OB Zadar dobiva i drugi linearni akcelerator. Čulina: "Cilj nam je obavljati 50 zračenja dnevno"

Primopredajom posljednje aparature za kontrolu kvalitete CT simulatora u Općoj bolnici Zadar (OBZ) koncem prošlog tjedna kompletirana je oprema za linearni akcelerator, uređaj za preciznu radioterapiju odnosno zračenje malignih bolesti. Osim toga, otvorene su ponude za građevinske radove na izgradnji bunkera za drugi takav uređaj.

Građevinski radovi trebali bi započeti u narednih mjesec dana, a premda je vrijednost građevinskog zahvata procijenjena na 550 tisuća eura, na natječaj su stigle dvije znatno skuplje ponude – tvrtka Konstrukt iz Sukošana ponudila je 907.962,10 eura bez PDV-a (1,13 milijuna eura s PDV-om), a splitska tvrtka Reliance 968.073,31 euro bez PDV-a, (1,2 milijuna eura s PDV-om).

Drugi bunker

Novi bunker za linearni akcelerator, kako Željko Čulina, ravnatelj Opće bolnice Zadar, bit će tehnički povezan s postojećim sustavima, a prateća oprema kao što su CT simulatori, radne stanice i specijalizirani softveri već omogućuju rad s dva uređaja.

Dodatni linearni akcelerator smanjit će liste čekanja i omogućiti kontinuiranu dostupnost terapije za pacijente.

– Na jednom mjestu mi već imamo CT simulator, imamo svu opremu za dozimetriju, rendgen inženjere, medicinske fizičare… Jedini trošak bit će nabava samog linearnog akceleratora, koji u ovom trenu košta oko 2,1 milijun eura.

Mi trenutačno s ovim jednim linearnim akceleratorom dnevno provedemo oko 30 zračenja – to je 30 ljudi koji ne moraju svaki dan putovati u Zagreb ili Split, ističe dr. Čulina i dodaje da se na linearnom akceleratoru trenutačno zrači oko 70 posto regija, a taj bi postotak do kraja godine trebao rasti, kao i dnevni broj zračenja.

– Cilj nam je da do kraja godine dođemo do 50 zračenja dnevno, a to je već broj koji zahtjeva i drugi aparat. Osim toga, drugi aparat potreban je i zbog eventualnih kvarova – naime, zračenja koja su krenula kod pacijenata ne smiju se prekidati, ona moraju biti u kontinuitetu, ističe dr. Čulina.

Njegove riječi potvrđuje i Marija Zorić, vršiteljica dužnosti voditeljice Odjela medicinske fizike.

– Drugi bunker predstavljat će i nama i pacijentima veliko olakšanje jer je riječ o izuzetno kompleksnom sustavu, a kada dođe do kakve greške ili kvara, mi moramo čekati dolazak servisera, koji nam dolazi iz Zagreba. Ponekad se neki dio mora naručiti iz Belgije, a za to je potreban minimalno jedan dan, tumači Zorić.

Puno skuplje

Za izgradnju novog bunkera već je ishođena građevinska dozvola, a izgradnja će se financirati sredstvima prikupljenima putem zajedničkog računa Opće bolnice Zadar i Lige protiv raka Zadar.

Donacije za nabavku linearnog akceleratora počele su se prikupljati još 2009. godine, no budući da je nabavka prvog uređaja financirana europskim novcem, Liga predvođena bivšim zadarskim gradonačelnikom Brankom Dukićem prikupljeni novac odlučila je uložiti u izgradnju drugog bunkera.

Kako je Dukić tom prilikom istaknuo, Liga je spremna, bude li potrebno, prodati i stan u svom vlasništvu kako bi se projekt priveo kraju.

No, s obzirom na to da će cijena radova biti gotovo dvostruko veća od predviđanja, trebat će odnekuda namaknuti gotovo polovicu iznosa, a u Općoj bolnici Zadar pri tom računaju na podršku Grada Zadra i Zadarske županije.

Linearni akcelerator generirano ionizirajuće zračenje precizno usmjerava na tumorsko tkivo, što omogućuje uništavanje malignih stanica uz minimalnu štetu za okolno zdravo tkivo. Personalizirani pristup terapiji, veća preciznost te veći komfor i skraćeno trajanje liječenja također su među ključnim prednostima ove tehnologije.

Radioterapija se, kako objašnjava Zorić, sastoji od tri osnovna dijela. Najprije se radi CT simulacija, koja pomaže u točnoj lokalizaciji tumora i okolnih struktura, a liječnik potom za svakog pacijenta određuje terapijsku preskripciju.

Nakon toga medicinski fizičari izrađuju detaljan plan zračenja, birajući pri tom tehniku, energiju i parametre koji omogućuju optimalno ozračivanje tumora uz što veću zaštitu zdravog tkiva.

