Od studenata do umirovljenika - svi žele čitati i pisati poeziju

Hrvatsko književno društvo – Zadar upriličilo je poetsko druženje zadarskih pjesnika i svih onih koji vole poeziju, bili oni članovi HKDZD-a ili ne. Tako se u restoranu »Intermezzo« čitala poezija te se razgovaralo o poeziji, književnosti i umjetnosti. Ova se druženja održavaju svakog ponedjeljka, a, kako nam govori predsjednik ovog Društva Nikola Šimić Tonin, u planu je i druženje s pjesnicima izvan Zadra, kao što su Rade Šerbedžija, Enes Kišević, Julijana Matanović, Darija Žilić, Marina Kljajo Radić, Jasmina Hanjalić, Natalija Dimitrova, Ratko Bjeličić, Šimo Ešić, Edita Vlahov, Ante Sikirić, te Ante Nadomir Tadić – Šutra.

Kako je nastala ideja za poetska druženja te kako su izgledali počeci ispričao nam je sam Šimić Tomin.

Osjećaj za umjetnost

– Već prije godinu dana imali smo druženja u jednom kafiću kod Male pošte. Ugledao sam se na druge gradove, primjerice Rijeka ima »Poetska jutra«, Šibenik također ima nešto slično, kao i Zagreb. Tragom toga izrazili smo potrebu da se nalazimo, čitamo nove pjesme jedni drugima, a sudjeluju i naši članovi, kao i drugi koji nisu članovi, ali se kasnije neki od njih i učlane.

Želimo obogatiti naš program, pa ćemo raditi na tome da nam gostuju pjesnici koje poznajem kroz suradnje iz Makedonije, BiH, Slovenije i drugih krajeva regiona. To je jednostavna potreba u poetskom svijetu, važno je da čujemo jedni druge, kazao je Šimić Tonin, rekavši kako u HKDZD trenutno broje više od devedeset člana, od kojih je aktivno njih pedesetak.

Na poetskim druženjima se uglavnom okupi od dvadeset do trideset članova, ovisno o vremenskim mogućnostima, a svakako više kad su u pitanju gostujuća predavanja.

Trenutno, kako kaže, još uvijek nemaju vlastiti prostor, pa se snalaze kako umiju. Najčešće imaju okupljanja u istom restoranu, gdje se osjećaju kao kod kuće, a i nailaze na podršku i razumijevanje vlasnika lokala.

– Drugačije je kada netko to doživljava srcem i ima osjećaj za umjetnost. Tu se nekako osjećamo kao kod kuće, kao u dnevnom boravku, gdje možemo normalno razgovarati. Što se tiče prostora Udruge, sada ćemo tražiti nove opcije. Većinu vremena se okupljamo u suradnji s Gradskom knjižnicom Zadar tijekom značajnijih događaja.

Prije smo bili u sastavu Hrvatskog društva u Rijeci, kao ogranak Zadar, ali smo se sada, zbog boljeg rada, potpuno osamostalili u Hrvatskom književnom društvu Zadar. Međutim, održavamo i dalje suradnju sa središtem u Rijeci, ali smo postali samostalni. I kao takvi, okrenut ćemo se novom prostoru.

Do sada nismo imali vlastiti prostor, djelovali smo kao ogranak, a najveći dio naših aktivnosti bio je usmjeren na manifestacije, podijelio je Šimić Tonin, dodavši kako mu u radu Udruge neizmjerno pomaže tajnica Anamarija Ćurković.

Ova poetska druženja često budu domaćini gostujućih pjesnika.

– Do sada smo imali pjesnike iz Šibenika, ugostili smo Nikolu Urukala i Editu Vlahov. Iz Knina je bio Ante Nadomir Tadić Šutra, a još su nastupili Fabijan Lovrić, Valerio Orlić iz Rijeke, te Erni Gigante Dešković.

Iz Bosne i Hercegovine došli su Niro Petrović i Marina Kljaić Rajić. Od naših pjesnika tu su bili Ante Sikirić, Ante Gregov Jurin, Žaklina Kutija te ja kao voditelj, kaže Šimić Tonin.

Književni ljetopis

Poetska druženja ističu se raznolikošću sudionika, od aktivnih i umirovljenih profesora, knjižničara, studenata, do zanatlija.

– Na našim poetskim druženjima sudjeluju ljudi različitih zanimanja – od prosvjetnih radnika do doktora znanosti. Proširili smo krug sudionika od osnovnoškolaca do doktora znanosti i voditelja katedri. Jednostavno ostajemo široko otvoreni. Pritom nekima pružamo pomoć u objavljivanju prvih zbirki jer sam pokrenuo nakladničku biblioteku »Donat«, ističe Šimić Tonin.

