NELOGIČNI ZAKONI Resorni ministar kineziolog, ali OPG-ovci moraju biti agronomi

Poljoprivrednici u Lijepoj Našoj suočavaju se s brojnim izazovima, često nelogičnim zakonima i odredbama, visokim troškovima proizvodnje i jakom konkurencijom uvoza. Ipak, iako je put težak, neki, doduše malobrojni, poljoprivrednici i dalje rade s puno ljubavi i strasti, u nadi da će pridonijeti samoodrživosti i prehrambenoj sigurnosti Hrvatske, kao i očuvanju tradicionalnih vrijednosti i ruralnog identiteta.

Jednima šlag, drugoma ni korice

A da je za bavljenje poljoprivredom, osim resursa, itekako potreba silna ljubav prema tom poslu naglašava i Drita Dunatov, poljoprivrednica i nezavisna gradska vijećnica, posebice ako uzmemo u obzir to da su mali proizvođači gotovo uvijek prepušteni samima sebi.

– U Hrvatskoj, kad je riječ o malim OPG-ovima, sve ovisi isključivo o nama, ne o ministarstvu, državi, agencijama…, samo o tome koliko smo mi spremni uložiti vremena i ljubavi. Sve drugo, počevši od poticaja pa nadalje, usmjereno je na velike proizvodne subjekte, oni skidaju šlag s torte, a nama ne ostaje ni kora, slikovito započinje Dunatov koja se poljoprivredom bavi preko 30 godina.

Foto: Mislav Klanac

U tom dugom stažu naučila je svašta, a ističe da su glavne lekcije u ovome poslu vlastite greške, kao i to da je upravo priroda najbolja učiteljica. Također, nužno je osluškivati uvjete te se prilagođavati promjenama klime, sve većim temperaturama, sušama i sličnim nedaćama kakve, nažalost, sve češće i sve snažnije ugrožavaju usjeve i nasade.

Međutim, usprkos predanom radu, prilagođavanju, učenju, napretku tehnologije i sličnom, naša je poljoprivreda – na koljenima.

– Nekada, ne tako davno, Hrvatska je bila manje-više samodostatna po pitanju hrane. Naravno, nismo imali južno voće kao što su npr. banane, ali proizvodili smo 90 posto potrebne hrane. No, kako je vrijeme odmicalo i kako su naši školovani ministri preuzimali vođenje Ministarstva poljoprivrede, tako je poljoprivreda klonula. Sad smo nigdje, više od 90 poljoprivrednika ne navodnjava jer je za to potrebno puno novca, a novac od poticaja, kojih se nikad više nije dodjeljivalo, usmjeren je u druge svrhe. Više dobivaju oni koji kose livade po Lici nego poljoprivrednik koji svojim proizvodima prehranjuje cijele godine 500 obitelji, govori Dunatov.

Zelena mafija

Također, sve je manje mlijeka, krava, ovaca, ali i ljudi koji se uopće bave poljoprivredom, posebice malih poljoprivrednika, ostaju tek entuzijasti s puno ljubavi prema prirodi i zemlji koju tako vjerno obrađuju, čekajući bolje sutra. Međutim, to bolje sutra nije ni na vidiku, pogotovo ako uzmemo u obzir da, kako Dunatov kaže, uvoz po trgovačkim centrima – cvjeta.

– Prema mom mišljenju, sve je to interesni lobi uvozne zelene mafije koja je ozakonjena zahvaljujući nekim ljudima u politici. Mogućnosti su im fino posložene jer se nama sve više zabranjuje, sve više uvjetuje, dok se njima sve više dozvoljava. Primjerice, do prije dvije, tri godine vrijedio je zakon prema kojem sam mogla preraditi višak svojih proizvoda, to je tzv. prvi stupanj obrade, npr. ukiseljeni kupus, paprika, marmelade, prerađene masline… Sada se to smije, ali uz posebno prijavljene uvjete, moramo imati laboratorij u kućama, ako imamo kuće, ako nemamo, onda moramo unajmiti prostor. Sve to postaje neisplativo i zato onaj tko nema životinje baca hranu. Hrana postaje smeće, upozorava Dunatov.

