MAJA ŠIMIĆ: 'Bez upornosti pojedinaca, nezavisna kulturna scena osuđena je na propast'

Nezavisno kazalište Dragon Teatar nedavno je održalo premijernu predstavu »San letnje noći« na jedinstvenoj lokaciji Lokvanj na Dugom otoku. Redateljica Maja Šimić nam je u razgovoru naglasila posebnost ove, kako kaže, mikrolokacije na Saljskom polju, opisujući je kao bajkoviti dio u Salima koji je idealan za uprizorenje ovog Shakespeareovog remek-djela. Projekt je krenuo prije devet godina kada je Šimić započela raditi prijevod s glumcima, dok su pripreme za realizaciju trajale osam godina. No, usprkos brojnim izazovima i odgodama, premijera je konačno održana ove godine.

– Predstava se zove po saljski »San letnje noći« jer je riječ o srednjočakavskom dijalektu koji je ikavsko-ekavski. Projekt je bio na čekanju sve dok se ponovno nije okupila divna ekipa koja je omogućila da završimo započeto, a sve zahvaljujući mojoj upornosti, koja je prije svega plod moje zaljubljenosti u prijevod prekrasnog saljskog govora. Naime, saljski je govor jedinstven i, nažalost, kao i naši ostali dijalekti, idiomi i govori, polako odlazi u zaborav. Budući da sam kroatistica, a ne samo redateljica, spajanje ove dvije velike snažne životne točke posebno mi je dragocjeno. Jako mi je drago što smo zajedničkim snagama uspjeli ostvariti ovu predstavu za koju se tražila i karta više, započela je Šimić, dodajući kako stalno prima poruke od Saljana s upitom kada mogu ponovno pogledati ovu predstavu.

Jezično bogatstvo

– Svakako planiramo dugoročno igrati predstavu »San letnje noći«, upravo zbog jezičnog bogatstva koje donosi i koje smo uspjeli sačuvati. U glumačkoj postavi imamo mlade Saljane, trojicu glumaca iz Zaglava te jednog iz Žmana. Svi oni, koristeći svoje mjesne govore, dodatno su obogatili ovu predstavu, pokazujući svu raznolikost našeg hrvatskog jezika, naglašava Šimić.

Govoreći o daljnjim planovima, ističe kako imaju dosta ponuda, ali budući da je riječ o amaterima koji su trenutno usred sezone i poslovnih obaveza, morat će pričekati da se situacija smiri kako bi odlučili gdje će i kada igrati sljedeće predstave.

– Prije premijere u Salima imala sam prezentaciju Kazališne škole u Zadru, gdje su djeca ove godine odabrala keltske priče. Iz tih priča odabrali smo jednu izuzetnu pod nazivom »Morska djeva« i radili na njoj nekoliko mjeseci. Budući da smo dramatizirali priču, morali smo se zaista potruditi da iz pripovjedačkog tona stvorimo dramsku podlogu i minipredstavu, ali smo na koncu vrlo zadovoljni rezultatom, kazala je ova redateljica.

Prije mjesec i pol dana također su izveli predstavu »Hinkemann«, koju su premijerno predstavili u Zadru krajem prošle godine, dok je ovo bilo reprizno izvođenje.

– Uvijek se trudim sa svojim učenicima i polaznicima, kako u Salima, tako i u Zadru, da ne ostanemo samo na premijernom izvođenju, već da dobiju priliku igrati predstavu još jednom kad su već upoznati s materijalom, objašnjava nam Šimić te otkriva kako se posljednjih nekoliko godina prijavljuje na natječaj za ravnateljicu Kazališta lutaka u Zadru, jer joj taj proces služi kao plan ili okvir za rad u sljedeće četiri godine.

– U svom radu uvijek se fokusiram na velike stogodišnjice, bilo da se radi o obljetnici tiska, izvedbe, rođenja bilo smrti pisca – uvijek se vrti oko broja sto. Primjerice, predstava »Hinkemann« rađena je u povodu stogodišnjice tiskanja, kao i dadaistički manifest »Plinsko srce« koji smo izveli godinu dana prije, govori nam talentirana redateljica ističući pritom kako svake godine bira dramske tekstove koji su zanemareni, ali izuzetno vrijedni.