Prošle godine bili su najveći nakladnici iza institucija, a prvi ispred udruga. Uz to, pored objavljivanja u raznim časopisima, pokrenuli su prije pet godina i »Zadarski književni ljetopis«.

– Svi koje dolaze na naše poetske susrete mogu biti objavljeni u »Zadarskom književnom ljetopisu« koji se može pronaći na policama Gradske knjižnice Zadar i Znanstvene knjižnice Zadar.

Ljetopis se nalazi u 1 A kategoriji književnih časopisa u kojem se, između ostalog, objavljuju i znanstveni radovi. A mnogi su pri obrani svojih radova istaknuli da su bili objavljeni upravo u tom Ljetopisu, priča nam Šimić Tonin, dodajući kako se ovaj ljetopis nalazi u rangu »Zadarske smotre«.

Šimić Tonin je prije deset godina pokrenuo književnu nagradu »Joja Ricov« u čast čakavskom pjesniku, a desetu godinu za redom održava i pjesničku manifestaciju domoljubne poezije »Stijeg slobode, Knin« na Kninskoj tvrđavi. Ova manifestacija okuplja ne samo domaće pjesnike, već i one iz dijaspore, a povodom toga redovito se tiskaju prigodni zbornici.

Ove godine, na inicijativu Šimića Tonina, uvedena je i književna nagrada »Petar Zoranić«, nazvana po velikanu hrvatske književnosti i autoru prvog hrvatskog romana u stihovima. No, to nije sve, budući da se, kako kaže, osim književnosti bavi pomalo i novinarstvom, pokrenuo je i književnu nagradu »Goran Bujić – književnici novinari« u čast novinaru, piscu i uredniku.

– Bujić je čovjek koji mi je osobno pomogao kada sam stigao u Zadar. Imao je podlistak »Donat« unutar Zadarskog lista i bio je urednik kulture. Svaki put kad bih dolazio iz Knina, dolazio sam ovdje i s Fabijanom Lovrićem objavljivao u Zadarskom listu.

Upravo zbog toga smo tu nagradu posvetili Goranu Bujiću. Također, priredio sam i objavio nakon njegove smrti dvije knjige – »Bez naslova« i »Monty iz zadarskog Pythona– izabrane recenzije, kritike, osvrti, članci, intervjui u Zadarskom listu«. Zanimljivo je da je nagrada svrstana u prvi rang književnih nagrada u Hrvatskoj.

Naime, jedan profesor iz Osijeka u svojoj doktorskoj disertaciji o nagradama uvrstio je ovu nagradu gotovo u rang s Nagradom »Vladimir Nazor« i Nagradom »Ivan Goran Kovačić«. U realizaciji te nagrade pomogla mi je Žaklina Kutija, govori Šimić Tonin.

Budući planovi

Što se tiče budućih planova, Šimić Tonin ističe kako imaju namjeru obogatiti program novim radionicama poezije i prevođenja domaćih autora na strane jezike.

– Imamo, na primjer, docenta Patrika Levačića, koji je član našeg društva i predaje francuski jezik. Želimo pokrenuti radionice pisanja putopisa i slične aktivnosti. U suradnji s profesorima i pjesnicima nastojimo privući što više mladih.

Planiramo organizirati poetske radionice u kojima ćemo raditi na tim formama. Iako je poezija najslobodniji oblik izražavanja, ipak postoje određene zakonitosti koje se moraju poštovati. Ja osobno prevodim s ruskog, bugarskog i makedonskog jezika. Sada planiram pokrenuti radionice u suradnji s piscima iz Makedonije i Bugarske.

Također, radit ću i s hrvatskim i mađarskim autorima. Naime, cilj nam je organizirati radionice o književnom prevođenju kako bismo povezali pjesnike i ujedno potaknuli promociju naših autora.

Imamo mnogo afirmiranih pjesnika, ali i onih koji to tek trebaju postati, kazuje Šimić Tonin komentirajući poziciju lokalne književne i kulturne scene u gradu.

– Zadar zaista vrvi od neupitnih talenata u različitim oblicima umjetnosti, od plesa do glazbe. Međutim, postoji određena razbijenost. Umjetnik ne smije biti zatvoren; treba imati otvorene ruke, prihvaćati druge, surađivati i voditi argumentiranu raspravu.

Moramo biti objedinjeni. Svaki oblik isključivosti znači da nešto u osobi nije dorađeno; ako nema prostora da pomogne i ukaže. Istinski pravi pjesnik mora imati dušu i prostora u srcu za druge, a ne netko tko želi potkopavati druge.

U tom slučaju onda taj nema vjere ni u ono što radi. Rekao bih kako se ne može reći da u poeziji postoji konkurencija. Na primjer, netko može napisati pedeset zbirki, a netko samo jednu, koja će možda biti prepoznata na čitavoj zemaljskoj kugli, zaključuje Šimić Tonin.