POVODOM DANA ŽENA Razgovarali smo sa ženama koje smo zatekli na radnim mjestima: 'Teško je uskladiti...'

Iako je nama ženama danas kudikamo lakše nego što je to bilo primjerice našim bakama, daleko smo još, barem kad je riječ o društvenom poimanju i očekivanjima okoline, od potpune ravnopravnosti s muškarcima.

Biti žena itekako je lijepo, ali i dalje silno izazovno. Ženama se nameću razne uloge, traži se od njih da budu u potpunosti predane na poslu, da svaki kantun kuće blista, da ostale članove obitelji svakog dana čeka topli ručak, da odjeća uvijek bude oprana, mirišljava, ispeglana… Kada se muškarci uključe u te poslove, kao i u odgoj djece, nerijetko čujemo kako JOJ on pomaže. Da, ispada da su i ta kuća i ta djeca samo njeni, a on je gost. Samo, taj će gost obično u većem društvu sve uspjehe svojih potomaka pripisati sebi, a ako ne ostvare sve što je on za njih zamislio, samo će ispod glasa prokomentirati kako su »ista mater«.

Tko je na pozicijama?

Teško je uskladiti i poslovne i obiteljske obveze, no ništa lakše nije ni ženama bez obitelji, njih se, budimo realni, često promatra kao nepotpune što je blago rečeno apsurdno i krajnje je vrijeme da prestanemo misliti da znamo što je za nekoga drugoga najbolje. Život je niz izbora, a i okolnosti. Nismo hodali tuđim cipelama, a naše iskustvo i način razmišljala nije i nipošto ne smije biti mjerna jedinica za svijet.

Kada govorimo o poslovima, budimo iskreni i recimo da još nismo postigli ravnopravnost, i dalje je muškarcima lakše napredovati, pogledajmo samo tko je većinom na rukovodećim mjestima u našem gradu, kao i tko vodi politiku. Naravno, nijedna diskriminacija nije poželjna i suludo bi bilo žene »gurati« samo zbog toga što su žene, međutim umjesto karanfila na današnji dan, želimo – prilike. Sve ostalo stvorit ćemo svojim rukama i zalaganjem, gradit ćemo i karijere i domove i što god poželimo.

Da, biti odrasla (zaposlena) žena nije baš jednostavno, no ni u ranijim danima nije ništa lakše. Djevojčice danas odrastaju skrolajući po društvenim mrežama i stvarajući nerealnu sliku o tome kako bi trebale izgledati, što bi sve trebale imati, što bi trebale raditi… A, ništa manje važno, i mi odrasle, svaki put kad stanemo pred ogledalo i požalimo se kako nam se nešto ne sviđa ili pak kad prokomentiramo koliko bismo nešto materijalno htjele, a ne možemo si priuštiti, šaljemo potpuno krivu poruku, a trebali bismo im svojim primjerom pokazivati da smo sve predivne i jedinstvene, sa svim svojim nedostatcima, kako su stvari – samo stvari, potpuno nebitne za istinsku sreću.

U svemu tome, još ako pridodamo okrutnost mlađih generacija koje često gube kompas pravih vrijednosti, djevojčice nerijetko pomisle kako su manje vrijedne i svim silama žele biti prihvaćene i uspješne.

Samo, još uvijek nisu shvatile što je zapravo uspjeh i da su uspješne sve žene koje svakodnevno susreću, od tete u dućanu, one na trafici, na pijaci, u ljekarni, u bolnici, u školi, u vrtiću…

Svaka žena koja uspije pronaći ravnotežu između poslova, obitelji, društvenog života, svaka koja vam se nasmiješi, iako tko zna kakav je dan imala, izvanredna je žena vrijedna divljenja.

Maja

I karijera i obitelj

I zato, danas vam ne donosimo priče ni pjevačica, ni influencerica, niti ikoga tko inače puni medijske stupce, iako naravno svaka čast svakoj od njih, no uoči Dana žena razgovarali smo sa ženama koje smo zatekli na radnim mjestima, na ulici, koje uljepšavaju našu svakodnevicu, a često to zaboravljamo, kao i koliko je običan, miran život lijep, nesvjesni svih svojih blagoslova.

Najprije, susreli smo Svitlanu iz Ukrajine, koju u Hrvatskoj zovu – Cvita, i koja nam je tečno, na hrvatskom jeziku, ispričala kako njoj ništa nije teško, da se ne susreće s diskriminacijom, ali i da je sretna što je žena ponajprije jer je majka i baka.

– Ali, djeca i unučad su u Ukrajini, svaki dan molim Boga za njih, sve bih napravila za njih, kaže Svitlana-Cvita te dodaje kako je Zadar predivan grad u kojem je itekako prihvaćena i zadovoljna.

S druge strane, 20-godišnja Bruna, koja radi na promociji proizvoda, kazala je kako je položaj žena danas bolji nego prije, ali…

– Iako se to gura ispod tepiha, i danas ima razlika, mislim da je muškarcima lakše. Ženama još, čini mi se, nedostaje hrabrosti da se u potpunosti izbore za sebe, kao da su muškarci i dalje glasniji, komentira Bruna.

Zatim, Sonja je istaknula kako je danas ženama lakše, a slikovito je to objasnila modernim blagodatima koje olakšavaju kućanske poslove.