Foto: Mislav Klanac

Osim toga, kako prenosi Agroklub, mladi poljoprivrednici koji su u ovoj 2024. po prvi put postali nositelji OPG-a i koji su podnijeli zahtjev za Intervenciju 30.01 »Dodatna potpora dohotku za mlade poljoprivrednike« u sklopu Zahtjeva za izravna plaćanja do kraja ove godine Agenciji za plaćanja moraju dostaviti dokaze o udovoljavanju uvjetima po pitanju obrazovanja. Naime, prihvatljivim za potporu smatraju se korisnici koji su mlađi od 40 godina, a nositelji OPG-a su postali u razdoblju koje nije duže od pet godina prije dana podnošenja Jedinstvenog zahtjeva. Uz to, moraju imati završenu srednju, visoku ili višu školu/fakultet iz područja poljoprivrede, veterine ili prehrambene tehnologije.

– To je notorno glupo! Realno, malo tko upisuje te fakultete da bi se zaista bavio poljoprivredom, takvi se ljudi obično zapošljavaju u agencijama ili upišu to tek tako, da završe nešto. A ako to postaje uvjet, onda nam više ne trebaju ni agencije, ni savjetodavne službe, pa ni Ministarstvo. Uostalom, što će nam Ministarstvo kojem je na čelu kineziolog? Dakle, za biti ministar uvjet je završiti fakultet, nebitno je koji i nebitno je ima li ikakve veze s poljoprivredom. Ministar znači može biti kineziolog sa završenih tri ili pet godina fakulteta, ni on sam jadan ne zna koliko je završio, a čovjek koji nije završio agronomiju ne može kopati. Nema smisla, ističe Dunatov te također postavlja pitanje jesu li ljudi zaposleni po agencijama poljoprivredne struke i čemu dvostruki kriteriji.

Preusmjeravanje poticaja

Zbog ovakvih i sličnih pravila, smatra Dunatov, uništit će se i ovo malo poljoprivrede što nam je ostalo, a čini se kako sve to javnosti prolazi ispod radara.

– Moram napomenuti da to nema veze s europskim zakonima, baš kao ni zakon o prodaji prerađenih proizvoda. Mi izmišljamo zakone da uništimo male proizvođače i kompletnu poljoprivredu, dodaje.

Na koncu, zaključuje Dunatov, umjesto da se poticaji daju velikim korporacijama, resurse treba dodijeliti upravo mladim ljudima, ponajprije za stambeno zbrinjavanje u ruralnim krajevima, osigurati im zemlju i resurse, napose sustav za navodnjavanje.

– Nastavimo li ovako, postat ćemo jedna od rijetkih država koja jede samo uvozno smeće. Ni sad nismo daleko, poručuje Dunatov.

Drita Dunatov bavi se poljoprivredom preko 30 godina/Foto: Mislav Klanac

Unatoč ljubavi prema zemlji i predanosti poslu, brojni poljoprivrednici, dakle, nalaze se na rubu opstanka, dok se poticaji sve više usmjeravaju prema velikim proizvodnim subjektima i korporacijama. Istovremeno, uvozna konkurencija i restriktivni propisi dodatno guše domaću proizvodnju. Ako se ovakvi trendovi nastave, postoji opasnost da Hrvatska izgubi i ono malo preostalih malih poljoprivrednika koji bi mogli pridonijeti samodostatnosti zemlje, stoga je ključno redefinirati politiku prema poljoprivredi i usmjeriti potporu prema mladim proizvođačima i malim obiteljskim gospodarstvima kako bi ruralna područja imala budućnost, a hrvatska poljoprivreda obnovila svoje temelje za prehrambenu sigurnost i suverenitet.