Posjetili smo Dom na Sfingi. Evo koje želje imaju korisnici za Novu godinu

Poznata izreka kaže da nije bitno koliko godina imaš u životu, već koliko života ima u tvojim godinama, a da je itekako točna, potvrdio nam je posjet Domu za starije i nemoćne Zadar, poznatijem kao Dom na Sfingi, gdje su nas dočekali veseli korisnici. U njihove izborane ruke upisane su mnoge priče, svatko od njih je poput knjige, i sa sretnim i s tužnim poglavljima…

U Domu im je, složni su svi, odlično, pa i u ovo blagdansko vrijeme, a sve njihove novogodišnje želje mogu se svesti pod zajednički nazivnik – zdravlje. Isto tako, sve njihove težnje i molitve nisu usmjerene k njima, ne treba im, kažu, više ništa, samo da njihovi bližnji budu dobro i sretni.

Praunučad najveća radost

Uz kavicu i kolače, nakon upoznavanja, ispričali su nam kako im je u Domu, što ih trenutno najviše raduje, kako se nekad slavio Božić, a imali smo i jedinstvenu priliku saznati recept za dug i sretan brak.

Ante Marušić i njegova supruga znaju se cijeli život, oboje su iz Ljupča, išli su u istu školu, generacija su, hodali su šest godina, a u braku su čak 57.

– Nakon 57 godina braka, mi smo zapravo skupa skoro cijeli život, nama kažu da ćemo mi preskočiti čistilište, da ćemo pravo u raj jer smo izdržali ovoliko u braku. A nema neke posebne tajne sretnog braka, nekad je bolje, nekad je gore, nekad rič, nekad dvi, nekad lipo, nekad manje lipo, ali sve u svemu – da se! Dobro je, uz popuštanje, ali s obje strane. Prije smo onako malo staromodno, on je vodio sve, a sad više ja, došlo vrime tako, priča nam simpatična gospođa Marušić, s ljubavlju gledajući u supruga, i sada, kada su 86-godišnjaci koji imaju i praunučad.

Gospođa Marušić/Foto: Luka Jeličić

Danas je sve drugačije, nastavljaju Marušići, brakove teže sklapaju i lakše pucaju, a i manje je djece. Ipak, onima kojima imaju djecu, najveća je sreća praunučad i upravo su nam to naglasili kao najveću radost.

– Ma, veselili smo se mi i djeci, ali unučad i praunučad, to se ne može opisati, ističe Marušić.

I 85-godišnjoj Marijani Milovanović najsretniji je trenutak bio kada je dobila praunuka koji, priča nam puna emocija, sada ima godinu i četiri mjeseca i redovno je dolaziti posjetiti i poljubiti. Nedjeljka Kraljev ima dvije kćeri i podijelila je s nama radost trenutka kada joj je unuka došla reći da je trudna, a moramo napomenuti da gospođa Kraljev ima 91 godinu, a izgleda barem 20 godina mlađe za što je razlog jednostavan. Kako kaže, ona se izvanredno osjeća.

“Mlađahna” Zvijezda

Naravno, ni oni koji nemaju obitelj nisu usamljeni, u ovom Domu vlada jako zajedništvo, mnogo je aktivnosti i naši su sugovornici jako zadovoljni, puni riječi hvale za čitavo osoblje, a i jedni za druge uvijek su tu.

– Ma odlično nam je, serviraju mi doručak, večeru, ne moram razmišljati koliko što košta, ići na pijacu… O svemu brine moja kći i redovito me moji posjećuju, govori gospođa Kraljev.

Nedjeljka Kraljev/Foto: Luka Jeličić

Zvjezdana Miletić, rođena u Ražancu koja je u Zadru živjela 50-ak godina, najprije je kazala da ima 71 godinu.

– Ma, ona je balavica, dodali su kroz šalu stariji.

Zaista, ovdje je više humora nego na nekim stand-up komedijama, međusobno se šale, ali sve uz veliko poštovanje, pazeći na osjećaje i misli svih.

