OPASNA SLOBODA Noćni klubovi nakon ponoći puni su djece! 'Sve češće svjedočimo situacijama...'

Unatoč jasnim zakonskim odredbama koje ograničavaju noćne izlaske osoba mlađih od 16 godina bez pratnje odrasle osobe, nerijetko ih viđamo u kafićima, klubovima i na ulicama do kasno u noć. Premda noćni provodi za mnoge tinejdžere predstavljaju dio odrastanja i potrage za identitetom, nameće se pitanje sigurnosti, nadzora i društvene odgovornosti.

Sankcije

A u javnom se prostoru, posebno na društvenim mrežama, često prebacuje loptica, pa je primjerice nedavno lokalni kafić uputio apel roditeljima o ovoj tematici što, složit ćete se, pokazuje kako je društvo izgubilo kompas. Naravno, neupitno je kako se ugostitelji moraju držati zakonskih odredbi, međutim, zna se da je upravo obitelj temelj odgoja.

– Nažalost, sve češće svjedočimo situacijama u kojima roditelji svjesno ili nesvjesno zovu osoblje bara i lažno potvrđuju da su njihova djeca punoljetna, čime zapravo odobravaju konzumaciju alkohola i boravak u ugostiteljskom objektu iza dozvoljenog vremena. Takvo ponašanje je neodgovorno, opasno i potpuno neprihvatljivo. (…) Pozivamo roditelje da budu primarni nadzor i zaštita svojoj djeci jer ugostiteljski objekti nisu i ne mogu biti odgojne ustanove. Mi, kao odgovoran caffe bar, možemo i hoćemo provoditi zakon, ali bez podrške roditelja i institucija niti jedna regulacija neće imati puni učinak, naglasili su iz ovog kafića.

Naravno, nije riječ o izoliranom slučaju i lokaciji, a to potvrđuju podaci Policijske uprave zadarske. Naime, kako saznajemo od glasnogovornice Ivane Grbin, policijski službenici Policijske uprave zadarske, postupajući te poduzimajući aktivnosti usmjerene u cilju zaštite djece i maloljetnika od neprihvatljivih i rizičnih ponašanja, kao i sprječavanja kaznenih djela i prekršaja na štetu maloljetnika za vrijeme i nakon školske godine, odnosno od rujna 2024. godine do 22. lipnja ove godine, na području Policijske uprave zadarske, u noćnom izlasku, nakon 23 sata bez pratnje roditelja, staratelja ili druge punoljetne osobe zatekli su ukupno 38 osoba mlađih od 16 godina.

– Sukladno odredbama Obiteljskog zakona, zbog zaticanja u izlasku nakon 23 sata, policija je izvijestila roditelje, a sukladno zakonskim odredbama obavijestila je i nadležni Zavod za socijalni rad. Osim toga, od jednog maloljetnika policija je oduzela manju količinu marihuane zbog čega je prekršajno sankcioniran iz domene Zakona o suzbijanju zlouporaba droga, govori Grbin.

Također, na prodajnim mjestima na različitim lokacijama grada Zadra zatečena su dva maloljetnika u kupnji duhanskih proizvoda te je protiv trgovaca, koji su maloljetnike uslužili duhanskim proizvodima, podnesena obavijest nadležnom državnom inspektoratu na daljnje postupanje sukladno čl. 23. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda, dok je protiv jednog vlasnika ugostiteljskog objekta u Zadru podnesen optužni prijedlog po čl. 13. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, zbog usluživanja maloljetne osobe alkoholnim pićima.

Od 23 do pet sati

– Sukladno provedenim analizama i obradama statističkih podataka, policijski službenici kontinuirano, posebice tijekom vikenda, s ciljem prevencije rizičnih ponašanja mladih provode preventivno-represivne aktivnosti koje su usmjerene na pojačani nadzor nedozvoljenih noćnih izlazaka mladih, na suzbijanje distribucije alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti među mladima te na sprječavanje nasilja među mladima, ističe Grbin i podsjeća na zakonske odredbe.

Članak 93. Obiteljskog zakona, u stavku 5. propisuje da su roditelji dužni i odgovorni djetetu mlađem od 16 godina zabraniti noćne izlaske bez svoje pratnje ili pratnje druge odrasle osobe u koju imaju povjerenje. Sukladno stavku 6. istog članka navedenog Zakona, noćnim izlaskom se smatra izlazak u vrijeme od 23 do pet sati.

– Kad policijski službenici zateknu osobu mlađu od 16 godina u noćnom izlasku, od 23 do pet sati, samu, bez pratnje roditelja ili druge odrasle osobe u koju roditelji imaju povjerenja, istu će dovesti u prostorije policije i pozvati njene roditelje. Policija će i u narednim danima nastaviti s provođenjem ovakvih ciljanih preventivno-represivne aktivnosti u cilju zaštite maloljetnih osoba te smanjenja kažnjivih radnji koje oni čine ili se čine na njihovu štetu, kazuje Grbin.

