Majka i kći vrsne harfistice približile zanimljiv svijet harfe djeci i odraslima

U atriju Providurove palače, harfistice Diana i Veronika Ćiković, majka i kći, održale su zanimljivu glazbenu radionicu za djecu i odrasle. Dan prije nastupile su u crkvi svetog Donata u sklopu programa Glazbenih večeri u sv. Donatu. Na repertoaru su imale djela klasičnih skladatelja poput Bernarda Andresa, Gabriela Fauréa, Claudea Debussyja, Ivane Lang i Mauricea Ravela. Izvođenjem djela iz klavirskog repertoara predstavile su svoju želju da se kroz specifičnu formaciju dua harfi dodatno istraži i afirmira ta vrsta muziciranja. Pritom, kako nam otkrivaju, jedina hrvatska skladba ikad napisana za duo harfi je upravo ona skladateljice Ivane Lang, koja postoji samo u manuskriptu. No, svojom izvedbom potaknule su njezino uređivanje i izdavanje, otvarajući tako put za skladanje novih djela za ovakav tip sastava koji se nema priliku često vidjeti i čuti.

Foto: Đurđa Baljak

Kombinirana radionica

Na radionici o harfi, polaznicima su predstavile kratku povijest ovog instrumenta, objašnjavajući njegove dijelove i različite tehnike sviranja. Pritom je harfistica Diana na samom početku istaknula kako novi format radionica na ovogodišnjoj manifestaciji Večeri u sv. Donatu predstavlja pravo iznenađenje kako za njih, tako i za organizatore.

– Do sada je održana jedna radionica namijenjena prvenstveno djeci, ali otvorena za sve zainteresirane, dok je ovo druga. Naime, cilj je bio privući djecu s odraslima te kroz kombiniranu radionicu približiti svijet harfe širem krugu ljudi. Radionica uključuje prezentaciju o razvoju harfe kroz povijest, a najzanimljiviji dio je praktičan prikaz harfe, gdje će sudionici moći izbliza vidjeti žice, pedale i tehnički mehanizam instrumenta, kazala je Diana, dodajući kako ona i njezina kći Veronika zajedno sviraju od njezinog djetinjstva, a formalno od njezine diplome na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 2020. godine.

Veronika i Diana Ćiković/Foto: Đurđa Baljak

– Naša suradnja započela je kroz igru i šalu dok je Veronika bila djevojčica, a prerasla je u ozbiljne koncerte i festivale, podijelila je ponosna majka Diana, dok je njezina kći Veronika kazala kako na koncertima izvode raznoliki repertoar, od originalnih klavirskih kompozicija Ravela, Debussyja i Fauréa, transkribiranih za dvije harfe, do djela suvremenih skladatelja poput Ivane Lang i Bernarda Andresa. A upravo neke od tih komada izvele su i pred polaznicima ove radionice.

Govoreći o počecima harfe, renomirana harfistica Diana objasnila je kako harfa predstavlja jedan od najstarijih instrumenata jer njezini najprimitivniji oblici datiraju iz vremena prvobitne zajednice.

– Može se reći kako je preteča harfe zapravo lovački luk. Kada je čovjek uvidio da žica prilikom odapinjanja strijele proizvodi vibraciju, odnosno ton, shvatio je da može na taj luk nanizati još žica, objašnjava Diana.

Ova osnovna ideja razvijala se kroz civilizacije poput Sumerana, Babilonaca i Egipćana, gdje su harfe imale manji broj žica i jednostavniji oblik. Kroz povijest, harfa je evoluirala iz dijatonskog instrumenta u današnji oblik s četrdeset i sedam žica te sedam pedala, a sve zahvaljujući inovacijama iz 18. i 19. stoljeća. S obzirom na to, današnja harfa može svirati dijakromatske i kromatske tonove, što joj je pružilo značajnu ulogu kao solističkom instrumentu u orkestru.