Uglavnom, naša mlađahna, kako je od milja zovu Zvijezda, naglasila je kako je sretna što je upala u ovaj Dom te da je bila i u drugima, ali da joj je ovdje najbolje.

– Imamo sve ovdje, dobre socijalne radnice, medicinsko osoblje, ali sreća da imamo ovako dobrog ravnatelja. Dok sam ja prije radila, mi nismo smjeli riječi progovoriti s direktorom, morali smo imati veliko poštovanje. A ovaj naš ravnatelj sa svima priča, o svima brine, baš je dobar čovjek. Možda neću još dugo živjeti, ali otići ću sretna jer ovdje imam sve, priča nam naša Zvijezda koja je najbolja pjevačica u domu, a osim dobrog glasa, ima i uvijek spremne šale u rukavu.

Zvijezda/Foto: Luka Jeličić

– Ja ovdje tražim muža, ali da ima penziju dvije, tri tisuće eura, ha-ha. Šalim se, naravno, ne treba meni nitko, samo zdravlje, a volim i fino pojesti, dodaje Miletić.

“Sve moje, samo zubi tuđi”

Gospođa Marijana, prava dama i u starijim danima, govorila nam je o aktivnostima koje imaju u Domu, napomenuvši kako obožava Božić pa ju je radovalo i kićenje borova na svakom katu doma.

– Odavno je ovdje božićno raspoloženje, a u kićenju sudjeluje tko god hoće. Socijalne radnice donesu kutije s ukrasima i zabavljamo se, baš bude lijepo. Imali smo razne priredbe, dolazila su nam dječica iz vrtića i škola, a svi jako volimo djecu. Bila je neki dan i ženska klapa. Prije dvije godine nam je došao Bralić! Kakva je to fešta bila! Imamo raznih aktivnosti tijekom cijele godine, imamo čitaonicu, redovno se održavaju mise i ispovijed, idemo na izlete, bili smo u Splitu, Gospiću, Šibeniku… Imali smo prije i radionicu, šteta što toga više nema, izrađivali smo lutke i privjeske. Divno je nešto izraditi svojim rukama. E da, svake godine za Valentinovo dolazi bend Zaratino, to je odlično, za one koji mogu plesati, kazuje gospođa Marijana.

Gospođa Marijana/Foto: Luka Jeličić

– Svi tada dođu s kolicama, onda ih ostave i zaplešu, toliko dobro bude. A često i mi zapjevamo, dodaje Marušić kroz smijeh.

Jasno, neke bi stvari promijenili, primjerice, napominje gospođa Marijana, žao im je što više nema banke u blizini jer je starijima uglavnom teško ići do grada.

– Isto tako, voljeli bismo i da je dućan malo bliže. Ne treba meni ništa, stalno mene djeca pitaju što želim, ali ja ništa niti trebam niti želim, ja samo hoću malo u dućan, da vidim što ima, ne moram ništa kupiti, samo da vidim čega ima i da vidim ljude, objašnjava nam važnost malih slatkih rituala kojih se ni stariji lako ne odriču, posebno, u većini slučajeva, žene.

Tako nam i 77-godišnja Milka Predovan iz Ninskih Stanova pokazuje precizno nalakirane nokte i dodaje kako ima 23 različita laka i da to baš voli.

– Baš su lijepi, ja sam mislila da su umjetni, komentira Zvijezda.

– Ma ne, ništa kod mene nije umjetno, sve moje, samo zubi tuđi, kroz smijeh odgovara Milka koja je isto zadovoljna svime u domu, iako je tu tek šest mjeseci.

Ivona poput kćeri

– Ja nemam muža, nemam djece, a ovdje imam sve, socijalne radnice su dobre, ove što čiste su isto dobre, ma sve. Baš sam zadovoljna, bolje mi je ovdje nego kući, kazuje Milka, a svi uglas dodaju kako treba posebno pohvaliti mladu Ivonu, voditeljicu medicinskog osoblja.

