Otkrivamo kako se Uskrs doživljava u pravoslavnom domu: 'Najcrvenije jaje čeka idući Vaskrs'

Dok se svijet oko nas ubrzano mijenja, a običaji sve češće ostaju prepušteni zaboravu, postoje ljudi koji se brinu da nešto ipak ostane zapamćeno za nadolazeće generacije. Jedan od njih je Slobodan Repak, suradnik Srpskog kulturnog centra i voditelj radionice »Vremeplovci«, koji djeci – i svima koji žele slušati – približava i vjeru i običaje svojih predaka. Uskrs ili, kako ga pravoslavni vjernici nazivaju, »Vaskrs«, blagdan je radosti i pobjede života nad smrću, ali i vrijeme tihe unutarnje pripreme, čistoće srca i obiteljske bliskosti. Ove se godine na isti datum slavi u svim kršćanskim crkvama, a u razgovoru sa Repakom otkrivamo kako se taj blagdan doživljava u pravoslavnom domu, daleko od potrošačke buke i blještavila.

POST O KRUHU I VODI

– Pripreme započinju velikim »vaskršnjim« postom koji traje 48 dana. Imamo godišnje četiri veća posta, a »vaskršnji« je najstroži. Narod se priprema tako da se posti, ako se posti, jer danas se ljudi manje drže običaja u ovom urbanom vremenu. Prvi tjedan se posti na vodi, točnije »o kruhu i vodi«. Svaki tjedan ima propisano kako se posti, a zadnji je isto samo kruh i voda. Velikom tjednu prethodi Lazarova subota nakon čega dolazi Cvjetna nedjelja kada skupljamo cvijeće kojim se djeca umivaju u blagoslovljenoj vodi, kazao je Repak.

U tjednu prije blagdana vjernici uz post čiste organizam od vanjskih utjecaja, kaže nam Repak, fizički i duhovno što je priprema za Kristovo »vaskrsnuće«.

– Na Veliki četvrtak čitamo evanđelja, a na Veliki petak imamo večernju službu u crkvi gdje se iznosi »plaštanica«, točnije Kristov grb, kojem se poklonimo i kojeg ljubimo. Poslije večernje službe, odlazimo kućama gdje se u obitelji poslužuje posna večera. U principu, na Veliki petak, ako bi se pridržavali svih običaja ne bi trebali jesti cijeli dan nego tek nakon te večernje službe. To je najvažniji dio posta, vrijeme kad je Isus razapet na križu. Isto tako, subota bi trebala biti za tugovanje, a nedjelja dan za radovanje zbog Isusovog »vaskrsnuća«, kazao nam je Repak.

I kod pravoslavaca, uskršnja jaja simbol su novog života. A uobičajeno je da se ukrašavaju na Veliki petak, i to jednostavnim tehnikama bojanja u listićima luka, s ukrasnim cvijećem.

– Što se tiče bojanja jaja, dok ljudi nisu imali za sve te boje, naljepnice, koristile su se ljuske crvenog luka, trave i cvjetići, koji se ubacuju u najlon čarapu, a koja se uranja u vodu da zakuha. Bojalo se i šaralo i onim pravim voskom, što je na kraju prava umjetnost. Obojena jaja, nekad su se skrivala po vrtu, pa su ih djeca tražila ili su se samo igrali »tuckanja«, kazao nam je Repak koji je svoju ljubav prema tradiciji i vjeri prenio na svoju djecu koja aktivno sudjeluju u ovim pripremama.

Slobodan Repak

POVEZANOST

– Što se tiče svečanog objeda i uskrsnih jela, također nema puno razlike. Tu su uvijek ta kuhana bojana jaja koja blagujemo. Inače, ima jedan specifičan običaj vezan uz uskršnje jaje. Dakle, koje jaje ispadne najcrvenije ostavljamo sa strane da čeka do sljedećeg Uskrsa, a ono što je od prošle godine odnosimo negdje u vrt i zakopamo ispod neke mlade voćke, kao simbol plodnosti, napominje Repak dodavši da su to lijepi običaji i sitnice koje okupljaju obitelj na jednom mjestu.

– Tijekom tih nekih većih praznika, osjećamo svi tu neku veću povezanost, svi smo zajedno, budemo dio tih malih običaja i to je baš lijepo. To su te neke radosti koje čine obitelj, istaknuo je Repak dodavši da se za Uskrs okuplja obitelj, ali i pohode prijatelji i bližnji kako bi si čestitali, poželjeli sreću i podijelili tradicionalne pozdrave »Hristos vaskrese« koji odražava temeljnu poruku ovog blagdana – pobjedu života.

Uskrs ili Vaskrs, je zaista blagdan duboke duhovne snage, nade i obiteljske povezanosti, a ljudi poput Slobodana Repaka svjedoče kako se vjera i tradicija njeguju kroz svakodnevne geste, zajedništvo, prenošenje običaja i duboku osobnu povezanost s Bogom. Blagdan Kristova uskrsnuća tako postaje vrijeme kada duhovnost, tradicija i ljubav ispunjavaju domove i povezuju generacije.