Mađioničar Žarko Tomašević Rico proslavio pola stoljeća karijere: 'Počeo sam s jednostavnim trikovima...'

Donatov grad pun je osebujnih likova, »oriđinala«, koji samom svojoj pojavom podsjećaju na neka druga vremena, kad je grad živio sporije, a riječi tekle uljudnije. Jedan od njih svakako je poznati mađioničar Žarko Tomašević Rico, koji je svojim nastupima na gradskim ulicama godinama uveseljavao Zadrane i njihove goste. Od 70-ih živi na dvije adrese, ljeti u Zadru, a ostatak godine u Zagrebu, a kako nam priznaje, najdraže mu je ali i najteže, nastupati na ulicama svoga grada.

Biti glumac

Osebujan umjetnik i zabavljač ističe kako je najvažnije imati pozornost publike koja, kako je u svojoj dugoj karijeri primijetio, traje sve kraće. Od nastupa koji su trajali i druže od dva sata, dodaje, publika danas jedva sat vremena uspije zadržati pozornost. Dijelom jer su mađioničarski nastupi iscrpljujući, dijelom zato jer uvijek postoji dio gledatelja koji će se umoriti razmišljajući kako ih je mađioničar prevario.

Nadaleko prepoznatljiv po svojoj ricavoj kosi, po kojoj je i dobi nadimak, Rico je s godinama postao jedan od ponajboljih domaćih mađioničara kojih još uvijek ima, ali valja razlikovati pravog umjetnika od, kako ih u branši zovu, »YouTube mađioničara«. Iako danas živi nešto sporijim ritmom, od magije nije odustao. To mu je, kako ističe – u krvi!

– Kao dijete sam počeo jednostavnim trikovima sa šibicama, kartama i novčićima. Osamdesetih godina počeo sam s prvim nastupima, a znam mnoštvo trikova, od onih sitnih za djecu do onih koji nalikuju filmskim scenama. U životu sam se naradio velikih predstava, tako da nema granica mojoj mašti. Prije pola godine proslavio sam i 50 godina rada, istaknuo je Rico, kazavši kako je mađioničarska scena u bivšoj državi bila bogata i vesela, a mađioničari su se držali iznad svih, kao bogovi.

On se odlučio prizemljiti i biti ono što jest – glumac.

Zavezanih očiju

– Želio sam biti što bliži svojoj publici. I danas se dosta ljudi bavi ovim zanatom, a ima ih jako dobrih. Nas je 15-ak pravih mađioničara te se svi međusobno poznajemo. U sjećanju mi je ostao nastup iz 90-ih, kada sam u Privlaci skoro poginuo izvodeći trik. Mještani su me za potrebe trika vezali svojim, hrđavim, šporkim lancima, čvrsto i u nezgodan položaj. Skoro sam se udavio pokušavajući se izvući. Publika je bila živa i zainteresirana. To je i najvažnije za dobar nastup, priča Rico koji je postao poznat vratolomijom koju bi se malo tko usudio izvesti – vožnjom automobila s prekrivenim očima. I to ne samo krpom, već slojevima materijala koji su ga praktički oslijepili.

– Odmah su me zvali na televiziju – u Kviskoteku, bio sam popularan! Svaku sam drugu nedjelju imao predstave na televiziji, a kroz godine sam proputovao cijelu bivšu državu. Zadnji sam nastup imao prije dva tjedna. Teško se odvojiti od publike. Duša je na pozornici, kaže Rico te otkriva kako publika voli dvije stvari – životinje i opasne trikove.

– Opasne se vratolomije moraju raditi samo uz puno prethodnih vježbi, hladne glave i spreman ne obazirati se na publiku koja dovikuje. Koncentracija mora biti na maksimumu. Tako sam i uspio provozati se Puntamikom zavezanih očiju, a da nisam završio u moru. Od hotela Niko do marine bilo je puno ljudi koji čekali da napravim pogrešku. Preko očiju sam, kako ništa ne bih vidio imao slojeve i slojeve. Prvo limene prekrivače za oči, potom flastere, pa zavoje preko cijele glave, potom neprozirnu crnu platnenu vreću, zbog čega sam jedva mogao disati. Publika je sve kontrolirala, a u autu sam bio sam, sjetio se Rico. Radivoj Knežević, dodaje, u Narodnom listu tada je napisao kako se ništa nije dogodilo.

Trikovi i tajne

– Svi su očekivali da ću podbaciti. Uspjeh leži u osjećaju za prostor. Puno me kolega nakon toga pitalo kako da naprave isto, ali nisam pronašao drugu osobu koja bi to mogla izvesti kao i ja. No, ipak, nedavno je jedan kolega mađioničar prije koji dan došao jako blizu uspjehu. Iako je vježbao na poljskom putu, Ivan Perović Čudomiks, važno je da se njegovo ime zna, pokazao je jako dobar talent, kazao je Rico.

Pitali smo ga je li ikada požalio što mu je mađioničarstvo prva ljubav.

– Sa zadovoljstvom sam 50 godina radio ono što volim, a tako ću i nastaviti. Iako nas je internet prodrmao, još uvijek imam redovite nastupe, iako ih je ranijih godina, osobito u hotelima, bilo puno više. Publika predstave promatra, ali počesto se ne zna opustiti i uživati već se fokusira na same trikove i njihove tajne. Obuzme ih želja da znaju kako ih izvodimo i koje su naše tajne. Nastupi su zato kraći, aktivniji. Uvijek krenemo s nečim lakšim, a završavam udarno. Lebdenje na dvije stolice zato je jako efektan završetak mojih nastupa. No, »letač« je uvijek osoba iz publike, koja ne zna da će biti izabrana, kazao je Rico te dodao kako će publika u nastupu uvijek više uživati ako se prepusti magiji na pozornici, a ne brizi o tome kako raskrinkati mađioničara.

Nastupi na ulici

No, najveće mu zadovoljstvo, kako sam priznaje, predstavlja nastup na ulici, pred domaćom publikom. Iako zadnjih nekoliko godina nije na zadarskim ulicama, mnogu je djecu obradovao svojim trikovima. Kaže kako su prije ulični zabavljači bili pravi umjetnici, postojala su pravila te poštovanje među njima.

– S publikom volim pričati i zezati se, ne samo kako bi se vraćali, već kako bi im moj nastup, pa makar ga samo jednom pogledali, uvijek bio u sjećanju. Umjetnička je scena na ulicama Zadra danas puno lošija, nitko ne voli ulične zabavljače te su svi prepušteni sami sebi. Redovito nastupam u Zagrebu i Samoboru na njihovim sajmovima ulične umjetnosti, gdje sam neizostavan dio repertoara. Zadranima je ulična umjetnost samo smetnja. Kroz godine se u mnogočemu promijenio način na koji se promatra zabavljače, zaključio je Rico, koji je na ulici od prvog »Kalelarga Arta«. Iako od sedamdesetih živi u Zagrebu, gdje je pošao trbuhom za kruhom, u Zadar se uvijek vraća jer od magije – ne odustaje.