Na koncu, iz PU zadarske pozivaju roditelje i ostale građane da se s povjerenjem obrate policiji te eventualna saznanja o usluživanju i prodaji alkoholnih pića i duhanskih proizvoda, kao i drugih nedozvoljenih radnji koje štete mladeži ili ih čine maloljetne osobe, prijave policiji pozivom na 192 ili na adresu e-pošte: [email protected].

Postaviti granice

Iako zvuči prilično jednostavno, roditeljima je ponekad teško postaviti granice, stoga smo razgovarali sa psihoterapeutkinjom mr. sc. Polonom Bencun-Gumzej, dr. med. spec. škol. med., liječnicom, specijalisticom školske i sveučilišne medicine te psihoterapeutkinjom za djecu, obitelj i odrasle, o tome kako se oduprijeti razmišljanju »kad idu svi, ne mogu ja svome nešto zabraniti«, zatim kako, iz perspektive maloljetnika, prihvatiti ograničenja te na koji način pronaći balans između želje za prihvaćanjem i odgovornog ponašanja.

Kako započinje dr. Bencun-Gumzej, uvijek je bilo teško postavljati granice tinejdžerima, čak postoje zapisi iz rimskog doba o mladima koji su neobuzdani i nepristojni.

– To nije ništa novo, no ono što jest novo je današnje društvo. Granice što je prihvatljivo, a što nije, što je »normalno«, a što nije, nikada u povijesti nisu bile slabije definirane. Nadalje, ni definicija društva u kojem živimo više nije tako jednostavna. Svijet je premrežen tehnologijom i svi imamo uvid u živote drugih, vrlo je lako stvarni život zamijeniti, ispreplesti ili pretočiti s virtualnim svijetom. Također, svi smo izloženi nevjerojatnoj brzini kojom se sve u svijetu mijenja, od tehnologije, znanja, načina komunikacije. Sve je dostupno i svega je previše, do mjere zasićenja. S izazovom kako u takvom svijetu naći svoj balans, svoje granice i svoja pravila, suočava se svaka osoba i svaki roditelj danas, govori dr. Bencun-Gumzej i naglašava kako granice uvijek postoje, no da je pitanje koliko smo ih svjesni.

Roditelji su dužni i trebaju djeci postaviti granice i te granice trebaju biti dio strukture obiteljskog života, moraju bit jasne i njihova uloga mora biti ponajprije zaštita djeteta. Međutim, kako napominje, način na koji postavljamo granice važniji je od mjesta gdje se one nalaze.

– I sve to ne započinje s pubertetom nego s rođenjem djeteta. Skloni smo kao roditelji kritizirati dijete, ne preuzimati svoj dio odgovornosti, ne vidjeti svoje dijete nego samo sebe ili svoju sliku djeteta. Nažalost, kad dijete dođe do puberteta, a dobna granica ulaska u pubertet postaje sve niža, tada je zadnji vlak za promjenu prvenstveno odnosa s djetetom, a onda i postavljanje novih granica. Što je odnos kvalitetniji, to je dijete voljnije surađivati, naglašava dr. Bencun-Gumzej.

Psihoterapeutkinja dr. Polona Bencun Gumzej

»Ali, mama, svi idu«

A kada govorimo o ovoj temi, valja prokomentirati i društvo koje smo mi odrasli kreirali i u kojem naši klinci žive. Kako tumači Bencun-Gumzej, svi se slažemo da je jako teško ograničiti izlaske tinejdžerima, ali se rijetko zapitamo, a još rjeđe djelujemo po tom pitanju, zašto zabave počinju u ponoć ili još kasnije.

– Tko je za to odgovoran? Kome to odgovara? Zašto se češće ne kontrolira tko je maloljetnik u izlasku i zašto se strože ne kažnjava? Kada se nešto dogodi, svi će u konačnici svaliti odgovornost na roditelje, rečenicom da sve počinje u kući, i to jest istina, ali nije ni utjecaj okoline malen. Svi se mi cijeli život prilagođavamo društvu u kojem živimo potpuno nesvjesni svog udjela u kreiranju tog društva i apsolutno nesvjesni svoje moći da mijenjamo društvo i određujemo u kojem će pravcu ići. Mislim da bi roditelji trebali biti puno aktivniji na društvenoj razini i tražiti promjene i sigurnost za svoje maloljetnike, naglašava liječnica.

Kako dodaje, svi bi voljeli dobiti jednostavne upute i čarobnim štapićem riješiti nešto što je strašno slojevito i kompleksno, no nažalost ili nasreću, recepta i štapića nema.

Također, napominje da je rečenica »kad idu svi, ne mogu ja svome nešto zabraniti« roditeljska verzija izjave tinejdžera »ali, mama, svi idu« koju sve češće čujemo.

