su inicijalno trebali obuhvatiti reprezentativne hrvatske mjesne govore, ali i punktove koji se na odnose neke manjinske jezike, osobito one koji imaju zaštićeni status nematerijalne kulturne baštine.

– Međutim, kako je situacija s hrvatskim mjesnim govorima posljednjih desetljeća zaista problematična i sve je teže pronaći izvorne govornike, na projektu smo odlučili skoncentrirati se na prikupljanje, snimanje i analizu nedovoljno istraženih hrvatskih govora, osobito na područjima na kojima su oni danas ugroženi…, govori Brozović Rončević.

Pokojni akademik Goran Filipi, nastavlja Brozović Rončević, prikupio je tijekom desetljeća rada na Sveučilištu u Puli vrijednu hrvatsku i romansku jezičnu građu za Istru i objavio pet knjiga leksičke građe. No, nije napravio atlas pa je htio da to rade zajedno.

– Prijavili smo projekt zajedno u HAZU pod njegovim vodstvom, moj je bio projekt čitave Hrvatske, njegov Istre. U Istri se radilo ne samo na hrvatskim govorima, nego i romanskima, istriotskim, istro-rumunjskim i istro-mletačkim govorima koji su još živi na području Istre. Kako je akademik Filipi naglo, iznenada preminuo, preuzela sam vođenje čitavoga projekta. U Centru imamo vrsne romaniste, taj je dio preuzeo prof. dr. sc. Nikola Vuletić. Profesoru Filipiju u čast napravili smo knjigu Mali istarski leksički atlas, sa 160 leksičkih karata, kazuje Brozović Rončević i ističe kako je, uz Vuletića, ogroman doprinos dao i asistent Hrvoje Bazina koji se usmjeravao na rad s GIS-om i izradio sve zemljovide.

Mali istarski leksički atlas ima 160 leksičkih karata/Foto: Sveučilište u Zadru

– Jezični atlasi nužno su rezultat timskoga rada, dodaje i napominje kako Bazina, koji je nedavno i doktorirao, predstavlja mlade snage Centra.

Usprkos pandemiji

Zajedničkim snagama i znanjem, 27 stručnjaka, uz vanjske suradnike, uspješno je završilo ovaj veliki i važan projekt koji je obuhvatio 173 punkta na kojima su provedena istraživanja. Kao poseban iskorak Brozović Rončević ističe istraživanje do sada nedovoljno istraženih mjesnih govora u Slavoniji, za što je velikim dijelom zaslužan izv. prof. dr. sc. Filip Galović s Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu.

– Prvu godinu projekta radili smo na oblikovanju novog upitnika, odnosno prilagođavali smo postojeći upitnik, dodajući pojmove kojih u starijim upitnicima nije bilo. Primjerice, u upitniku za Hrvatski jezični atlas, nedostajala su u potpunosti pitanja vezana za jadranski prostor, sve što se tiče maritimne kulture, života uz more i na otocima, leksik jadranske flore i faune… Dogovarali smo se i oko mreže punktova koja je morala obuhvatiti reprezentativne govore svih hrvatskih dijalekata. No, kada smo trebali krenuti na terenska istraživanja, dogodila se pandemija zbog koje se nije moglo putovati te smo to vrijeme posvetili proučavanju dostupne građe. Nažalost, morali smo odustati od istraživanja hrvatskih govora u dijaspori koji su doduše već relativno dobro i istraženi, kazuje Brozović Rončević.

Mreža punktova/Foto: LINGEH

Kada su napokon dobili mogućnost odlaženja po terenima, nailazili su na nove izazove, a to je ponajprije pronalazak izvornih govornika. Kako kaže Brozović Rončević u šali, ključ je uvijek za ovakva, kao i za etnološka istraživanja – obijanje vrata. Potrebno je prilaziti ljudima, ostvarivati komunikaciju, često je praksa prethodno kontaktirati i svećenika u mjestu, no oni ponekad upute na onoga tko najviše zna o mjestu i povijesti, no možda ipak ne bude pravi izbor za bilježenje izvornog govora. Cilj je pronaći govornike koji su što manje izbivali iz rodnoga mjesta ili onih koji dobro razlikuju što je standard, a što njihov materinski jezik. Isto tako, riječ je o veoma opsežnom upitniku od 1.527 pitanja, odnosno 1.717 za jadranske govore, od kojih mnoga pitanja imaju i niz potpitanja iz morfologije. Stoga je potrebno imati više sugovornika i kazivača kako bi podatci bili što pouzdaniji. Istraživanja su uglavnom snimana, a nastojalo se uvijek snimiti i desetak minuta slobodnoga govora što možda najbolje oslikava određeni govor.

Dijalektoteka

– Sada nam slijedi sistematizacija pohranjenih zvučnih zapisa u Centru, stvorit ćemo svojevrsnu Dijalektoteku koja će u budućnosti omogućiti istraživanja i kad više ne bude izvornih govornika. Jedan od ciljeva projekta bio je i zabilježiti promjene koje su se dogodile u pojedinim govorima, odnosno usporediti današnju jezičnu građu s onom koja je prikupljena prvotnim istraživanjima 60-ih, 70-ih godina prošloga stoljeća, ističe Brozović Rončević.