– Zanimljivo je raditi na takvim predlošcima jer o njima znamo jako malo, što dodaje novu vrijednost našem zajedničkom radu, ali i našim životima.

Prošle godine iznijeli su i jednu primjetnu lutkarsku predstavu za djecu pod nazivom »Pinna« koja priča o sudbini jedne male periske.

Važna tematika

– Kada smo razmatrali temu predstave o moru, shvatila sam da je to zaista širok pojam. Međutim, nakon što sam pročitala mnoge slikovnice, ništa me nije toliko dirnulo kao saznanje da periske izumiru, baš kao i naši govori. Nisam nimalo oklijevala u odluci da je to tema kojoj treba posvetiti pažnju. Predstava je autorska, s obzirom na to da nisam mogla pronaći postojeći tekst o periskama, odlučila sam napisati kratku priču koja je vrlo zanimljiva djeci. U projekt se uključila i lutkarica Iskra Jovanović Glavaš, koja živi u Njemačkoj, gdje je izrađivala lutke i slala ih u Zadar. Iskra nam je također pomogla izraditi lutke za predstave »Aladin i čarobna svjetiljka« te »Alisa«, iako te predstave nisu potpuno lutkarske. Drago nam je što smo nastavili suradnju s njom jer je izuzetno talentirana, naglasila je Šimić.

Predstava »Pinna« doživjela je značajan uspjeh, kako nam priča, živeći svoj život i izvan Zadra zahvaljujući tome što ih je prepoznala Turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije.

– S Turističkom zajednicom Splitsko-dalmatinske županije realizirali smo projekt »Volim more«. Prije tri mjeseca gostovali smo na raznim lokacijama i nadam se da će naša suradnja biti nastavljena jer je bilo vrlo inspirativno vidjeti kako djeca prihvaćaju priču o periski i potrebu za očuvanjem morskog dna, ali i općenito mora kao dijela našeg okoliša. Drago mi je što su djeca imala priliku sudjelovati u takvoj edukaciji o zaštiti okoliša, kazala je Šimić, ističući kako su za predstavu »Pinna« zainteresirane i ostale organizacije koje se bave zaštitom okoliša. S obzirom na to, vjeruje kako će predstava imati dug i uspješan put. Budući da posljednje dvije godine imaju ugodnu suradnju s Povljanom na otoku Pagu, ove godine svakako planiraju nastaviti tamo igrati predstavu »Pinna«, ali i »Pinokija«

Sredinom ljeta obično im se javljaju i druge udruge s kojima surađuju dugi niz godina, pa neće nedostajati nastupa. Iako se osobno oporavlja od dvije premijere u jednom tjednu, planira nakon zasluženog odmora posvetiti ostatak ljeta sređivanju rasporeda za daljnja izvođenja. Također, već su tu, kako ističe, i planovi za jesen, kada bi voljela reprizirati predstave koje su proteklih godina izvodili s Kazališnom školom za mlade i odrasle, a koje su bile jako posjećene, kao što su »Revizor« i »Hinkemann«.

– Mislim da smo već zaokružili program za cijelu godinu. Nemamo planove za nove projekte, već radimo na dva projekta koji su započeli prošle godine. Recikliranje naših radova smatram važnim jer hiperprodukcija ponekad ne donosi kvalitetu. Ponekad je puno bolje posvetiti se samom sebi kao kazalištu, repriznim izvedbama i gostovanjima, što doprinosi našoj unutarnjoj radnoj kvaliteti, istaknula je redateljica Šimić.

Budući da vodi Dragon Teatar posljednjih trinaest godina, stekla je vrijedno iskustvo kroz rad s različitim ljudima, bilo polaznicima bilo suradnicima na ozbiljnim projektima. Pritom ističe kako je izuzetno zadovoljna što se veliki broj ljudi zadržao u kazalištu.