Milka Predovan/Foto: Luka Jeličić

Imaju, ističu, dobru medicinsku skrb, liječnike, ortopeda, pulmologa i svi su im dobri, ali kako kažu, njihova Ivona im je poput kćeri, stalno ih obilazi i brine.

Raduje ih i tombola jednom tjedno iako, kako se opet šale, pola ih čuje, a pola ne čuje. Igraju i »čovječe, ne ljuti se«, malo se tako i zabave i ljute.

– Bude ljutnje i varanja čak, šapne nam jedna od gospođa, nećemo otkriti koja, da ne pokvarimo sljedeću igru s još više ljutnje.

Lijepo im je, dodali su i kako prvi put u životu imaju i grijano kupatilo.

Redovno prate vijesti i prilično su zabrinuti zbog svega što se događa i u Lijepoj Našoj i u svijetu.

– Pitamo se kamo sve ovo vodi, događaju se svakakve stvari. Nije nama do nas, mi smo svoje prošli, ali brinemo za djecu, ne samo našu, nego svu djecu svijeta, komentira gospođa Kraljev.

Da, teško je pobjeći tužnim mislima, no želimo ne opteretiti se s njima, pa pokrenemo lijepe teme, a gdje ćete ljepšega od Božića u djetinjstvu. Međutim, opet smo pokrenuli raspravu, neki su rekli kako se u Jugoslaviji nije slavio Božić, dok je, primjerice, gospodin Marušić isticao kako su u Ražancu redovno išli u crkvu, a nakon polnoćke obilazili sumještane čestitajući.

U prosincu su ih posjećivali osnovnoškolci/Foto: OŠ BARTULA KAŠIĆA

Zaključimo kako je to bilo od obitelji do obitelji, a gospođa Marijana podijelila je sjećanje iz ranog djetinjstva.

– Urezala mi se jedna slika, kad sam bila jako mala u Preku, imala sam možda tri, četiri godine. Bilo nas je jako puno, ne sjećam se što se jelo, ali sjećam se kako smo se igrali s mendulama. Bajame bi se skupilo na hrpu i onda bi ih se gađalo jednim, priča nam i pokazuje rukama tad popularnu igru.

Ono što je važno

Mendule su danas zamijenile silne igračke i sve je to dobro, svako vrijeme nosi svoje, no neka nam ova anegdota bude podsjetnik da se djeca neće sjećati ni bogatog blagdanskog stola ni poklona, već će im trajna lijepa uspomena ostati zajedništvo i druženje.

Isto tako, neka bude cijela ova priča motivacija da u novoj godini ne jurimo za materijalnim i da ćemo, što prije shvatimo što je jedino bitno, biti sretniji.

– U novoj godini želim samo zdravlje, meni i mojoj djeci, ma svima, ne samo mojima, svima na svijetu, kaže gospođa Kraljev.

– Da, samo zdravlja, ostalo se sve riješi, suglasni su i drugi.

Uz lijepe želje uvijek ide i pjesma, pa smo na koncu lijepog susreta, predvođeni Zvijezdom koja je bila na Supertalentu u Zemuniku, svi zajedno zapjevali »U sve vrime godišća« i »Tiha noć«, a kao pravi Zadrani nismo propustili ni zapjevati našeg legendarnog Tomislava Ivčića.

Ovaj nas je susret podsjetio na istinske vrijednosti koje, nažalost, često zanemarujemo u svakodnevnoj užurbanosti, na to da je radost u malim stvarima, toplini zajedništva i da je zdravlje neprocjenjivo. Unatoč umornim rukama i različitim životnim pričama, ovi su nam sugrađani pokazali kako radosti, ljubavi i zahvalnosti nikad nije dosta.

Uče nas da sreća nije u materijalnom, već u jednostavnim trenucima; smijehu s prijateljima, igri s unucima, zajedničkoj pjesmi ili toplim uspomenama na djetinjstvo. Njihove priče, pune humora, ljubavi i snage, pravi su poticaj da u novoj godini usporimo, zagrlimo svoje bližnje i više cijenimo sve što imamo. Zdravlje i bliskost jedino su što nas čini istinski bogatima.