Temeljni je cilj projekta bio stvaranje jezičnog zemljovida Hrvatske koji će biti dostupan online uz sažete opise svih predstavljenih govora te izrada jezičnog atlasa Istre koji će obuhvatiti čakavske i romanske istarske govore. U GIS-u je izrađen relativno ujednačen jezični zemljovid sa 173 punkta reprezentativnih hrvatskih mjesnih govora, svih triju narječja. Nadalje, dovršeni su i sažeti opisi 150 govora koji će biti objedinjeni u velikoj dijalektološkoj monografiji koju će nastojati objaviti na Sveučilištu.

– Na projektu smo radili interpretativne karte, to znači da na temelju prostorne rasprostranjenosti jezične građe istražujemo odnose među pojedinim govorima, analiziramo puteve migracija, utjecaje izvanjezičnih čimbenika … Tu smo metodologiju primijenili već u Malom istarskom leksičkom atlasu koji je objavljen prošle godine, dodaje Brozović Rončević.

Jezični zemljovid učinkovit je instrument za razumijevanje jezika, u smislu da kartografski prikaz jezičnih fenomena predstavlja idealni, apstraktni model varijacije jezika u prostoru. Glavna njegova prednost relativno je gusta mreža usporedivih podataka prikupljenih po jedinstvenoj, standardiziranoj metodi, primjenom upitnika. Jezični atlas, kao skup takvih zemljovida, predstavlja skup podataka koji su u cjelini indikativni, s naglašenim analitičkim potencijalom te služi kao pouzdana osnova za daljnja istraživanja, u koja mogu biti uključene i druge razine jezične varijacije, ne samo ona prostorna.

Podrška Sveučilišta

Važno je naglasiti kako su, paralelno s ovim radom na istraživanju hrvatskih mjesnih govora, stručnjaci, u nekoliko skupina, surađivali i na međunarodnim projektima lingvističke geografije, a to su Općeslavenski lingvistički atlas – OLA, Europski lingvistički atlas – ALE, Mediteranski lingvistički atlas – ALM što neprijeporno pridonosi međunarodnoj vidljivosti hrvatske dijalektologije i jezikoslovlja uopće.

– Cilj nam je bio surađivati na međunarodnoj razini, prikupljati podatke, analizirati ih, sistematizirati i prezentirati putem zemljovida. Uspješno smo dovršili ovaj zaista zahtjevan projekt, prije dva tjedna dobili smo pozitivno završno vrjednovanje od Hrvatske zaklade za znanost koja je financirala projekt. Moram istaknuti i kako imamo veliku podršku Sveučilišta u Zadru, od Uprave pa do računovodstva. Računovodstveni dio u ovakvim projektima zaista je zahtjevan, radila sam u raznim ustanovama i surađivala s mnogim sveučilištima, no zadarsko računovodstvo pokazalo se izvrsnim. Bilo je tu more putnih naloga i ne znam kako bi bilo da nismo imali takvu podršku od njih, kazuje Brozović Rončević.

Na koncu, projekt je ovo koji će služiti svakomu koga zanima dijalektologija, dio leksičkih karata već je dostupan na mrežnim stranicama Centra. Uglavnom su te leksičke karte najzanimljivije široj javnosti jer se na njima vrlo dobro razaznaje leksičko bogatstvo hrvatskoga jezika.

Živi organizam

– Iz projekta je već izašlo puno radova i znanstvenih članaka. Važno mi je da sve bude javno dostupno, sve će biti pohranjeno u Centru, istraživači će moći dolaziti, pretraživati, raditi na građi. A načelno, ono što nam slijedi je da se što više toga unese u bazu podataka, dio smo unijeli, no još ne sve, riječ je o zahtjevnom poslu, objašnjava Brozović Rončević i dodaje da rade i na LinGeH geoportalu, u suradnji s specijaliziranom GIS tvrtkom Prehnit iz Zagreba.

Ovaj je projekt, napomenimo, potvrdio i kako je jezik živi organizam, kontinuiranim istraživanjem bilježe se jezične mijene u hrvatskim govorima. Na Sveučilištu u Zadru utemeljena je veoma kvalitetna istraživačka skupina na polju lingvističke geografije koju uz voditeljicu Centra za jadransku onomastiku i etnolingvistiku, prof. dr. sc. Dunju Brozović Rončević čine prof. dr. sc. Nikola Vuletić, doc. dr. sc. Ante Jurić, izv. prof. dr. sc. Nataša Šprljan, dr. sc. Hrvoje Bazina te dr. sc. Ivan Magaš s Odjela za kroatistiku. Ovaj uigrani tim kao i dobra suradnja s dijalektolozima s drugih hrvatskih sveučilišta jamac je da će se istraživanje hrvatskih govora uspješno nastaviti i novim projektima.

U skladu s tim, možemo reći bez zadrške, ovaj povijesni projekt – od neprocjenjive je važnosti.