– Neki žele igrati predstave u kojima su premijerno nastupali, dok su neki otišli, ali svi smo ostali povezani i redovito smo u kontaktu te se družimo kad god stignemo, kao jedna velika obitelj. Počela sam raditi u Salima prije jedanaest godina, pa sada imam dvije velike obitelji koje povremeno spajam. Djeca sa Sali, koja su počela s nama, sada su već odrasli ljudi koji završavaju studije. Ponekad ih ne prepoznam kad ih sretnem preko ljeta jer su postali odrasli ljudi. Jako sam ponosna što su izgradili svoje živote i što se sjećaju tih dana kada su započeli svoje dramske putove, a ja svoje pedagoške. Vjerujem da su godine rada i putovanja donijele dobre rezultate. Naše predstave na granici su amaterizma, ističe Šimić ne skrivajući koliko je ponosna.

Osim toga, dotaknuli smo se i drugih aspekata poput pronalaženja prostora i sredstava za rad, koji su tijekom godina, ali i u sadašnjem trenutku, uvijek predstavljali izazov i donosili određenu dozu neizvjesnosti.

Nedostatak financija

– To bi bila tema ne za članak nego za cijeli broj Zadarskog lista. O tome bismo zaista mogli puno govoriti. Mi već oko sedam godina djelujemo u Mjesnom prostoru Jazine II, što nam je došlo kao spasonosno rješenje nakon tri ili četiri godine konstantnog seljakanja po prostorima prijateljskih udruga i organizacija. Nakon nekoliko godina rada, nakupilo se dosta tehnike i kostima koje treba negdje čuvati, pa je bilo nužno pronaći prikladan prostor za skladištenje i rad. Zahvaljujući Mjesnom odboru i predsjedniku Nikoli Zoriću, dobili smo prostor, iako to nije trajno rješenje. Prošle godine bili smo suočeni s mogućim preseljenjem zbog planiranog rješenja za privremeni vrtić, ali na našu sreću do toga nije došlo, pa i dalje radimo na istom mjestu tijekom cijele godine, ispričala nam je Šimić te je, kao netko tko je desetljećima aktivno involviran u nezavisnu scenu, prokomentirala više i o gorućoj problematici nedostatka financija što uvelike otežava djelovanje i guši nezavisnu kulturu.

– Stvari su se poprilično zakomplicirale što se tiče financiranja. Počelo se zahtijevati suviše administrativnih znanja kako bi se apliciralo na natječaje. S obzirom na posljedice pandemije, koja je itekako pogodila kulturu, osobito nezavisnu, pa inflacija i uvođenje eura kao nove valute, situacija je postala teža. Iako smo neovisni, ipak ovisimo o sredstvima koja su povremena, a ne stalna. Izvlačenje sredstava i njihovo opravdavanje zahtijeva puno posla. Sredstva dostupna nezavisnoj sceni nisu se povećala, dapače smanjila su se budući da je zbog inflacije sve značajno poraslo. Čini mi se da je nezavisna scena osuđena na propast, osim ako ne bude bilo upornosti pojedinaca i članova koji to ne žele dopustiti. Dugogodišnji trud, volontiranje i podrška ne bi smjeli pasti u vodu, bez obzira na to koliko će trenutna situacija trajati, ističe Šimić, podijelivši kako primjećuje da su se pojedini akteri nezavisne scene pomalo umorili u borbi za osobnu egzistenciju, pa rijetko i progovaraju o ovim problemima.

– Trebamo početi iznositi probleme i zahtijevati ne samo od lokalne vlasti nego i na višim regionalnim razinama, da se sredstva povećaju i da se više pažnje posveti nezavisnom sektoru, kako u financijskom tako i u logističkom smislu. Potrebna nam je veća podrška. Kao promatrač mogu reći da nezavisna scena nudi veliki broj koncerata, predstava, festivala i raznih kulturnih sadržaja koje javne institucije, poput koncertnih ureda i kazališta, ne dosežu. S puno manje sredstava i puno više truda, nezavisna scena donosi bolje i kvalitetnije rezultate. Zbog toga zaslužuje da bude uvažena i podržana, zaključila je ova redateljica i akterica nezavisne lokalne scene.