Nekad je izrađivao maske za 'Star Wars' i 'Jurski svijet', a danas svoju sreću gradi u Zadru

Nevjerojatno je pomisliti da malena garaža na Voštarnici, koja do jučer nije imala ni električnu energiju, skriva hollywoodske maske i skulpture. Ipak, upravo je to novi studio veterana filmske industrije Michaela Whitea. Michael, porijeklom iz Ujedinjenog Kraljevstva, kipar je sa zadarskom adresom koji se može pohvaliti radom na čuvenim projektima, kao što su Star Wars, Jurski svijet, Ljudi u crnom, Pirati s Kariba, Batman i brojni drugi.

Naglasak treba staviti na može, jer Michael uglavnom to ne čini. Skupe produkcije, kaže, više ga ne zanimaju jer svoju sreću sada želi graditi u Zadru.

Kiparstvo u Londonu

Dok je radio na filmovima svjetskog glasa, bio je zaposlen u, kako kaže, »odjelu za stvorenja« (eng. creatures department). Izrađivao je glinene predloške za različite filmske rekvizite: čudovišta, vanzemaljce, dinosaure… koje smo imali priliku gledali u blockbusterima, a radio je i na scenografiji.

Pitamo kako se uopće našao u takvom okruženju. On nam odgovara kako se sve svodi na predan rad, sreću, ali i konekcije.

– Počeo sam kad imao 18 godina, to je bilo prije 30 godina. Pohađao sam tečaj za specijalne efekte i filmsku šminku u Nottinghamu. Tamo sam naučio da je kiparstvo podloga svega. Ako želiš masku, u većini slučajeva se nju najprije treba oblikovati u glini.

Kada sam počeo kipariti, to me je zaokupiralo i više me nisu zanimale druge stvari, poput ljepljenja materijala na lica glumaca. Nekoliko godina sam tako proveo kipareći u svojoj sobi. Nakon toga sam otišao u London studirati kiparstvo. To je bio program koji se dosta fokusirao na filmsku industriju.

Imali smo profesore koji su radili na filmovima. Kada smo diplomirali, napravljena je izložba na kojoj smo ja i kolege predstavili svoje radove.

Tamo je jedan čovjek uočio moje radove i ponudio mi je posao. Znači, diplomirao sam u petak, a u ponedjeljak sam već bio zaposlen. Bilo mi je drago, ali sam pomislio da je šteta jer sam se nadao imati neko vrijeme za sebe, prisjeća se Michael i govori kako se radilo o izradi kulisa za tematske parkove.

Potom je, preko ranijih poznanstava, stupio u kontakt s čovjekom iz filmske industrije koji mu je postao mentor. Nakon toga, kotač se počeo okretati, jedna je stvar vodila drugoj, prilike su se počele otvarati.

Uslijedio je proces upoznavanja ljudi, traženja kontakata. Ljudi su čuli za mene i polako su se prilike počele otvarati. Jedan kontakt vodio je drugom i nakon izvjesnog vremena, završio sam radeći u studiju koji je snimao Star Wars. Sve se svodi na konekcije i to koga poznaješ, ali i, naravno, koliko si dobar u svom poslu. Ako radiš dobar posao, tvoj rad i tvoja reputacija govore sami za sebe, kaže Michael.

Zadarski motivi

Ipak, čuvena studija zamijenio je zadarskim zaleđem prije pet godina, iz ljubavi prema Hrvatici. Nakon propalog braka, preselio se u Zadar, gdje sada boravi preko godinu dana i već se, kaže, osjeća kao kod kuće.

– Tu sam godinu i pol. Već poznajem puno ljudi, među kojima moram istaknuti Igora Goića koji vodi filmski studio Kreathia. Nedavno smo skupa napravili video za Turističku zajednicu. Njemu često pomažem u radu, surađujemo. Jako mi se sviđa u Zadru.

Svi u Hrvatskoj ti stvarno žele pomoći. Kada me ljudi upoznaju i upoznaju moju situaciju, žele mi pomoći i spoje me sa zanimljivim ljudima. Preko takvih ljudi sam našao stan i garažu koja mi je sada radionica. Zato toliko volim Hrvatsku i Zadar.

Volim energiju ovog mjesta i želim nešto vratiti zajednici, kaže Michael koji se potrudio da njegova želja ne ostane samo na riječima. Pokazuje nam pomno izrađene skulpture koje prikazuju zadarske motive: svetog Krševana na konju, košarkaše u skoku, Krila Oluje. Za ovaj posljednji uradak ima posebno ambiciozne planove.

– Projekt za Krila Oluje nastao je sasvim slučajno. Dok šetam u Zadru, uočavam stvari koje me inspiriraju. Krila Oluje sam viđao kako lete i to me je inspiriralo da izradim nešto. Ideja je bila da napravim nešto s njihovim motivom, stavim na svoj Instagram profil, pokušam dobiti njihovu pozornost i poklonim im skulpturu, čisto zato što mislim da su cool.

Jedan dan sam o tome pričao s Igrom i ispalo je da on poznaje jednog od pilota i predložio mi je da se raspitam možemo li prema ovoj skulpturi napraviti spomenik. Predstavio sam pilotu ideju o 6-metarskom spomeniku u Zemuniku i to mu se jako svidjelo. Idući je korak odnijeti ovu skulpturu Krilima Oluje, a oni će razgovarati s nekim tko to može odobriti.

