Pomorac Vukić spasio srndaća iz mora u Sv. Mariji Magdaleni! "Ko čovjeka sam ga spasio!"

Sveta Marija Magdalena, mali zaselak naselja Tribanj u Općini Starigrad, poznato je ponajprije – iz vijesti.

Na rođendan

Zasigurno ste na radiju čuli, i to nemali broj puta, rečenicu: »zbog olujne bure za sav promet zatvorena je Jadranska magistrala od Karlobaga do Svete Marije Magdalene«. Osim toga, specifično je to mjesto koje se nalazi u dvije županije, jedan dio pripada Zadarskoj, drugi Ličko-senjskoj, a dijeli ih tek jaruga.

No, ovim zanimljivostima o selu u kojem se svi prezivaju Vukić svakako valja pridodati i još jednu, a to je suživot s prirodom, odnosno s divljim životinjama što potvđuje i naša priča. Naime, Šime Vukić je na svoj 51. rođendan spasio srndaća koji je plivao prema Paškom mostu i vratio ga u šumu, a susreti s divljim životinjama ovdje, gdje se ljube Velebit i more, nisu nepoznanica.

– Moj sin, isto Šime, gledao je more s balkona i prvo je mislio da ne’ko roni, ali bilo mu je čudno što je na velikoj dubini. Uzeli smo dvogled, kad ono – srna pliva! Vjerojatno su je lovački pasi uplašili, neće ona sama od sebe u more. Uglavnom, pliva srna i ide ona ravno na Pag. Odmah sam krenuo na obalu, odvezao kaić, to je možda trajalo kvarat ure, a ona je već prešla kilometar od obale, ako ne i više. Došao sam kaićem do srdnaća od možda godinu i pol dana, priča nam Vukić na balkonu s kojeg se pruža pogled na mjesto događaja.

Srndać je, kako kaže, bio pun snage, ali preplašen. Uzeo ga je polako u naručje i vratio na obalu, okupila su se znatiželjna djeca i mještani, a ako ste pomislili da je ovaj srndać postao prirodno zasoljen gulaš, gadno se varate…

– Ma kakvi, to bi bila grehota, maleni se borio za život, iako ja garantiram da bi on došao do Paga. Čudili smo se kako pliva, kad sam mu se približio, ugasio sam motor i na vesla da se ne uplaši, a on je jurio. Privukao sam ga konopom, a ko čovjeka sam ga spasio, u brodu je bio miran. Vratili smo ga, potrčao je u šumu. Srećom je bila bonaca, da je tukla bura, ne bi ga ni vidili, govori pomorac iz ovog mjesta pomoraca koje broji svega 10-15 stanovnika.

Šime Vukić

Životinjsko carstvo

A njima ovakvi susreti nisu rijetkost, nastavlja Vukić, često se spuste i veprovi, pa čak i medvjedi, a posebno kada je ljeti velika suša.

– Plivao je i jedan vepar do lanterne, kad nema vode, ide do mora. Prije dvije godine je moj rođak našao malu srnu, vjerojatno je kao i ova bježala pred lovcima. Veprovi su kod naše kume digli betonsku ploču, to bude cijelo krdo. To je za ne vjerovat’, priča Vukić i dodaje da dođe i medvjed na košnice.

Znaju ih podsjetiti i lisice koje naprave štetu, a Vukić nam tumači da lisice obično dođu ako su bolesne, pa pronađu i uginule.

– Drže ljudi kokoši, ali sve je pod kontrolom, puste ih pa zatvore, nikad se ne zna kad će lisica doći. Ma, mi smo navikli živit’ tako, jednostavno moramo, kaže Vukić.

Ono što ih muči daleko više od životinja je nedostatak vodovoda, opskrbljuju se cisternama, a često, uslijed vremenskih neprilika ostaju bez struje. Napomenimo da ovi Vukići žive na ličkoj strani i da jako vole svoje mjesto, nekoć zvano Mandalina, premda nije lako.

– Ali, tako je kako je, čuli smo da će uskoro vodovod, da se priprema neki projekt. Kako god, mi ode moramo živit’, kaže Vukić sliježući ramenima.

A na koncu, možda su u Sv. Mariji Magdaleni ponekad burom odsječeni od svijeta, ali su čvrstim nitima povezani s prirodom, još uvijek nenarušenom pretjeranim turizmom. Možda im nedostaje osnovna infrastruktura, ali su puni duha, srčanosti i humanosti.