Mladen Ninčević o gubitku sina: 'To je nešto što ne bih poželio ni najgorem neprijatelju'

Tema današnje HTV-ove emisije Nedjeljom u dva bile su traume. Prvi gost emisije bio je Mladen Ninčević, poduzetnik iz Zadra koji je karijeru gradio u Australiji, ali se u jednom trenutku vratio u Hrvatsku. Međutim, idilični obiteljski život prekinulo je samoubojstvo njegovog sina.

– Ja sam shvatio da je on u glavi imao depresivnih misli bez obzira na to što je na van bio sretan, rekao je Ninčević.

Jednom prilikom, kad je Mladen otišao sa suprugom u Australiju, Mihael je ostao s drugom djecom kod kuće jer su svi bili odrasli. Kad su krenuli na put, Mihael je doživio nezgodu.

– Uzeo je moj automobil. Bio je na nekom rođendanu, popio je jednu, dvije čašice alkohola i uzeo je moj ključ od auta. Nije imao dozvolu i vozio je taj auto i dogodila se nezgoda. On je auto razbio. Bilo je malo kiše i malo ga je to traumatiziralo. Ja sam razgovarao s njime i rekao sam mu da je bitno da se ništa nije dogodilo nikome i da ne brine o automobilu. Međutim, nakon njegovog čina samoubojstva sam shvatio da je on u glavi imao puno depresivnih misli, bez obzira na to što je na van bio jako sretan, priča Mladen.

– To je pokazao i kod razbijanja automobila. Kad je napravio taj sudar, rekao je da će se ubiti. I policija je to zabilježila, rekao mi je to i njegov prijatelj, priča.

Kaže kako je nakon toga pokušao razgovarati s njime i objasniti mu da ne brine.

– Rekao sam mu da ne mora brinuti i da nije vrijedno toga. Ja sam tada smatrao da je on malo izdramatizirao, da bi ga pustili, jer je ipak napravio neku štetu. Vozio je bez dozvole i normalno je se dijete preplaši. Smatrao sam da je to bio njegov način izbjegavanja da se amortizira taj dio, međutim, nakon određenog vremena je to kulminiralo, govori Mladen.

Supruga i on vratili su se iz Australije i dočekao ih je šok. Njihovog sina više nije bilo.

– To je nešto što ne bih poželio ni najgorem neprijatelju. Izgubiti dijete – za roditelja nema gore stvari. To je strašno iskustvo, rekao je.

– Ta njegova smrt nas je jako približila kao obitelj. Cijela obitelj je dobila jednu drugu dimenziju vjere. Treba pokušati ne živjeti za ovaj život u smislu da njemu ne predajemo strahove, trebamo shvatiti da smo rođeni da umremo, rekao je.

Kaže da je dobio osjećaj kako život ne znači ništa.

– Bol je toliko velika da bi radije bili spremni da ne živite. Jako je teško živjeti s time. Osobno nikad nisam krivio boga za ono što se meni dogodi. Bog je dao čovjeku slobodu odluke i on se u to ne miješa, kazao je.

Ninčević kaže da nisu znali da ozbiljno razmišlja o samoubojstvu.

– Želim reći drugima koji nas slušaju da je jako bitna komunikacija. Djeca imaju neke svoje tajne, ali treba raditi na tome da se komunikacija ostvari, poručio je.

Sin je ostavio dva oproštajna pisma, jedno obitelji, a jedno prijateljima.

– Rekao je da mu je lijepo živjeti, ali da ne vidi smisao u životu. On je jednostavno rekao da je želio otići i rekao da će nas čekati tamo, rekao je Ninčević.

Rekao je kako je u početnom periodu imao velik problem kao glava obitelji, no kazao je kako ih je spasio rad.

– Kćer i žena su bile zatvorene, depresivne. Pozvao sam suprugu i kćer to ljeto na Kornate i svi smo radili na otoku. Rad nas je oslobodio od depresivnog okruženja. Spasili smo se kroz rad i molitvu, poručio je.

Nedavno su u obitelji imali svadbu, a dobili su i unuče. Ostala djeca su diplomirala, rade. Očekuju i prinove.

– Nadam se da će naš razgovor biti od koristi, ako spasimo jedan život, napravili smo puno, zaključio je Mladen na kraju razgovora.