– Mojoj mami je, poslije maštela i svega, perilica rublja bila otkriće, a meni perilica suđa pomaže i ostavlja vremena, koliko god mi treba. Ma može se sve uskladiti, organizacija je pola posla, a da je nekad svega previše, jest. Žene mogu sve i uvijek će moći, pozitivno govori Sonja.

S tim je suglasna i Mirja iz optike, no dodaje kako i dalje žene imaju more izazova, bez obzira na napredak i tehnološka dostignuća.

– Meni je često najveći izazov pronaći balans između posla i obitelji, moram, ja sam žena i ja sve mogu, kaže kratko i jasno Mirja.

Njena kolegica Maja dodaje kako smo, moglo bi se reći, nježniji spol, pa da je nekad malo teže izboriti se za sebe.

– Situacija jest bolja nego prije, ali ima prostora za napredak. Svim djevojčicama poručila bih da budu svoje i ustrajne, neka »grizu« i ostvaruju snove, govori Maja.

Svitlana

Zabranjeno ostariti

Na pijaci smo sreli i velik broj starijih gospođa i htjeli saznati njihova razmišljanja, sigurni da su u njihove bore utkane mnoge priče o ovoj temi, međutim zapanjujuće velik broj njih kazao nam je »a što ću ja stara i ružna u novinama, nađite ove mlađe«.

Čini se, što je iznimno tužno, da je prema nekim čudnim društvenim razmišljanjima, starost postala nešto negativno, a potvrdit će to i svaka reklama tzv. beauty industrije koja veliča mladu, zategnutu, blistavu kožu. Drage žene, starjeti je privilegija…

No, valjda svako doba života nosi svoje brige, a na kraju smo susreli i mladu djevojku koja nam je otvorila dušu i koja je, razumije se, htjela ostati anonimna.

– Meni je dobro, no da imam muža i djecu, sigurno bi mi bilo puno teže. Doduše, ja ni ne želim djecu, smatram da je za dijete potrebno previše novca i da je imati dijete ogromna briga. To je moj izbor, ali moja obitelj misli da sam zbog toga sramota, bez obzira na sve moje druge uspjehe, emotivno priča ova djevojka.

Uistinu, čak i nama bliski ljudi daju si previše slobode po pitanju osobnih izbora. Kao da je dio folklora odavno ženu bez djece pitati kad misli rađati, pa kad rodi, pitaju kad će drugo, pa treće. A ako ih ima više, ni to im ne odgovara pa lupetaju pitanja o načinima, mogućnostima i odgoju te djece, iako ni s jednim, ni s drugim, ni s trećim nemaju nikakve veze.

Nije se rodio tko je svijetu ugodio. I to je tako od pamtivijeka, ali kada shvatimo da nam je dovoljan naš mikrokozmos od nekoliko dragih ljudi, posao koji volimo, hobiji i bilo što što nas raduje te da, na kraju dana, račune trebamo polagati isključivo sebi, počet će nova era – era sretnih žena.

Ženska snaga

Na prošlom Izboru za najuzorniju seosku ženu Hrvatske, u Benkovcu, srca svih osvojila je braniteljica boja naše županije, Milena Sovilj Plećaš, iz mjesta Bruvno u općini Gračac, samohrana majka četiriju curica koja predano radi u mjestu bez vode i asfalta.

– Ja sam samohrana majka s četvero djece, muž mi je umro 2015. godine. Živim sama u šumi, borim se, radim, podižem dakle sama četiri djevojčice, držim 130 goveda, 15 konja, imamo koza, svinja, peradi…, kazala nam je.

Odrasla je na selu i čitav je njen život povezan s blagom. Iako je šest godina živjela u Ateni u Grčkoj, vratila se u Bruvno odakle je pokojni suprug. Od par kravica, prepričala nam je, dizali su stado. Sve radi sa silnom ljubavlju, no ipak, priznaje da je ponekad teško.

– Ja živim u mjestu u kojem nema vode, ja nemam put, imam dva kilometra makadama punog rupa, zamolit ću Zadarsku županiju da mi pomognu, ipak imam četvero djece i toliko blaga. Zamolit ću da mi asfaltiraju ta dva kilometra, imam nekoliko traktora, dva auta. Ljeti idem šest kilometara traktorom i cisternom po vodu, tri puta dnevno vučem tu cisternu da bih napojila blago. Prije tri godine imala sam prometnu nesreću, prevrnula sam se vozeći traktor, bila sam 15 dana u bolnici, nepokretna četiri mjeseca. Pomogla mi je mama, pomogli su i neki malo dalji susjedi. Uz pomoć dobrih ljudi i svojih četiriju cura opstalo je naše gospodarstvo, ispričala nam je Sovilj Plećaš.

Bilo kako bilo, sve je lakše kada pogleda u svoje kćerke koje joj uvijek i u svemu silno pomažu.

– Stvarno su dobre, jedna ide na fakultet, dvije idu u Zagreb, jedna je sa mnom, ali sve svakog vikenda dođu kući. A za što da čovjek živi i radi, ako ne za svoju djecu? Težak je svaki posao na svoj način, ja sam svoj odabrala, s velikom ljubavlju, naglasila je ova hrabra i snažna žena i majka.

Sonja