Obilježena 80. obljetnica oslobođenja Zadra: 'Nisu mnogi u stanju pogledati u oči slobode...'

Kapitulacijom Italije 8. rujna 1943. godine sve se u Dalmaciji mijenja. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske na svom II. zasjedanju donijelo je proglas o vraćanju Hrvatskoj Istre, Zadra, otoka i drugih teritorije pod okupacijom Italije.

Zadru se odala počast povodom 80. obljetnice oslobođenja od fašističke okupacije. Gradu je tako vraćena sloboda i materinji hrvatski jezik. Stavljanje hrvatske zastave na vrh zvonika sv. Stošije zauvijek je ostao simbolom pobjede.

Miljenko Letinić, predsjednik Udruge antifašističkih boraca i antifašista u ime je organizatora naglasio kako lijepo zvuči slaviti 80 godina hrvatskog Zadra.

– Povijesne činjenice svima su poznate. Rijetki su gradovi više od dvadeset godina proveli pod okupacijom. Najveća izdaja u Hrvatskoj počinjena je upravo u Zadru. Talijanizacija, palež i ukidanje materinjeg jezika, logori i deportacije, bili su svakodnevni dio života. Preko tri tisuće godina povijesti ovog grada prošlo je uz mnoge traume i rame. No, uvijek se dizao na noge, obnavljao i rastao. Čin oslobođenja dogodio se u širem okviru akcije NOB – a za oslobođenjem Dalmacije. Stoga su isprazne priče koje ovaj pothvat omalovažavaju lažne, jer fašisti su kukavičku pobjegli dan prije ulaska partizanskih postrojbi. No, osloboditelji su ušli u već razoreni grad, koji je uz pučko veselje i zvonjavu zvona s crkvi proslavio svoju slobodu, kazao je Letinić, poručivši kako je ovo lijepa prigoda da se zapitamo kako izgraditi novu kulturu sjećanja, temeljenu na povijesti koja nema više verzija.

– Želimo državu jednakih šansi ta sve. Naše je zajedništvo jedina snaga koja će nas držati u ovim čudnim i teškim vremenima, kada se diljem svijeta ponovno strahuje za osnovne slobode, dodao je Letinić.

Saveznici onemogućuju njemačkoj vojsci da koristiti istočnu obalu Jadrana za transport i bombardiraju sve gradove od Drača do Trsta. Savezničko zrakoplovstvo bombardiralo je Zadar 36 puta. Grad je potpuno razrušen, dio stanovništva je otišao u Italiju, dio u susjedna sela i na otoke, dio u polja prema Crnom, Bokanjcu, Bilom brigu.

Marko Vučetić, predsjednik GV Zadra je pak rezimirao kako je sloboda nezgodna stvar.

– Nisu mnogi u stanju pogledati u oči slobode i opstati na nogama. Oni koji su se prestravili slobode, je bolje da ne inficiraju socijalne mreže slobode i zato im zahvaljujemo što nisu s nama. Čestitam i biologiji koja je prije pet godina preuzela na simbolički način identificirati se s onim što Hrvatska jest. Hrvatska je danas došla u Zadar kako bi svjedočila kako hrvatstva nema bez oslobođenog Zadra. Svi oni koji su smatrali kako Zadar ne treba biti hrvatski, upućeni su u neslavnu prošlost. To su neslobodna, okupatorska bića koja su traumatizirala grad. Mi živimo posljedice povijesnog svijeta. Oni koji se s poviješću ne mogu upoznati i dalje žive u posljedicama oslobođenog Zadra. Nisu svi u Zadru slobodni i to zato što ne žele biti. U obnovljenim Zadru uvijek će se dešavati individualno urušavanje i žao mi je takvih pojedinaca. Ali drago mi je da žive s posljedicama slobodnog Zadra, rezimirao je Vučetić, kazavši kako se slobodu treba konzumirati i širiti.

– Oni koji su prerano odustali od slobode, od razuma su odustali još i prije, poručio je Vučetić.

Oko 500 građana poginulo je u bombardiranju. Računa se da je u Gradu ostalo oko 500 ljudi. U noćnim satima 31. listopada 1944. godine nacističke postrojbe napuštaju Zadar, a u njega ulaze partizanske jedinice. Mir s Republikom Italijom potpisan je 10. veljače 1947. godine, čime je Zadar ne samo stvarno, nego i međunarodnopravno ostao u matici domovini.

Predsjednik Zoran Milanović na kraju je poručio kako sloboda nije zatečeno stanje ili božje sjeme, zahvalnica napisana abecednim redom.

– Sloboda se uzima i za nju se bori. Kada se veliki tuku, mali idu pod stol, riječi su Vlatka Mačeka. Mali, ako su pametni, odmah ustaju, a pod stol udu pijanci i kukavice. Mali se bore za svoja prava i egzistenciju, jer Zadra bez toga danas ne bi bili. Zadar je na pretvoran način pripao Italiji. Otimačinom i pravom jačega. No, to im nije bilo dovoljno. Slavenski narod koji je tu oduvijek živio – katolički i pravoslavni, plodio, slavio i čuvao kulturu grada, područje je velikog identiteta. Herojski narod Dalmacije ustao je protiv neprijatelja. Pokazao prkosni čvrstinu volje. Nikada mu ništa nije poklonjeno – niti prije 80, niti 30 godina. Borili su se sami, ali ne usamljeni, stava je predsjednik Milanović, rekavši kako je grad, vojni i strateški važan, barbarski uništen.

– Dolaskom partizana, pesnice hrvatske oružane sile, zaslužni su za najslavnije trenutke novije hrvatske povijesti. Naoružana dalmatinska mladost u tih je epohu ostvarila jednu od najvećih pobjeda. U šahovskoj ploči Europe odajemo počast hrvatskim oružju tog i današnjeg vremena. Prigrljenjem grada uz kulturu i zemlju kojoj pripada, Zadar je uistinu oslobođen. Ovo je najviša točka proslava oslobođenja Dalmacije od nacizma i fašizma. Grad i dalje stoji na tvrdoj stijeni, sa svojoj tisućljetnom poviješću. Njima u slavu dižem ruku da se ne bi dogodio memoricid. Da bi pamtili i bili samosvjesni onoga što jesmo. Kada se veliki tuku, nismo pod stolom, već uz njega, čuvamo čovječnost i ljudskost. Nismo igračka ili marioneta u tuđim rukama. Ovo je hommage onima koje pamtimo, njihovu eteru, mirisu – NOB – u, vojsci koju je nosio narod. Na tragu duha i jedinstva brigada koje su oslobodile Dalmaciju, izloga tadašnje političke korektnosti – ne fašizmu, sloboda čovjeku, zaključio je Milanović.