Petak, 22. studenog 2024

Weather icon

Vrijeme danas

18 C°

PREPUNI DOMOVI

(NE)BRIGA ZA STARIJE Na listi čekanja za Sfingu 6 tisuća osoba!

Autor: Nina Vigan

24.01.2024. 08:31
(NE)BRIGA ZA STARIJE Na listi čekanja za Sfingu 6 tisuća osoba!

Foto: Mislav Klanac



S obzirom na nedavne najave poskupljenja domova za starije i nemoćne u nekim dijelovima Hrvatske, provjerili smo kakvo je stanje u Zadarskoj županiji. Cijene u domovima variraju, ovisno o kategoriji, vrsti sobe i stanju korisnika. U privatnim domovima cijene su znatno veće nego u onim koje sufinanciraju županije ili država, a nažalost, takvih domova nema dovoljno.


»Ništa im ne fali…«


Razgovarali smo s Markom Buljatom, ravnateljem Doma za starije i nemoćne osobe Zadar, o tome planiraju li povisiti cijene smještaja. Naime, u Domu za starije i nemoćne osobe Zadar najskuplja soba je jednokrevetni stacionar, gdje su smještene nemoćne osobe ovisne o tuđoj pomoći, u iznosu od 730 eura, a najjeftinije su 380 eura.


Međutim, u tom slučaju radi se o trokrevetnoj sobi, gdje su smještene pokretne osobe.




– Mi smo u listopadu 2022. godine povisili cijene i mogu reći da su to prihvatljive cijene, ne znam što bi se trebalo dogoditi da bismo mi mogli tražiti povećanje cijena. Eventualno ako se dogodi što na tržištu energenata. Mi se taman pokrivamo onim što imamo.



Svakako, povećanja cijena neće biti ove godine. Nama je Županija osnivač, stoga imamo njihovu pomoć i uz prihode od korisnika dobijemo nešto i od države, ističe Buljat te dodaje kako je kompletan kapacitet doma 425 korisnika, ukupno u Zadru i podružnicama Preko i Sali.


– Nastojimo održavati i obnavljati zgradu koliko god je moguće, a zadnjih pet godina povećali smo kapacitet preuređenjem depandanse i ovdje u prizemlju nakon preseljenja fizikalne za nekih 60 mjesta, kazao je Buljat, dodavši kako je najveći problem pronaći kvalitetnu radnu snagu.


– Što se tiče usluge, mislim da korisnici mogu biti zadovoljni, ništa im ne fali. Dom je krasan, ali opet onaj tko nije bio zadovoljan u životu neće biti ni tu, tko je bio zadovoljan u kući bit će i ovdje, to vam je tako. Na usluzi imaju sestre, sanitet je uvijek na raspolaganju, a i njegovatelji rade svoj posao. Doduše njegovatelja uvijek fali, kad smo u punom sastavu dobro je, ali ako netko ode na bolovanje onda već imamo problem naći zamjenu, naglašava Buljat.


U Domu za starije i nemoćne osobe Zadar, radna terapeutkinja Mirjana Valčić i socijalna radnica Marina Diklić, napomenule su nam kako organiziraju razne radionice, edukacije, izlete i kreativne radionice ovisno o blagdanima te neizostavnu svima omiljenu tombolu.



Rasli troškovi


Isto kao u Domu za starije i nemoćne osobe na Sfingi, smještaj i adekvatnu skrb građani mogu dobiti u obiteljskim domovima, međutim, za tu uslugu izdvajat će mjesečno znatno više. Jedan od privatnih domova je Obiteljski dom Vuković koji djeluje već 10 godina, a koji prima do 20 korisnika.


Kako nam kaže voditeljica doma Marija Vuković, Zadarska županija svim korisnicima privatnih domova, bez obzira na cijenu, subvencionira trošak plaćanja s uplatom od 110 eura. Cijene u ovom domu su morali podignuti, ponajviše radi neprestanog rasta životnih troškova.


– Nudimo smještaj, hranu i njegu, a cijene su od 750 do 900 eura. Razlike su u tome radi li se o pokretnim ili nepokretnim osobama. Podigli smo cijene onoliko koliko smo morali. Svjesni smo da je ljudima teško, ali sve ispod toga bi značilo da i mi volontiramo.



Kad nekom kažete 900 eura, to zvuči ludo, ali kad sve to zbrojite, kad odbijete režije, plaće, i na kraju prehranu… Cijena hrane je užasno velika, to je najveći trošak jer 100 eura hrane danas možete u rukama nositi. Unazad pet godina nam je smještaj bio 4.000 kuna. Tada smo mislili da su grozna vremena.


Dom je potreba, ali i luksuz, smatra Vuković te ističe kako će se uskoro možda i smanjiti broj domova, s obzirom na to da je Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike donijelo odluku kako fizičke osobe neće više moći otvarati domove.


– Ministarstvo nam je najavilo da će se 2026. godine ukidati obiteljski domovi, svi mi koji smo domovi postat ćemo firme. Bit će nam pravila malo stroža, ali realno pravila i trebaju postojati. Netko će odlučiti krenuti tim putem, netko neće već će ugasiti poslovanje. F


irma ili obiteljski dom, doći će na isto tako da ne vidim neku veliku razliku osim možda veće kontrole, ali ako radiš kako treba, ne trebaš se ni kontrole bojati. Meni je najveća kontrola kad dolazi obitelj u posjetu, jer najviše želimo da oni budu zadovoljni, kazala je Vuković.



Liste bez smisla


Liste čekanja su velike i u privatnim i županijskim ili državnim domovima. Primjerice, za Dom na Sfingi čeka se i po sedam, osam godina da bi se dobio smještaj.


– Na listi imamo negdje oko 4.500-6.000 osoba, lista je dugačka i iz tog razloga ljudi bi se trebali prijaviti čim prije. Imamo i prioritete koje moramo primiti, a to su osobe koje idu preko Centra za socijalnu skrb i roditelji poginulih branitelja, ističe Buljat.


Iz domova poručuju ljudima koji se žele prijaviti da to učine čim prije, kako bi si osigurali mjesto u budućnosti. Iako, kako su nam neki iz privatnih domova rekli, te liste čekanja ponekad nemaju smisla.



– Imamo liste čekanja, ali moram priznati da ne služe ničem. Ljudi zovu kad im je hitno, stavimo ih na listu čekanja, ali kad se oslobodi mjesto, oni su se već snašli. Ali i dalje je velika popunjenost, kazala je Vuković.


Voditeljica jednog privatnog doma, o kojem su podaci poznati redakciji, istaknula je kako u našem podneblju obitelji rijetko smještaju starije osobe u dom ako im to zaista nije potrebno, a kad ga traže to znači da im smještaj treba odmah.


– Svugdje postoje liste čekanja, ali one nisu realne. Obično, ljudi kad traže smještaj za svoje najmilije, treba im odmah. Često se dogodi da zovemo osobu na listi, ali su se u međuvremenu snašli jer se ljudi, naravno, prijave u više domova. Ja se bojim da će se domovi zatvarati jer je teško naći djelatnike koji su sposobni, od povjerenja i zaista osjetljivi prema starijim osobama, a osim toga, jako teško pratimo sve troškove hrane, režija i plaća za osoblje.


Sve je to otišlo uduplo otkad smo otvorili dom. Kroz godine smo minimalno podizali cijene, a prošle godine smo opet bili prisiljeni podignuti cijenu da bismo uspjeli zadržati djelatnike, osigurati kvalitetnu skrb i uspjeli opstati, kazala je voditeljica doma.