– Činjenica da imamo djecu, da imamo 35, 45 ili 55 godina ne znači da smo odrasli. Jako često viđam djecu u godinama, prepoznajem nezrele i djetinjaste reakcije u svom vlastitom ponašanju, emocijama i tijeku misli. To je činjenica koje većina ljudi nije svjesna. Emocionalno nezreli roditelji su svuda oko nas. Cilj života bi trebala biti mudrost ili omudrivanje što je danas obezvrijeđena kategorija. Biti odrastao znači preuzeti odgovornost za sebe, za svoje misli, osjećaje i postupke i nositi se s posljedicama svojih odluka, govori dr. Bencun-Gumzej.

Ipak, podrazumijeva se da ćemo reći »ne« kada smatramo da je nešto neprimjereno i naravno da će tinejdžer biti ljut i negodovati. Može se razgovarati o tome, odnosno objasniti, ali valja biti dosljedan.

Mozak tinejdžera

– Naravno, uvijek postoji ona siva zona kad tinejdžeri, ako su vješti u manipulaciji, pokušavaju dobiti što žele i to je zdravo za njihov razvoj, razvijaju vještine raspravljanja, pregovaranja i bore se za sebe. Nemojte to shvaćati kao napad na svoj autoritet, već kao sparing roditeljstvo. I ako vas ponekad i uspije preveslati, budite ponosni na vještine svog djeteta, poručuje dr. Bencun-Gumzej.

Tinejdžeri su različiti, nisu svi zainteresirani za noćne izlaske, dio njih (i to ne mali dio) svoj identitet i svoju adolescenciju proživljavaju na druge načine, možda odraslima prihvatljivije. No, u svakom slučaju, taj period života nije nimalo lagan…

– Ja još nisam srela odraslog koji bi se želio vratiti u to doba nespretnosti, neizvjesnosti, bolne potrebe za pripadanjem i straha od odbacivanja, ranjivosti i izloženosti. Imati mozak tinejdžera je vrlo intenzivno i zbunjujuće iskustvo. Sve se čini zauvijek i sve se stalno mijenja. U ovom periodu života imati emocionalno stabilne roditelje daje veliku sigurnost u stalnoj promjeni. Ograničenja je lakše prihvatiti ako vidimo smisao u njima. Roditeljska vještina objašnjavanja, uspostave i održavanja kontakta, razumijevanje za tinejdžerske frustracije sigurno olakšava prihvaćanje ograničenja, kazuje dr. Bencun-Gumzej.

Jasno je kako je iz perspektive tinejdžera frustrirajuće kada ne smije nešto što je nekim njegovim prijateljima dozvoljeno i tu je jako bitna, ukoliko je moguća, komunikacija s drugim roditeljima. To je relativno lako ostvarivo kad je riječ o osnovnoškolcu, međutim, u srednjoj školi u svijet naše djece ulazi puno novih prijatelja čije roditelje ne poznajemo i tu je jako važno zadržati svoju stabilnost, jasnoću, biti otvoren za raspravu, ali stalno imati na umu da je roditelj taj koji donosi odluku.

Posebno je teško, imajući na umu sve izazove koje odrastanje danas nosi, pronaći balans između želje za prihvaćanjem i odgovornog ponašanja jer je želja za prihvaćanjem zapravo potreba za pripadanjem.

Ivana Grbin, glasnogovornica PU zadarske

Pripadanje

– A potreba za pripadanjem je egzistencijalna kategorija. Za preživljavanje su nam nužni hrana, voda, zrak i pripadanje. Pripadanje znači sigurnost, znači brigu, znači emocionalnu razmjenu… Kad tako sagledamo stvari, možemo bolje razumjeti važnost skupine za tinejdžera. Naravno da je osnovna skupina i dalje obitelj, ali ako i kada se tamo ne osjećaju u potpunosti prihvaćeno i zaštićeno, skupina vršnjaka postaje primarna! Ovo svaki roditelj treba imati na umu, naglašava dr. Bencun-Gumzej.

Na kraju, ističe da su nam svima puna usta odgovornosti, a da zapravo uopće ne razumijemo suštinsku prirodu odgovornosti. Većina odraslih, kad traži odgovornost djeteta, zapravo očekuje poslušnost.

– Odgovornost bez mogućnosti izbora je prisila! I u tom slučaju onaj koji provodi prisilu snosi punu odgovornost. Kad imamo izbor, onda imamo i odgovornost za posljedice tog izbora. Da pojednostavim; ako tinejdžer želi ići u klub i mi to zabranimo, mi snosimo odgovornost za posljedice, tj. djetetovu frustraciju (no ne za način kako će tinejdžer tu frustraciju izraziti – to je njegova odgovornost). Ali, ako tinejdžer ima mogućnost izbora i unatoč protivljenju želi ići, onda on snosi veći dio odgovornosti za posljedice. Ne kažem da ćete maloljetnom djetetu dopustiti mogućnost izbora, ali je strašno bitno da zna da izbor uvijek postoji! Kad ovako postavimo stvari, učimo dijete da bude odgovorno prvenstveno za sebe jer u konačnici to je prvi i najvažniji zadatak odrastanja – preuzimanje odgovornosti za svoje misli, osjećaje i postupke, zaključuje dr. Bencun-Gumzej.