Babilon, Egipat…

– U Babilonu se 3.000 godina prije nove ere svirala harfa s okvirom, dok se u Egiptu svirala harfa u obliku luka. Zanimljivo je to što su Egipćani imali zaštitnicu sviranja harfe – boginju Hathor. S druge strane, u staroj Grčkoj harfa nije bila toliko popularna jer su Grci više preferirali svirati kitare i lire, a rezonantno tijelo lire nalikuje na oklop kornjače. Stari kršćani su, prema pretpostavci, preuzeli hebrejsku harfu i koristili je u bogoslužju; dok je prema predaji kralj David svirao harfu. Tijekom srednjeg vijeka, u 8. stoljeću, nastale su prve okvirne harfe s tri stranice. Male srednjovjekovne harfe imale su dijatonski niz žica, što je omogućavalo izvođenje samo jednostavnijih melodija ili pratnje glasu i plesu, objašnjava Diana, navodeći kako su Kelti bili poznati po sviranju harfe s kukicama.

Tijekom 16. i 17. stoljeća sviralo se kromatske harfe s dvostrukim okvirom, tzv. arpa doppia.

Foto: Đurđa Baljak

– Jedan niz žica sadržavao je dijatonske tonove, poput bijelih tipki na klaviru; dok je drugi niz sadržavao kromatske tonove, poput crnih tipki na klaviru. U 17. stoljeću se u Walesu svirala harfa s trostrukim redom žica, gdje su dva vanjska niza žica predstavljala dijatonske tonove, a srednji niz kromatske tonove, kaže Diana, dodajući kako se takav oblik harfe nije dugo zadržao zbog kompliciranog oblika.

Tijekom 18. stoljeća pojavila se Nadermannova harfa sa sedam pedala koje skraćuju ili produžuju žice, odnosno visinu tona. No, svaki pedal imao je samo dva položaja, pa nije bilo moguće sviranje u svim tonalitetima.

– Prava revolucija nastupa 1810. godine kada je Sebastian Erard izumio harfu sa sedam pedala, od kojih je svaka imala tri položaja – povisilicu, snizilicu i razrješilicu. Taj izum je omogućio sviranje u svim tonalitetima i od tada se osnova suvremene konstrukcije harfe nije bitno mijenjala, kazala je Diana, dodajući kako danas postoje i električne keltske harfe, dok ona i njezina kćerka Veronika sviraju na primjercima koncertnih pedalnih harfi tvornice Salvi, čije harfe sviraju mnogi poznati harfisti.

Štimanje

Nakon kratkog pregleda povijesti, harfistica Diana objasnila je kako postoji više načina sviranja harfe, a neki od njih su arpeggiato, secco, glissando, flageoleti, alla cassa, bisbigliando i xylo, koje su tom prilikom prisutnima i demonstrirale.

Potom su objasnile osnovne tehničke strane harfe te otkrile kako funkcionira štimanje.

– Harfa se štima svakodnevno, što traje petnaestak minuta, iako može biti i brže. Svaka žica ima svoj vijak, a za to koristimo ključ za štimanje, oslanjajući se na sluh ili štimere. Većina žica izrađena je od prirodnih materijala poput crijeva, dok se u novije vrijeme koriste i veganske žice. Pritom je bitno istaknuti kako sve žice reagiraju na temperaturne promjene i vlagu, što utječe na njihovo rastezanje ili skupljanje, kao i kod svih ostalih žičanih instrumenata. Iako se sviranje harfe može činiti kompliciranim zbog velikog broja žica, s dovoljno vremena i prakse, postaje kao i svaki drugi žičani instrument, istaknula je mlada harfistica Veronika, dodajući kako se harfa svira s osam prstiju, odnosno sa svim prstima osim dva mala.

Za kraj, svim zainteresiranima otkrile su gdje se može učiti svirati harfa.

– Harfu se u Hrvatskoj može svirati u tri glazbene škole u Zagrebu, jednoj u Splitu i jednoj u Rijeci, a od ove godine i u jednoj glazbenoj školi u Varaždinu. Nažalost, u Zadru se harfu više ne podučava u Privatnoj školi svetog Benedikta, no postoji nada da će se program ponovno pokrenuti ako bude interesa. S druge strane, Glazbena škola Blagoja Bersa, koliko sam upućena, suočava se s problemom prostora, što otežava otvaranje novih odjela, kazala je harfistica Diana Ćiković.