Nekoć je Poluotok bio krcat, a danas - ni ljudi ni sadržaja: 'Meni je tužno ovo gledati...'

Protekle dane obilježilo je sunce nad uspavanim Poluotokom koje je izmamilo Zadrane iz kuća i stanova. Kalendarsko proljeće je pred vratima, a grad se već osjetno budi iz hibernacije. Na polupraznim štekatima ljudi su kao gušteri uživali u sunčanim zrakama koje su dobrodošao segment u ustaljenoj kombinaciji kave i ćaskanje.

Međutim, vizura grada i dalje je zimska – poneki kafići i restorani čekaju onaj pravi šušur toplijeg dijela godine, pa su i dalje zatvoreni. Nijedna suvenirnica ne radi, »spavaju« butici i sladoledarnice… Prolaznika ima, đira se Kalelargom, no i dalje je to domaći svijet koji je uglavnom u prolazu; tko na pijacu, tko na katamaran, tko na posao. Centar života zasad je tržnica koja čitavu godinu okuplja narod i održava usporeno bilo grada živim, budući da se ondje razmjenjuju dobra i iskustva, a padne i pokoja ćakula. Ali, naravno, ni tu nije živo ni blizu nego prije.

Pripreme za sezonu

Zasigurno, proći će još mjesec-dva dok Poluotok ne započne svoju godišnju transformaciju u vibrantno turističko središte, no pripreme za sezonu ipak se daju naslutiti: na Istarskoj obali prema Pozdravu Suncu primjećuju se radovi na kamenim pločama, u restoranu Kornat također se provode određeni zahvati, a pogled na suprotnu obalu otkriva pripreme u bivšoj Maraskinoj zgradi, novoizgrađenom hotelu Hyatt Regency.

Ipak, pogrešno bi bilo tvrditi da nas turisti zimi u potpunosti zaobilaze. Mirnija verzija Zadra privlači turističke skupine te one u potrazi za autentičnijim iskustvima. Ispred katedrale sv. Stošije primjećujemo turističku grupu s Dalekog istoka, udubljenu u impresivnu arhitekturu. Ubrzo se ukazuje i dječja skupina na školskom izletu te obitelj iz Indije. U prolazu zaustavljamo par iz Njemačke kojima spokojnije, opuštenije lice Zadra baš odgovara.

– Tek smo stigli i tek smo započeli razgledavati grad. Za početak nam se sve sviđa, u potrazi smo za kafićem gdje možemo popiti dobru kavu. Vidi se da dolazi proljeće, vrijeme je prekrasno za popiti kavu vani. Jako smo otvorenog uma i nemamo neka posebna očekivanja. Došli smo u ovom periodu jer nam je ljeti prevruće i prevelika je gužva. Uživamo putovati van sezone, nemamo djece, pa nismo ograničeni na putovanja samo za školske praznike, govori Njemica Claudia.

Dok su turisti naizgled zadovoljni, drugačijeg su mišljenja lokalci kojima, izgleda, najviše odgovara nekakva zlatna sredina: ne vole ljetne gužve, ali nije im po volji ni zimska umrtvljenost. Jelena se s majkom spustila u centar koji ju je negativno iznenadio.

– Mi smo sad na Poluotoku nakon tri mjeseca. Došle smo prošetati i vidimo da je pola toga zatvoreno. Upravo komentiramo kako je sramota da je ovaj kafić zatvoren. Trebate doći gore kod nas na Bili brig, tamo su bazeni, teniska igrališta… Popodne je kod nas odlično, ima mladosti koja vježba, rekreira se. Puno je više života, nego tu na Poluotoku. S druge strane, jedva smo parking našle, komentira Jelena, dok Antonija primjećuje kako su večeri na Poluotoku tihe, a ulice puste.

Antonija

Puste večeri

– Ne živim na Poluotoku, ali neki dan sam tu bila u šetnji s mamom i tetom. Teta je došla u Zadar iz drugog grada pa smo joj išle malo pokazati grad. U deset sati navečer sve je bilo pusto, nigdje nikoga. Zimi je to tako, ljeti je potpuno druga slika. Nema tu dućana, nemaju ljudi zašto dolaziti, ali čim još malo zatopli, bit će ljudi, kazala je Antonija.

Nekih veselijih vremena prisjeća se umirovljenica Branka koja nam otkriva da je u njenoj mladosti Poluotok bio potpuno drugačiji.

– Nisam zadovoljna Poluotokom sad u zimskom periodu. Ja sam se rodila tu na pijaci. Prije je to sve bilo puno života. Pogrešno je što su sve dućane stavili van grada. Da je tu više dućana, kao što je to u Supernovoj, da su napravili butik od Poluotoka, dućane sa svim potrepštinama, bilo bi nas puno više. Kada je sunce, ljudi vole prošetati, ali slabo je to, mladi rade. Otkad sam ja u mirovini, šetam svaki dan. Poluotok je prije navečer bio živ, điravalo se gore-dole, rađale su se prve ljubavi, živjelo se, prepričava Branka, a istu nostalgiju dijeli i gospodin Dragutin.

– Meni je tužno ovo gledati kada padne večer, ljudi nema, nitko ne šeta navečer gradom. Prije smo svi šetali navečer. Kad sam bio mlad, nakon škole bi se svi spustili na Poluotok, to je sve vrvilo od mladeži. Sada su neka druga vremena. Napunit će se grad za misec dana, ali to onda nisu naši ljudi i naši mladi, kaže Dragutin.

Zadar očito živi u kontrastima i ekstremima, a premda je zadnjih dana bio okupan suncem, daleko je još od svoje ljetne, užurbane verzije. Proljeće koje predstoji zasigurno će donijeti nove promjene, probuditi poznate objekte i započeti okretanje života na Poluotoku za simboličnih 180 stupnjeva. Do tada, rijetki turisti uživat će u miru i autentičnosti koje grad nudi izvan turističke sezone, dok će lokalci s nostalgijom gledati na prošla vremena kada je Poluotok bio živahno središte svakodnevnog života.

Par iz Njemačke

SUVENIRNICE I DALJE U ZIMSKOM SNU

Nijedna suvenirnica ne radi, »spavaju« butici i sladoledarnice… Prolaznika ima, đira se Kalelargom, no i dalje je to domaći svijet koji je uglavnom u prolazu; tko na pijacu, tko na katamaran, tko na posao

AUTENTIČNA SLIKA

Mirnija verzija Zadra privlači turističke skupine te one u potrazi za autentičnijim iskustvima. Ispred katedrale sv. Stošije primjećujemo turističku grupu s Dalekog istoka, udubljenu u impresivnu arhitekturu. Ubrzo se ukazuje i dječja skupina na školskom izletu te obitelj iz Indije