Ljudski faktor

– To je u biti najteži dio posla – naći kompromis između jednog i drugog, zadovoljiti da je tumorsko tkivo maksimalno ozračeno, a s druge strane da je zdravo tkivo pošteđeno, tumači Zorić pa napominje da je ljudski faktor u cijelom ovome procesu nezamjenjiv.

– Imamo, primjerice, jedan program koji konturira organe i on, ako ga se ne provjeri, može vrlo lako umjesto bubrega konturirati i neki drugi organ, jer je tkivo po njegovoj procjeni i izračunu odgovaralo bubregu. Isto vrijedi i za proces optimizacije – svi planovi za sad su apsolutno nemogući bez ljudskog faktora.

No, s druge strane, jako smo napredovali u odnosu na prije 20-30 godina, kad se sve ovo radilo u 2D-u. Danas je cijeli proces brži, a planovi su puno bolji i precizniji.

Na koncu, danas se više radi na spašavanju zdravog tkiva, na tome da čovjek što duže i što kvalitetnije živi, ističe Zorić, uz napomenu da je cilj zračenja da se uništi i zadnja tumorska stanica.

Prije prvog tretmana pacijentu se izrađuje termoplastična maska koja se formira točno po anatomskom obliku područja koje se tretira, kako bi se omogućilo identično pozicioniranje tijela kod svakog zračenja.

Pacijent leži na posebnom stolu tijekom tretmana, a linearni akcelerator pozicionira se oko pacijenta i emitira zračenje iz precizno određenih kutova.

Postupak zračenja, kako objašnjava, vrlo je individualan – sve ovisi o dijagnozi, stanju i regiji koja se tretira. Ovisno o tome varira i broj dolazaka i trajanje liječenja.

Osim toga neki pacijenti imaju složenu i dugotrajnu pripremu, dok je kod drugih postupak kraći i jednostavniji – za razliku od, primjerice, raka dojke, sama priprema za zračenje prostate može potrajati i do tri sata.

»Bačeni u vatru«

– Palijativna zračenja obično traju od jedne do pet ili maksimalno deset frakcija. S druge strane, radikalna zračenja su znatno duža i uključuju od 15 do 37 frakcija, zbog čega je liječenje ponekad potrebno provoditi i do dva mjeseca. Prije nabave linearnog akceleratora u Zadru, to je značilo da bi pacijenti morali dva mjeseca svaki radni dan putovati u Zagreb ili Split, govori Zorić.

– Za grad poput Zadra ovaj aparat stvarno puno znači, no mislim da su toga svjesni jedino oni koji su već obavili zračenja u Splitu i Zagrebu, oni bi dali sve da su imali mogućnost zračenja u Zadru.

Zamislite, dva mjeseca putovati, svaki dan, osim vikendom – jer su dva dana potrebna za oporavak zdravog tkiva. To znači da ti dva mjeseca mora stati život, napose za one najsiromašnije koji su se morali oslanjati na sanitet, ističe Zorić.

Pacijenti kod kojih liječenje traje dulje nerijetko se udomaće na odjelu, međusobno se sprijatelje, vide da nisu sami.

– Imamo i pacijente čije je zračenje završilo prije tri, četiri mjeseca, ali nam se i dandanas dođu javiti ako su u blizini bolnice. Koliko god je teško, nekako to ipak izmami osmijeh. Mi smo sretni i ponosni jer smo mlada ekipa koja je od starta ovdje, bačena u vatru.

Bilo je – nauči od početka, kreni glavom u zid i zaista se isplatilo. Da ne volimo ovaj posao i da nemamo entuzijazma, nikada ne bismo ni krenuli u ovo, kaže Zorić.

Zračenje krvi

Osim zračenja pacijenata, na linearnom se akceleratoru svaki četvrtak obavlja i zračenje donirane krvi, koja se ranije također morala slati u Split ili Zagreb.

Kako pojašnjava voditeljica tima inženjera radioterapije, Antonija Srdarević, u tom se postupku koristi iznimno visoka doza od 30 Graya (Gy).

– Laički rečeno, to je doza koja bi ubila bilo što, a kamoli ne štetne sastojke u krvi. Usporedbe radi, pacijente se obično zrači s maksimalno osam Gy. S obzirom na to se u tom postupku koristi iznimno visoka doza zračenja, zbog sigurnosti osoblja potrebno je čekati neko vrijeme prije otvaranja bunkera.

– Na zračenje nam dolazi sva krv za koju Transfuzija procijeni da je potrebno zračiti – primjerice sva krv za djecu, kao i za onkološke, transplantirane ili druge posebno osjetljive pacijente. Bilo bi idealno kada bi se zračila sva krv, ali bi to značilo da imamo jedan aparat samo koji bi radio zračenje krvi.