Ja mogu slati upite, ali bit ću ignoriran. Međutim, ako Krila Oluje pitaju, ljudi će slušati. Već znam koliko bi cijeli projekt trebao koštati i koliko bi trajala izrada, entuzijastično nam objašnjava naš sugovornik te otkriva kako ga Zadar inspirira da se posveti ozbiljnom kiparenju.

– Drugi projekt za koji bih volio da se realizira je kip svetog Krševana. Napravio sam skulpturu, ali zamislio sam da stoji na velikoj betonskoj bazi oko koje bih oblikovao povijest Zadra. Povezao bih se s arheolozima i povjesničarima koji mi mogu reći koji bi bili neki ključni motivi koji bi pričali priču Zadra, od početaka, do danas,kazao je Michael ter dodao kako bi volio početi raditi ozbiljnije stvari.

Izazovi i otvorena vrata

– Kada bi projekt za Krila Oluje prošao, imao bih dosta sredstava da napravim ozbiljniji studio, možda čak zaposlim neke mlade ljude koji bi učili od mene. Nije samo stvar u novcu, želim raditi projekte koji će reprezentirati Zadar jer me ovaj grad inspirira.

Želim raditi skulpture koje će ljudi prepoznati, koje će ih inspirirati ili čak u njima probuditi osjećaj ponosa i pripadnosti, priča ovaj kreativac, a mi ga pitamo kolike su šanse za povratak u rodni kraj.

On, bez razmišljanja, odgovara kako želi živjeti u Zadru.

– Nipošto se ne želim vratiti u Ujedinjeno Kraljevstvo. Zapravo, ne mogu zamisliti ništa gore od toga, istaknuo je Michael te priznao kako ga filmska industrija ne stimulira u kreativnom smislu jer mu ne pruža izazove u kojima uživa.

– Kao dijete sam gledao Star Wars filmove u kinu i naći se u tom okruženju bio je san snova. Međutim, upravo sam zbog Star Warsa zaključio da to nije više ono što želim raditi. Radio sam na četiri filma iz te franšize, ali počeli su me zanimati pravi kipovi, spomenici.

Filmovi, barem hollywoodski, nisu me više inspirirali. Više me uopće ne zanimaju takvi filmovi. Radije ću raditi na niskobudžetnim, nezavisnim produkcijama. Da me nazovu sutra i traže da dođem u London raditi na skupim projektima, sigurno bih odbio.

– Stvari koje smo radili za Star Wars bile su nalik na crtane filmove, vanzemaljca sam mogao napraviti da me probudiš u tri ujutro, nije bilo teško. To me nije ispunjavalo, želio sam stavljati nove izazove pred sebe kao kipara. Počeo sam pričati o spomenicima i kipovima, dok su me kolege gledali kao da sam poludio jer je pored nas bio pravi Millennium Falcon.

Mislili su da nema dalje od Star Warsa, dok ja uživam u izazovima. Trenunti je izazov: mogu li u maloj garaži stvarati kipove koji imaju neki značaj. Drugi je izazov: mogu li dobiti pozornost ljudi koji imaju neki utjecaj, iskreno je kazao Michael ta nam otkrio kako je tek prošli tjedan instalirao električnu energiju u garažu.

Prije toga je koristio danje svjetlo, držao vrata uvijek otvorenima. Smije se dok priča kako je, zbog tih vječno otvorenih vrata, postao prepoznatljiv u susjedstvu.

Potencijal je tu

Ipak, izazovni radni uvjeti, kao ni činjenica da je jedno vrijeme morao prati suđe u hotelu da bi se uzdržavao, ne mogu poljuljati njegovu snažnu volju i ustrajnost, a upravo je to ono što želi vidjeti kod hrvatske mladosti.

– Stalno slušam mlade ljude koji se žale i govore da će otići iz Hrvatske jer tu nema ničega. Ja im kažem da su u krivu: sve je ovdje, samo se ne zna za to. Što god ljudi mislili, ja ipak nisam budala. Da nema ničega ovdje i da ne vidim potencijal u ovome gradu, ja prvi ne bih bio ovdje, otišao bih.

Možda je meni lakše to vidjeti jer dolazim tu kao stranac, kao promatrač. Možda kada živiš duže ovdje je lakše upasti u to stanje apatije i beznađa, možda zbog birokracije. Želim pokazati ljudima da se, na primjer, skulpture i spomenici, mogu raditi i tu. Ne moraju ići u Italiju ili Njemačku ili London, samouvjereno govori Michael te spominje zadarsku »underground« kulturnu scenu s kojom se želi povezati i u kojoj vidi veliki potencijal.

– Tu su kipari, filmaši, fotografi, raznorazni kreativci. Mogli bismo svi zajedno surađivati i napraviti nekakvu bazu gdje bismo mogli učiti mlade različitim vještinama. Možda na taj način možemo ići u suprotnom smjeru i dovesti mlade kreativce s Balkana, iz Europe u Zadar. To je moja vizija.

Postoji cijela kulturna scena tu koja zaslužuje da se o njoj priča. Ja smatram da je to sve izvedivo. Kada sam bio mladić i govorio ljudima da ću raditi za Hollywood, nitko me nije shvaćao ozbiljno, sve dok to nisam ostvario. Nema razloga zašto se i ovo ne bi ostvarilo. Samo treba prepoznati mogućnosti, pretvoriti ih u prilike i boriti se protiv negativnosti, zaključuje.